Najveći paradoks opsesivno-kompulzivnim poremećaja (OKP-a) leži u tome što su pojedinci potpuno svjesni iracionalnosti svojih postupaka; oni te misli smatraju iznimno neugodnima, ali im se ne mogu suprotstaviti
OPSESIVNO KOMPULZIVNI POREMEĆAJ
Provjera vrata, pranje ruku ili brojanje koraka - gdje prestaje oprez, a počinje poremećaj?
Čitanje članka:
5
min
Koliko ste se puta vratili do automobila kako biste provjerili jeste li ga zaključali? Koliko puta u danu operete ruke nakon vožnje javnim prijevozom? U užurbanom modernom svijetu, prepunom skrivenih prijetnji i stresa, svatko od nas nosi sa sobom određene rituale, povremene strahove, ili neobične misli koje nas 'muče'. No, što kada te misli prestanu biti prolazna briga i postanu neprobojan zid koji oblikuje našu svakodnevicu? Veliki broj ljudi vodi nevidljivu bitku s mislima koje ih prate poput sjene i kojih se ne mogu lako riješiti. Te ponavljajuće, nametljive misli nisu tek obična zabrinutost, one ometaju i značajno narušavajući životno funkcioniranje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:44
Čisti prozori, uredan radni stol, provjera plina prije izlaska iz kuće – za većinu su to tek usputne navike. Za osobe koje žive s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OKP-om), te banalne radnje predstavljaju granicu između prividnog mira i potpune panike. Rezultat su sati izgubljeni u na primjer bjesomučnom dezinficiranju, dodirivanju predmeta točno određenim redoslijedom, ili ponavljanju riječi ili radnji. Najveći paradoks OKP-a leži u tome što su ovi pojedinci potpuno svjesni iracionalnosti svojih postupaka; oni te misli smatraju iznimno neugodnima, ali im se ne mogu suprotstaviti. Kako bismo doista pomogli onima koji vode ovu nevidljivu bitku, moramo prvo razumjeti što se krije iza kulisa ovog složenog poremećaja. O tome kako prepoznati OKP i kako si pomoći, saznat ćemo od doktorice znanosti iz područja kliničke psihologije dr. sc. Radojke Kraljević.
Dr. sc. Radojka Kraljević
Ona je diplomirala, magistrirala i doktorirala na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Završila psihoterapijsku edukaciju pri Fritz Perls Institutu iz Düsseldorfa (The European Association for Psychotherapy). Radila je na Libertas međunarodnom sveučilištu kao nastavnica i voditeljica Savjetovališta za studente. Bila je koordinator i evaluator na više znanstveno istraživačkih europskih projekata i programa. Objavila je tri knjige, 35 radova, sudjelovala s više od 35 izlaganja na znanstvenim i stručnim skupovima. Vanjski je konzultant i trener u području komunikacije i konflikata, traumatizacije, obiteljskog nasilja i nasilja na radnom mjestu. Surađivala je s više međunarodnih i nacionalnih organizacijama. Članica je European Association for Psychotherapy, EAP, Hrvatske psihološke komore i Hrvatske komore psihoterapeuta.
U stručnoj literaturi se navodi da se osobe s psihološkim teškoćama osobito teško nose s promjenama svakodnevnih rutina i gubitkom nekih socijalnih kontakata Mogu li takve promjene biti okidač za anksioznost i intenziviranje simptoma OKP-a?
Promjena svakodnevnih rutina i gubitak socijalnih kontakata mogu biti vrlo snažan 'okidač' za anksioznost i pojačavanje simptoma OKP-a. Za to postoji više razloga. Promjena rutine (selidba, bolest, izolacija) narušava mogućnost predvidljivosti prijašnjih rutina i kapaciteta za samoregulaciju, to povećava anksioznost i opsesivne misli postaju učestalije i intenzivnije, raste potreba za kompulzijama koje trebaju dovesti do olakšanja i 'brzih rješenja'. Rezultati provedenih istraživanja dosljedno pokazuju da promjena rutine povećava rizik od pogoršanja OKP-a, a gubitak socijalnih kontakata vodi u socijalnu izolaciju i povećava anksioznost i opsesivne misli.
Koliki je utjecaj osobina ličnosti na razvoj i manifestaciju OKP-a?
Osobine ličnosti imaju značajan, ali ne i presudan utjecaj na razvoj i manifestaciju OKP-a. Osobine ličnosti ne uzrokuju poremećaj same po sebi, ali mogu oblikovati način razvijanja OKP-a, doprinositi njegovoj slici u svakodnevnom životu, načinu na koji se osoba nosi i reagira na prisutne simptome. Možemo reći da osobine ličnosti ne uzrokuju OKP, ali snažno utječu na njegov oblik, intenzitet i otpornost na promjene, osobito kroz perfekcionizam, neuroticizam i intoleranciju na neizvjesnost. Dakle, osobine ličnosti oblikuju simptome, ali ih ne uzrokuju.
U kojoj mjeri životni stresori utječu na pojavu ili pogoršanje simptoma OKP-a?
U većini životnih situacija stres ne utječe dobro na naše mentalno-zdravstveno stanje. Što se tiče OKP-a, stresne životne promjene povećavaju rizik od pogoršanja stanja. Ovo je posebno vidljivo nakon velikih društvenih promjena (npr. pandemija, potresi, selidbe) o čemu govore i rezultati provedenih istraživanja. Stresori narušavaju već uspostavljenu rutinu što rezultira pojavom lančane reakcije koja kreće s izraženijom anksioznosti kod osobe, više rituala, učestalije pojave opsesija i opet više stresa. Pokazalo se da rutina smanjuje stres i daje osjećaj stabilnosti. U tome pomaže redovit san, fizička aktivnost, strukturiran dan i socijalni kontakt. To može biti prvi način pomoći u situacijama kada se osoba s OKP-om nađe izložena životnim stresorima.
Koje su metode liječenja i psihoterapije najučinkovitije?
Istraživanja pokazuju da je kognitivno-bihevioralni pristup (KBT) jedan od najučinkovitijih tretmana u liječenju OPK-a. Nakon KBT-a značajno i dugoročno smanjenje simptoma pokazuje 60 -70% osoba.
Integrativna gestalt terapija (IGT) postiže najbolje rezultate u liječenju OKP-a kad se radi o osobama s traumatskim iskustvima, rigidnim perfekcionizmom, somatizacijom, osjećajem krivnje. Umjesto usmjeravanja samo na simptome, ovaj se pristup usmjerava na način na koji osoba doživljava anksioznost, kontrolu i unutarnji pritisak u trenutku 'ovdje i sada'. Kroz razvoj svjesnosti o tjelesnim reakcijama, emocijama i obrascima prekidanja kontakta, klijent uči prepoznati rani porast napetosti i izbjeći automatsko posezanja za ritualima. IGT terapija pomaže u istraživanju potisnutih emocija, rigidnih uvjerenja i unutarnjeg kritičara koji često održavaju OKP. Na taj način doprinosi dubljem razumijevanju korijena simptoma i dugoročnoj promjeni, dok se istovremeno može kombinirati s bihevioralnim tehnikama koje su usmjerene na same kompulzije.
Koji će pristup i kombinacija biti izabrani, ovisi o poteškoćama, kliničkoj slici OKP-a tipičnoj za pojedinu osobu. Liječenje OKP-a ponekad iziskuje kombiniranje psihoterapijskog pristupa s farmakoterapijom i podrškom u svakodnevnom funkcioniranju.
Kako izgleda tijek kognitivno-bihevioralne terapije (KBT) i kakvi su njezini učinci?
Kognitivno-bihevioralna terapija je psihoterapijski pristup koji mijenja misli i ponašanja kako bi se smanjili emocionalni problemi i poboljšala kvaliteta života. Način na koji mislimo utječe na to kako se osjećamo, a to oblikuje naše ponašanje. Ako promijenimo neproduktivne misli i naučimo nova ponašanja, mijenjamo i emocije. Dakle, radi se na mislima i prepoznavanju negativnih misli (kognitivni dio), ponašanju i izbjegavanju kompulzije (bihevioralni dio).
Putem KBT-a smanjuje se učestalost i intenzitet opsesija, kompulzije postaju kraće, rjeđe ili potpuno nestaju. Raste tolerancija na neizvjesnost, smanjuje se potreba za kontrolom i uvjeravanjem, poboljšava se funkcionalnost (rad, odnosi, svakodnevica), smanjuje se anksioznost i fiziološka napetost i veći je stupanj samoučinkovitosti i autonomije.
U prvoj fazi terapije provodi se procjena opsesija i kompulzija u cilju boljeg razumijevanja simptoma, obrazaca i 'okidača'. Isto tako, se putem psiho-edukacije objašnjava pozadina funkcioniranja OKP-a kako bi se smanjio strah od simptoma. Potom terapeut i klijent zajedno izrađuju listu situacija koje izazivaju tjeskobu, od najlakših do najtežih.
U fazi izlaganja i prevencije, mozak uči da se ništa loše neće dogoditi ako se osoba suoči s opsesivnim mislima koje izazivaju strah, odnosno prevenira se reakcija izvođenja kompulzija i rituala, npr. ne oprati ruke nakon dodirivanja kvake, ostaviti neuredan stan i sl. Izlaganje se radi vrlo postupno. Kroz kognitivni pristup utječe se na smanjenje katastrofičnih interpretacija i očekivanja, te preispituje pretjerana odgovornosti. Naučeno se generalizira u svakodnevnom funkcioniranju osobe i osiguranju dugoročnih rezultata. Napredak je često postupan, s usponima i padovima. Svaki i mali korak bez rituala može se smatrati uspjehom.
Koje ključne savjete možete ponuditi osobama koje se bore s opsesivnim mislima ili kompulzivnim radnjama?
- Važno je rano prepoznavanje znakova pogoršanja.
- Održavanje zdrave rutine (san, prehrana, kretanje) doprinose liječenju.
- Ojačavanje dnevne strukture smanjuje stres i osjetljivost na simptome pa se tako smanjuje i prostor za rituale.
- Kako bi se smanjio prostor za rituale, dan je potrebno strukturirati i uvoditi male, ali redovite promjene u rutini. Dugoročno je potreban rad na fleksibilnosti i otpornosti.
- Potrebno je koristiti tehnike za smanjenje borbe s mislima i ograničiti vrijeme za 'mentalne provjere' jer i najmanja odgoda slabi automatsku potrebu za kompulzijom.
- Osoba se ne treba poistovjetiti s OKP-om, treba razlikovati sebe od OKP-a ( 'to je simptom, ne ja').
- U borbi s OKP-om potrebno je potražiti stručnu pomoć jer u konačnici ona može biti najučinkovitija.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
