Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Krvni biomarkeri važan su iskorak u dijagnostici Alzheimerove bolesti, no ne mogu zamijeniti liječnički pregled, ističe prof. dr. Vladimira Vuletić predstojnica Klinike za neurologiju KBC-a Rijeka
Nova znanstvena studija mogla bi značiti veliki pomak u dijagnostici Alzheimerove bolesti, s obzirom na to da će se zahvaljujući otkriću RNA biomarkera (iz sitnih RNA moždanih molekula) ova bolest moći dijagnosticirati jednostavnom krvnom pretragom, i to znatno prije pojave simptoma. Bio bi to golemi iskorak, s obzirom na to da je sadašnja dijagnostika skupa, dugotrajna, invazivna i podrazumijeva da Alzheimerova bolest već na određeni način i kroz za nju uobičajene simptome pokazuje svoje lice kroz kliničku sliku pacijenta.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:27
Iza novog istraživanja stoji grupa renomiranih američkih znanstvenika koji rade u više različitih medicinskih institucija u toj državi te su studiju objavili u znanstvenoj publikaciji Nature Communications. Ukratko, tim istraživača analizirao je sitne strukture koje oslobađaju stanice, a mogu prenositi molekularne informacije iz mozga u krvotok. Tako su pronašli različite RNA potpise povezane s Alzheimerovom bolešću. Novootkrivena nanočestica, nazvana SECmere, specifična je jer ima posebno jake signale povezane s mozgom. Rezultati istraživanja sugeriraju da bi RNA biomarkeri potencijalno mogli otkriti promjene povezane s bolešću ranije od trenutačnih krvnih testova temeljenih na proteinima, ali potrebne su veće kliničke studije kako bi se potvrdila njihova upotreba.
Ovi spomenuti specifični RNA biomarkeri zapravo cirkuliraju u krvotoku te bi stoga mogli postati osnova jednostavnog krvnog testa za Alzheimerovu bolest. Studija se, kako je u njoj pojašnjeno, usredotočila na izvanstanične vezikule i čestice (EVP). To su sitne membranski vezane strukture koje oslobađaju stanice i cirkuliraju tijelom. Neki EVP-ovi mogu prijeći krvno-moždanu barijeru, prenoseći molekularne informacije iz mozga u krvotok. Koristeći uzorke krvi i moždanog tkiva pacijenata koje žive s Alzheimerovom bolešću, ali i ljudi bez te bolesti, istraživači su razvili metodu za izolaciju različitih vrsta EVP-ova i analizu njihova sadržaja RNA.
Za mišljenje o ovoj studiji koja zvuči vrlo obećavajuće upitali smo prof. dr. Vladimiru Vuletić, predstojnicu Klinike za neurologiju KBC-a Rijeka, koja je ujedno i vodeći hrvatski autoritet za Alzheimerovu bolest. Istaknula je da su istraživanja krvnih biomarkera za to oboljenje jedno od najdinamičnijih područja suvremene neurologije.
- Vijest o RNA biomarkerima svakako je zanimljiva jer takvi biljezi potencijalno mogu odražavati vrlo rane i dinamične promjene u mozgu, možda i prije nego što se bolest jasno očituje klinički. To bi u budućnosti moglo pomoći ranijoj dijagnostici, praćenju osoba s povećanim rizikom i boljem odabiru bolesnika za ciljano liječenje ili klinička ispitivanja - kaže nam prof. dr. Vuletić dodajući da je ipak važno naglasiti kako je riječ o vrlo obećavajućem, ali još istraživačkom području.
RNA biomarkeri, tumači neurologinja, zasad nisu test koji se može rutinski koristiti u svakodnevnoj praksi. Prije toga potrebne su veće, neovisne i longitudinalne studije koje će potvrditi koliko točno razlikuju Alzheimerovu bolest od drugih oblika demencije, koliko rano mogu predvidjeti bolest i kako se ponašaju u stvarnim kliničkim uvjetima.
- Krvni biomarkeri općenito vjerojatno jesu budućnost dijagnostike Alzheimerove bolesti, ali ih treba promatrati kao dio šire kliničke procjene, a ne kao samostalan test koji bez pregleda postavlja dijagnozu - ističe prof.dr. Vuletić.
U rutinskoj dijagnostici, dodaje liječnica, danas se i dalje kreće od razgovora s bolesnikom i obitelji, neurološkog pregleda, kognitivnog, odnosno neuropsihološkog testiranja te osnovne laboratorijske obrade radi isključenja drugih uzroka kognitivnog propadanja. Standardno se koristi i slikovna obrada mozga, najčešće MR ili CT. Kad je potrebna biološka potvrda Alzheimerove patologije, kaže prof.dr. Vuletić, koriste se biomarkeri u likvoru, poput beta-amiloida, ukupnog tau i fosforiliranog tau proteina, te u odabranim slučajevima PET metode, osobito amiloidni ili tau PET. Krvni biomarkeri, osobito oni vezani uz fosforilirani tau, sve se više približavaju kliničkoj primjeni u specijaliziranim centrima, no njihova uporaba mora biti stručno vođena i interpretirana u kontekstu simptoma, navodi neurologinja. A koliko je ova bolest koja ne pogađa samo oboljele, nego se odražava i na kompletne obitelji, rasprostranjena u Hrvatskoj?
- Što se Hrvatske tiče, nemamo jedinstveni nacionalni registar oboljelih, pa govorimo o procjenama. Najčešće se navodi da u Hrvatskoj više od sto tisuća ljudi živi s nekim oblikom demencije, pri čemu je Alzheimerova bolest najčešći uzrok demencije i čini većinu tih slučajeva. Okvirno se zato procjenjuje da bi broj osoba s Alzheimerovom bolešću u našoj državi mogao biti od 60 do 70 tisuća - kaže prof. dr. Vuletić.
Inače, na globalnoj razini procjenjuje se da ova bolest pogađa više od 55 milijuna ljudi diljem svijeta te se predviđa da će se do 2050. godine više od 150 milijuna pojedinaca na kugli zemaljskoj boriti s njom.
Osim same dijagnostike, stručnjaci upozoravaju da je i prepoznavanje prvih simptoma Alzheimerove bolesti u svakodnevnom životu i dalje veliki izazov. Prema podacima američkog Alzheimer's Association, rana zaboravljivost često se pogrešno pripisuje običnom starenju, pa obitelji mjesecima, pa i godinama, ne prepoznaju da je riječ o bolesti. Osobito je važno razlikovati bezazlene propuste, poput povremenog zaboravljanja imena, od ozbiljnijih znakova poput nesnalaženja u poznatom okruženju ili teškoća u vođenju osobnih financija. Britanska organizacija Dementia UK ističe da rana faza bolesti često pogađa i sposobnost koncentracije i praćenja razgovora, zbog čega naizgled jednostavne svakodnevne aktivnosti, poput kuhanja ili pripreme napitka, mogu postati zbunjujuće i frustrirajuće. Kod kuće se to najčešće očituje kroz zaboravljanje nedavnih razgovora, otežano pronalaženje riječi te promjene raspoloženja i ponašanja.
Za obitelji je zato ključno rano educiranje i strpljivo prilagođavanje svakodnevnih rutina, uz redovito uključivanje liječnika opće prakse ili neurologa čim se uoče promjene koje odstupaju od uobičajenog ponašanja.
Revolucionarni pomaci medicine
Danas je standard slikovna obrada mozga
24sata © 2026
