Ovi profesionalci, posebno obučeni u znanosti pečenja, provode svoje karijere osiguravajući da naši obroci završe na najslađi mogući način. Međutim, nisu svi deserti jednaki, a zasigurno se ne pripremaju svi ručno u restoranskoj kuhinji
'KOMERCIJALNI' DESERTI
Slastičari otkrili koje deserte nikad ne naručuju u restoranu
Čitanje članka:
4
min
U nekim restoranima i kafićima postoje određeni deserti zbog kojih će iskusni slastičari dvaput razmisliti prije nego što potroše svoj teško zarađeni novac na nešto što bi se moglo pokazati kao razočaranje. Primjerice, Amelia Geist, slastičarka u The Lodge at Flathead Lake, primjećuje da deserti u lancima restorana gotovo uvijek dolaze iz vanjskih, komercijalnih kuhinja. To je zato što korporativni restorani moraju osigurati dosljednost okusa na svim lokacijama, što često dovodi do vrlo sigurnog i tradicionalnog izbora.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:57
No, znakovi masovno proizvedenih slastica nisu uvijek očiti. Zato je HuffPost upitao šest poznatih slastičara koji su njihovi znakovi za uzbunu kada je riječ o jelovniku s desertima i zašto bi radije preskočili narudžbu.
Torta od sira
Za Claudiu Martinez, slastičarku restorana Miller Union, nagrađenog Michelinovom zvjezdicom, klasična torta od sira jedan je od najvećih pokazatelja da se možda nalazi u restoranu koji cilja na masovno tržište ili je turistička zamka. Gus Castro, slastičar u restoranu Foundation Social Eatery, podijelio je jedno takvo iskustvo.
- Neću reći ime, ali sjećam se da sam otišao u restoran poznat po svojim tortama od sira. Kupio sam cijelu tortu i rekli su mi da pričekam najmanje dva sata da se odmrzne jer ih dobivaju smrznute - ispričao je, što bez sumnje potvrđuje da se ne priprema svježe na licu mjesta.
Crème brûlée
- Crème brûlée je jedan desert koji nikad ne naručujem - izjavila je Daniella Lea Rada, glavna slastičarka u pet restorana hotela Signia by Hilton Atlanta.
Ona objašnjava da većina restorana koristi praškastu bazu za njegovu pripremu te imitaciju vanilije kako bi smanjili troškove i prikrili umjetni okus. - Obično je prekuhan i zrnat, nikad pravilno zapečen plamenikom i u 99 posto slučajeva ukrašen jagodama, što je tako staromodno - dodaje Rada.
Brownie
- Nikad ne naručujem brownieje ili pite u restoranu - kaže Geist.
Ona ističe da su to deserti za koje se najčešće čini da su komercijalno proizvedeni, a ne rađeni od nule. Osim toga, dodaje, jednostavno je i isplativo kupiti smjesu za brownieje i ispeći ih kod kuće za bolji rezultat, uz dodatak komadića čokolade ili sloja maslaca od kikirikija. Svoj izbor deserta u restoranu bolje je sačuvati za nešto posebnije ili kompliciranije za pripremu.
Čokoladni lava cake
Lea Rada ozbiljno shvaća čokoladu i iz tog razloga nikada neće naručiti čokoladni lava kolač, poznat i kao "molten lava cake". - Obično se radi od jeftine čokolade s visokim postotkom šećera - rekla je.
Carelys Vasquez, glavna slastičarka hotela Forth, dodaje da takvi kolači često imaju okus umjetnih pojačivača arome, na što su ona i Rada postale izrazito osjetljive tijekom svojih karijera. Martinez se slaže s prigovorima na kvalitetu i napominje da su "gotovo uvijek masovno proizvedeni i prodaju se po visokoj cijeni", što ih čini lošom vrijednošću za novac.
Pite
Ne postoji ništa poput svježe pečene pite, no nažalost, mnogi slastičari ne vjeruju da su one koje se nalaze na jelovnicima upravo takve. Navode ih kao najčešće deserte koji se nabavljaju izvana.
- Osim ako na jelovniku nisu navedene kao sezonski specijalitet, često su komercijalno nabavljene jer su praktične za restorane budući da se lako skladište i čuvaju svježima u zamrzivaču - objašnjava Geist.
Vasquez kao dva okusa koja izbjegava navodi pitu od limuna i beze kore te pitu od višanja jer se "one obično oslanjaju na pojačivače okusa umjesto na pravo voće". Ipak, najviše kritika privlači pita od limete. Martinez ju je odbacila kao "razočaravajuću, bez kreativnosti, preslatku i obično smrznutu", dok je Lea Rada rekla da je odbija "mekana kora, preslatka krema od limete i umjetna esencija".
Loše ukrašeni deserti
Svi vole malo tučenog vrhnja, zar ne? Očigledno ne, barem prema mišljenju slastičara. - Zvjezdice od tučenog vrhnja istisnute vrećicom, ukras od mente, jagode narezane u obliku ruže... to su znakovi da je desert možda isporučio komercijalni pekar - otkrila je Martinez.
Takav bezličan i generički izgled tanjura govori joj da desertom ne rukuje netko s profesionalnim iskustvom u slaganju jela. S druge strane, previše ukrasa također može ukazivati na neiskustvo.
- Deserti koje nikada neću naručiti su oni koji očito imaju previše šećera, poput karamele, čokoladnog umaka, komadića bombona... Da bi se u potpunosti uživalo u obroku, deserti moraju biti lagani i tek dovoljno slatki da ih ljudi zaista mogu pojesti do kraja - zaključio je Castro.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
