Lifestyle

Komentari 17
ŠTO JE PRAVA LJUBAV?

'Prava, trajna ljubav sadrži mješavinu dobrog i lošeg, pri čemu dobro nadmašuje loše'

Postoje ljudi koji su pronašli ono što bi mnogi nazvali istinskom ljubavlju. Kad ih pitate što njihovu ljubav čini tako sretnom, oni će uvijek reći - iskrenost, otvorenost, poštovanje i razumijevanje

Les Brown Jr. i njegova supruga Helen rodili su se isti dan, bilo je to 31. prosinca 1918. godine. Čim su se upoznali u srednjoj školi, znali su da će biti nerazdvojni. Les je dolazio iz imućne obitelji, a Helen iz radničke. Njihovi roditelji nisu odobravali vezu, uvjeravali su ih da je klasna razlika nepremostiv problem. Ali, oni su dokazali suprotno.

POGLEDAJTE VIDEO Neki razlozi zašto se ljudi zaljube jedni u druge:

Vjenčali su se, postali roditelji i svaki dan su bili zajedno, sretni jedno s drugim. U dubokoj starosti Helen je oboljela od raka želuca, a Les se borio s Parkinsonovom bolešću. Nakon 75 godina braka, ona je umrla 16. srpnja 2013. godine, a on dan kasnije, nije mogao živjeti bez nje niti dan više.

Ovo je samo jedna od mnogih stvarnih priča koje iznova dokazuju da prave ljubavi postoje. No što je to što karakterizira pravu ljubav i potiče nas da toliko čeznemo za njom? 

Pojasnio je to psiholog Hanan Parvez vrlo slikovito, a korijen svega leži daleko u povijesti dok smo još živjeli vrlo primitivno i ovisili o onome što ulovimo.

- Ispostavilo se da stvarna ljubav ima neka posebna obilježja koja je odvajaju od lažne ljubavi ili puke zaljubljenosti. Točnije, rijetka je, trajna i bezuvjetna. Da bismo razumjeli zašto naš um pripisuje te značajke pravoj ljubavi, moramo se vratiti evolucijskim korijenima ljubavi - krenuo je objašnjavati pa nastavio:

- Kad su ljudi počeli hodati uspravno, tadašnje žene se više nisu mogle kretati toliko kao kad su hodale na sve četiri s novorođenčadi koja je bila prilijepljena za njih. Njihova sposobnost pronalaženja hrane bila je ugušena. To je, u kombinaciji s činjenicom da se ljudski potomci rađaju praktički bespomoćni, značilo da su očevi imali presudnu ulogu u brizi o svojim obiteljima. Stoga je želja za stvaranjem dugoročnih veza postala važno obilježje ljudske psihologije. Imajte na umu da je takva veza rijetka u drugih primata. To je doista bio ogroman i jedinstven korak u ljudskoj evoluciji - pojasnio je.

Ipak, kaže kako u današnje vrijeme nije uvijek lako motivirati ljude u potrazi za dugoročnom vezom zbog starih primitivnih nagona za parenjem. Unatoč tome, mnogi ipak češće govore da žele imati dugu vezu s jednom osobom, nego se baviti ležernim, kratkim vezama do kraja života.

- Suočeni smo s tisućljećima starim psihološkim mehanizmima dizajniranima za kratkotrajno parenje. Stoga, kako bi nam bilo moguće pregaziti te starije, primitivnije nagone, ljudski um je morao nekako uveličati ideju o pravoj ljubavi. Posljedica toga je da ljudi vjeruju kako se istinska ljubav više cijeni, čak i ako je ne pronađu ili čak ako se upuštaju u kratkoročne, ležerne veze - kaže ovaj psiholog.

- Smatra se da, ako ste pronašli pravu ljubav, vi ste plemeniti i sretni. Ali, ukoliko se upuštate u ležerne odnose, obično vas smatraju nečasnim. Poanta koju pokušavam istaknuti je to da precjenjujemo dugoročne, romantične veze. Sve ključne značajke istinske ljubavi - rijetke, bezuvjetne i trajne - pokušaji su ljudskog uma da je precijene. Više se cijeni ono što se smatra rijetkim - objasnio je.

'Ponekad prave ljubavi traju cijeli život, a katkad ne'

- Svatko bi želio da ga se bezuvjetno voli, iako je vrlo sumnjivo da takvo što uopće postoji. Trajna priroda istinske ljubavi zanimljiva je jer izravno podupire evolucijsko objašnjenje. Kad malo bolje razmislim: Zašto stvarna ljubav mora trajati? Nema logičnog razloga da se veza diskreditira ili smatra manje stvarnom samo zato što nije potrajala. Ipak, uvjerenje da je prava ljubav trajna ljubav duboko je ugrađeno u društvo i teško se dovodi u pitanje - kaže ovaj psiholog.

Izdvojio je slikovit primjer kako ljudi razmišljaju nakon prekida ako su bili u vezi u kojoj je bilo stvarne ljubavi, doista su se iskreno voljeli, no veza ipak nije potrajala:

'Sam je preispitao svoju vezu sa Sarom jer nije potrajala. Kao i mnogi, vjerovao je da bi stvarna ljubav trebala trajati. Nije se mogao pomiriti s činjenicom da je bio u sjajnoj vezi s mišlju da je prava ljubav trajna. Dakle, da bi razriješio svoju kognitivnu disonancu (stanje u kojemu netko u svojem umu istovremeno doživljava više iskustava koja se ne podudaraju), postavio si je pitanje - je li doživio stvarnu ljubav? To je puno lakše učiniti nego očekivati da stvarna ljubav bude trajna.'

Znači, Sam je doživio pravu ljubav, ali ona nije potrajala. To što neke veze završe razilaženjem ne znači da se to dvoje ljudi nije iskreno voljelo. Među njima je bio ono što se naziva pravom ljubavlju. Ponekad prave ljubavi budu za cijeli život, kao primjer s početka priče o Lesu Brownu i njegovoj Helen, ali katkad ne potraju ili nisu toliko 'prave' kako se na početku čine.

- Poznato je da je ljubav slijepa, tj. kad su ljudi zaljubljeni, fokusiraju se samo na pozitivne strane svojih partnera i zanemaruju negativne. Precijeniti nešto vrijedno je jedno, ali davati nečemu fiktivnu vrijednost je samozavaravanje i zabluda. To je ono dokle sve naš um može ići da nas uvjeri kako je partner savršen, a naša ljubav prava - kaže psiholog.

Pojasnio je i zašto neki ljudi ostaju u vezama unatoč tome što više nisu zaljubljeni ili im treba dugo da takve odnose okončaju. 

- Želja uma u poticanju toga da vjerujemo u svog savršenog partnera i pravu ljubav jednostavno je prejaka. Romantična ljubav je idealizirana, posebno prava ljubav. Idealizacija je pretjerano vrednovanje dovedeno do krajnjih granica. Postoji nekoliko razloga zašto idealiziramo romantičnu ljubav. Možda je najjednostavniji taj da se osjećamo dobro. Na kraju dana, ljubav je kemijska reakcija, i to ugodna i uzbudljiva kemijska reakcija. Ima smisla što su pjesnici i pisci toliko opsjednuti time - rekao je.

- Ali tu je još nešto. Postoji toliko puno stvari zbog kojih se osjećamo dobro - hrana, seks, glazba i tako dalje, ali one nisu idealizirane na način kao romantična ljubav. Idealizacija je uobičajena u početnim fazama veze kada djelomično poznajete svog partnera. Vjerojatnije ćete idealizirati svoju simpatiju od nekoliko mjeseci nego partnera od nekoliko godina. Budući da malo znate o svojoj simpatiji, vaš mozak što potpunije popunjava praznine, precjenjujući ih i idealizirajući ih - dodao je.

Još je jedna, kaže, zanimljiva značajka koja se vezuje za pojam prave ljubavi - ona se doživljava kao nešto što je teško dobiti. I to je, naglašava psiholog, još jedan pokušaj precjenjivanja ljubavi kako bi postala prava.

- Ono što je teško dobiti mora biti vrijedno. Ako ste lako dobili objekt svoje ljubavi, vjerojatno ćete sumnjati u u to koliko je ta ljubav prava - rekao je.

'Mora da sam vrlo poseban jer me ta vrlo posebna osoba voli'

Parvez kaže da je idealizacija vezana uz identitet.

- Kad promatrate idealizaciju općenito, ustanovit ćete da je jedina svrha njezinog postojanja podići nečiji identitet, a time i podići samopoštovanje. Ljudi idealiziraju mnoge stvari - države, političke stranke, glazbene grupe, sportske timove, vođe, kultove, ideologije itd., a ne samo svoje romantične partnere. Kad se s nečim poistovjetimo i idealiziramo, posredno idealiziramo sebe. Kad idealiziramo svojeg romantičnog partnera, u osnovi kažemo: 'Mora da sam vrlo poseban jer me ta vrlo posebna osoba voli' - pojašnjava psiholog.

- Postoji snažna tendencija ljudi da se identificiraju sa svojim romantičnim partnerima. U tom procesu često gube svoju individualnost i granice. Ako veza ne uspije, kreću se ponovno otkrivati - dodao je.

Idealiziranje partnera podiže samopouzdanje. To je kao neki prečac kako postati ono što zapravo nisi. Ljudi se često vole zaljubiti u pojedince koji imaju one pozitivne osobine koje njima nedostaju. Na taj se način poistovjećuju s njima i u svojim mislima postaju više od onoga što jesu.

Istinska ljubav i nerealna očekivanja

- Čim pijanstvo idealizacije izblijedi, ljudi se pomire s činjenicom da njihov partner nije anđeo. Ako ste se čvrsto poistovjetili sa svojim savršenim partnerom, a pokazalo se da su oni nesavršeni, kao uostalom svi ljudi, možda ćete se razočarati - kaže psiholog.

Što je onda prava ljubav? Postoji li uopće?

- Da, u svijetu postoje ljudi koji su stvorili cjeloživotne veze i iskreno su sretni u njima, a ne zavaravaju se. Pronašli su ono što bi mnogi nazvali istinskom ljubavlju. Kad ih pitate što to njihovu ljubav čini tako sretnom, oni će uvijek reći da njihova veza ima iskrenost, otvorenost, poštovanje i razumijevanje. Dakle, prava, trajna ljubav sadrži mješavinu dobrog i lošeg, pri čemu dobro nadmašuje loše - zaključio je, a prenosi psychmechanics.com.

Najčitaniji članci