Psihijatar, subspecijalist dječje, adolescentne i forenzičke psihijatrije tvrdi da ako djeca samo bulje u ekrane, izražen je i nedostatak mašte, a ne znaju razlikovati ni emocije - na njih reagiraju tijelom pa ih boli trbuh ili glava
MOĆ KNJIGA
Psihijatar Franić: Ekrani djeci sužavaju vokabular, neka čitaju
Čitanje članka:
2
min
Sve je više djece kod koje se primjećuje tzv. digitalni autizam, odnosno neke karakteristike tog poremećaja iako nisu u spektru, što se može pripisati pretjeranoj izloženosti ekranima i poticaj da započnu čitati knjige jedna je od najboljih stvari koje roditelji mogu napraviti za njih, komentirao je primjer mame koje je čitanjem uspjela dijete odviknuti od igrica izv. prof. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med. psihijatar, subspecijalist dječje, adolescentne i forenzičke psihijatrije Klinika za psihijatriju KBC-a Split.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:51
Kaže kako se od početaka rada suočava s ozbiljnim promjenama u ponašanju djece koju donose ekrani. Često imaju vrlo suženi vokabular, ne znaju razlikovati emocije i ne znaju ih stupnjevati. Nije rijedak primjer da na emocije reagiraju tijelom, pa dijete boli 'pupa', glava i slično, a da nema fizičkog razloga za to, već su u podlozi emocije koje ne znaju izraziti.
- Jako je izražen i nedostatak mašte. Na primjer, kad im dam komad papira i olovku da mi nešto napišu ili nacrtaju, ostanu u čudu jer bez predloška ili uzorka na ekranu uopće ne mogu smisliti što bi napravili, a često se primjećuje i manjak koncentracije - dodaje prof. dr. sc. Franić.
Izv. prof. dr. sc. Tomislav Franić, dr. med. psihijatar, subspecijalist dječje, adolescentne i forenzičke psihijatrije Klinika za psihijatriju KBC-a Split
To je posebno važno kod male djece, kad imate slikovnice koje su idealne za razvoj zajedničke pažnje, naglašava. Roditelj prstom pokazuje likove u knjizi, a dijete treba prepoznati o kome ili čemu je riječ, što je važno za razvoj te vrste pažnje.
Kroz druženje s knjigom dijete se uči i strpljenju, gradi interes za određene teme, uči razlikovati dobro od zla i poistovjećuje se s likovima, a to pridonosi njegovu samopouzdanju, što roditelji mogu poticati kroz razgovor.
- Uz potpitanja o tome što se dogodilo glavnom liku, kako se on osjeća, kako se vaše dijete osjećalo kad je to pročitalo i slično, dijete će lakše povezivati sadržaj i knjiga će imati još veći učinak na njega - kaže prof. dr. sc. Franić. Ponudite djetetu izbor od tri, četiri knjige i neka samo odabere.
- Za mlađe, pametno je birati pustolovne priče s dozom fantazije ili bajke, dok starijoj djeci možete ponuditi zanimljivi povijesni roman ili priču sa složenijim odnosima iz koje može učiti - savjetuje sugovornik.
Mlađe dijete bi u čitanju dnevno trebalo provesti od 20 do 30 minuta, starije nešto više, a možda je najbolje vrijeme za čitanje - navečer, prije spavanja.
- To je ionako vrijeme kad se skrivaju ispod popluna s mobitelom, upijajući sadržaj koji ih razbuđuje i povećava pozornost baš prije spavanja, pa će knjiga biti odlična zamjena. Nemam ništa protiv čitanja knjiga na laptopu ili mobitelu, no imajte na umu da je opet riječ o izloženosti ekranu. Osim toga, na laptopu ili mobitelu puno je lakše skrenuti na drugi sadržaj jer su tu dostupne i druge aplikacije, pa bi bilo mudrije da se nabavi poseban uređaj koji služi samo za čitanje knjiga - zaključuje sugovornik.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
