Psihijatar Dragan Lovrović iz Psihijatrijske bolnice Lopača objašnjava da ljudi gomilaju zalihe jer vjeruju samo sebi, a ne sustavu, ali i da Hrvati šaljivim porukama zdravo reagiraju na krizu...
DRAGAN LOVROVIĆ
Psihijatar: 'Nakon ove krize doći će do katarze i napretka'
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ne možete do domaćeg povrća, sira, ribe? Stiže na kućni prag!
Kako korona virus psihološki djeluje na ljude u Hrvatskoj, koje su moguće zlouporabe i suspenzije građanskih prava, stigmatizacije ljudi, zašto djeca crtaju ministre i liječnike kao superheroje, prisutnosti straha, zašto ljudi gomilaju zalihe hrane te kako se ponašati i koje će globalne promjene donijeti koronavirus. Na sva ova pitanja odgovore je dao poznati psihijatar Dragan Lovrović iz Psihijatrijske bolnice Lopača.
Postupa li naša država ispravno u borbi protiv koronavirusa uvođenjem karantena i zabranom kretanja ljudi čak između općina i gradova i kako to psihološki djeluje na ljude?
Zaista ne mogu znati postupa li naša država ispravno u borbi protiv koronavirusa uvodeći mjere koje ste naveli u pitanju. Naime, nemam dovoljno informacija, ali ni stručnih kompetencija da Vam na pitanje odgovorim. Ono što vidim je da većina zemalja primjenjuje isti model borbe protiv korona virusa, neke su više, neke manje uspješne u tome. Određeni broj zemalja, koliko vidimo, primjenjuje drugačiji model. No ukoliko je ovo izvanredno stanje onda vrijede i izvanredne mjere. U ovakvim situacijama je patriotski provoditi mjere koje se propisuju, a teret odgovornosti je na ljudima koji ih provode i koji nas sada vode. U svakom slučaju, ovakva situacija zahtijeva da lideri budu ljudi sa stavom, vizijom i ustrajnošću da provedu svoje ideje.
Pokretanje videa...
01:10
Ono što je zabrinjavajuće pri svakom smanjivanju ljudskih i građanskih prava jest to da situacija može biti zloupotrebljena i da se suspenzija tih prava koristi i više nego što je opravdano. U današnjem društvu prije ove epidemije su deklarativno ljudska prava pojedinca bila podignuta na visine koje su u određenim slučajevima poprimale paradoksalne razmjere. Sada je situacija dijametralno suprotna. Većina je sada sklona smanjivati prava pojedinca, znatan broj ljudi je spreman odreći se svojih prava kako bi se moglo preko telefona npr. nadzirati kretanje pojedinaca u samoizolaciji.
U današnje vrijeme raznoraznih tehničkih mogućnosti (GPS narukvica i sl.) ne mogu se oteti dojmu o mogućoj zlouporabi. Kada imate situaciju da se stigmatizira plaćanje gotovinom, a preferira bezgotovinsko plaćanje ne morate biti skloni teorijama zavjere da bi mislili kako je riječ o kontroli države nad svojim građanima. Ne postoji više ravnopravnost među građanima, netko tko živi u maloj jedinici lokalne samouprave, manjem gradu ili općini nema ni približno ista prava kao netko tko živi u većem gradu, od dostupnosti ljekarne, banke i sl. Koliko god djelovalo simpatično da djeca crtaju ministre i eksponirane kolege kao super heroje, mi koji smo živjeli u vrijeme kulta ličnosti se tome ne možemo radovati. Otvara se čitav niz pitanja, a odgovori će se tražiti i nakon što ova situacija prođe.
Stječe se dojam da je zbog koronavirusa među ljudima zavladao strah i panika od mogućih višestrukih posljedica (moguća smrt bližnjih, gubitak posla). Možete li nam s psihijatrijskog aspekta objasniti zašto nastaju strah i panika te je li je taj strah pod kontrolom?
Strah i panika se generiraju u razaranju osjećaja da su stvari pod kontrolom, da se loše stvari ne događaju nama, da smo zaštićeni a ti neki temeljni bazični postulati sigurnosti su u ovakvim situacijama poljuljani. Strah je sigurno prisutan, ali nemam dojam da je prisutna panika. Postoji kreativnost među ljudima, ljudi se međusobno ohrabruju, izmjenjuju šaljive poruke i to upućuje na zdravu reakciju ljudi na trenutnu situaciju.
Može li strah kod ljudi općenito i pacijenata izazvati neke neželjene reakcije i posljedice?
Sada vrijede sasvim druge zakonitosti, psihologija mase, traženje krivaca. Naglašavaju se antagonizmi, potreba zatvaranja u svoje okvire i granice. Prisutna je opasnost od stigmatizacije određenih skupina ljudi. Potrebno je pronaći krivca, sada su ljudska prava suspendirana. Što se tiče promjene psihičkog stanja kod psihijatrijskih pacijenata, kod ljudi koji inače imaju blaže psihičke smetnje raste anksioznost, napetost, nesigurnost, no ne do nivoa da bi opterećivali psihijatrijsku djelatnost. Ljudi s dubljim psihijatrijskim smetnjama psihotične razine u ovakvim situacijama ne upućuju se češće na hospitalizaciju iako postoje određene promjene u njihovom statusu no elaboracija navedenog je previše stručna.
Zašto ljudi panično gomilaju zalihe hrane i drugih potrepština?
Zbog nepovjerenja u sustav, ljudi imaju potrebu osloniti se na svoje resurse i na taj način imaju osjećaj sigurnosti.
Zašto političari i pojedinci iz županijskih i inih stožera za koronavirus, koji nisu liječnici, nose zaštitne maske kvalitetnije nego što ih imaju liječnici ili medicinske sestre, pokazuju li time neku svoju karakternu crtu?
Naravno, osim u slučajevima pojedinih štićenih osoba koje takvu opremu moraju koristiti po protokolu, ako takav protokol postoji i ako ih obavezuje. Ostali pokazuju svoj karakter, odnos prema drugim građanima svoj altruizam socijalnu osjetljivost koja sigurno nije na zavidnoj razini niti je sukladna funkciji koju obavljaju.
Tko po vama širi paniku među ljudima zbog koronavirusa, da li su to političari i njihove pojedine odluke, mediji ili oni koji medijima serviraju informacije?
Mislim da prava panika još nije zavladala među građanima. Postoji jedna opsjednutost kod znatnog broja ljudi koja rezultira širenjem raznih poluinformacija, fake news-a i slično. Mislim da Krizni stožer civilne zaštite dobro medijski odrađuje posao. Nedorečenosti su prisutne oko širenja informacija o potrebi nošenja zaštitnih maski npr. Takve stvari mogu kod ljudi izazvati nepovjerenje i nemir.
I sami ste dio zdravstvenog sustava, liječite ljude i pomažete im, te stoga i pitanje - zna li naš zdravstveni sustav u ovoj situaciji što zapravo radi?
Riječ je o virusu koji još nije poznat u potpunosti koji se u izuzetno kratkom vremenu proširio po cijelom svijetu. Ja sam psihijatar i u ovoj fazi zaista ne mogu procijeniti radi li sustav dobro. Hrvatska ne primjenjuje drugačije mjere od većine drugih zemalja u okruženju. Znatan dio liječnika koji radi u Hrvatskoj, osobito kolega srednje i starije dobi, ima u svoj profesionalni integritet usađene smjernice Andrije Štampara što je po mom mišljenju u ovoj situaciji jako dobro. Reakcija sustava će se evaluirati nakon što ova kriza prođe. U ovakvim slučajevima bitna je organizacija sustava koja bi trebala biti što sličnija vojnoj hijerarhiji sa jasnim poštivanjem pravila, a koliko je trenutno rukovodeća struktura u zdravstvu prilagođena tome vidjet će se i bit će prilike za evaluaciju. Zdravstvo ne može biti izdvojeno iz sustava i sada će se pokazati jesu li na rukovodećim mjestima ljudi koji su kompetentni i adekvatne strukture ili je riječ o poslušnicima i mediokritetima koji nisu sposobni donijeti odluke.
Kako se zapravo ponašati u ovakvim situacijama?
Navedeno treba svatko za sebe odlučiti, moje je mišljenje da treba poštivati mjere koje se donose, ali naravno da treba i kritički o istim mjerama promišljati. Ovo je vrijeme kada moramo provoditi mjere koje nam se i ne sviđaju jer je situacija izvanredna. Nisam političar i ne želim zadirati u politiku jer nemam te kompetencije, no zdravi razum mi govori da bi možda bilo ispravno proglasiti izvanredno stanje i suspendirati građanska prava shodno tome, a kada ova situacija prođe vratiti se na početne pozicije i nastaviti graditi društvo tamo gdje smo stali. Na ovaj način kako se to sada provodi ta prava se suspendiraju, ali ostaje gorak okus u ustima da bi mogla ostati suspendirana i kada se povuče izvanredno stanje.
Kada sve ovo prođe, kakve će to psihološke posljedice ostaviti kod većine ljudi?
U svjetlu vašeg pitanja ovo možemo sagledati kao jedan društveni eksperiment. Postoje određena pravila i obrasci po kojima se ljudi ponašaju nakon kriznih situacija. No koliko je meni poznato ovakva globalna kriza još nije bila prisutna. Ne možemo gledati izdvojeno jednu zemlju u vrijeme globalizacije pa tako ni našu. Moje osobno mišljenje koje ne podliježe pod suhoparne smjernice struke je da će se poslije ovog u društvu javiti katarza. Naravno, u to ne možemo biti sigurni, no ovo stanje sigurno kod ljudi potiče introspekciju, preispitivanje svojih stavova, samokritičnost, a to nužno vodi u napredak. Naravno ekonomski faktor će u svemu tome biti isto tako bitan. Kakve će biti posljedice za globalno gospodarstvo i koji će novi igrači zavladati na globalnom nivou imati će reperkusiju i na život pojedinaca. Kada jednom budu zadovoljene temeljne potrebe, mislim da bi ova kriza mogla djelovati na društvo globalno na pozitivan način.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Prvo drive in testiranje kod nas na koronu u 'Andriji Štampar'
POGLEDAJTE VIDEO #ZAJEDNO24SATA sa Robertom Knjazom:
Pokretanje videa...
00:25
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
