Dok drugi slave uspjehe u siječnju, mnogi se osjećaju zaglavljeno. Društvene mreže hrane osjećaj nesavršenosti. Zavist može biti poticaj za promjenu i razmišljanje o vlastitim vrijednostima
JESTE LI JU PREPOZNALI?
Svi imaju više? Možda patite od 'tamne zavisti': Evo što je to
Čitanje članka:
3
min
StartFragment Siječanj je mjesec u kojem se usporedbe najteže podnose. Blagdani su prošli, fotografije savršenih putovanja još se vrte po društvenim mrežama, a osjećaj da svi drugi nekamo stižu, dok mi stojimo na mjestu, postaje gotovo nepodnošljiv. Dok jedni objavljuju snimke sa skijanja, drugi slave zaruke ili nove poslovne uspjehe, mnogi ostaju sami sa svojim mislima, pitajući se gdje su pogriješili i zašto njihov život ne izgleda jednako dobro.
POGLEDAJ VIDEO: Sjećate li se svoje prve ljubavi?: ‘Još i dan danas je se sjetim’
VIDEO
Psiholozi upozoravaju da je razdoblje između Božića i Nove godine vrhunac takozvane anksioznosti društvenog uspoređivanja. Nova godina nemilosrdno osvjetljava jaz između onoga gdje mislimo da bismo trebali biti i onoga gdje se stvarno nalazimo. Kada se taj jaz proširi, rađa se zavist — ali ne ona prolazna, već tamna zavist, duboko ukorijenjena emocija koja se ne povlači sama od sebe.
Za razliku od tuge ili ljutnje, koje s vremenom popuštaju, zavist ima sposobnost da se zadrži i produbi. Ona se javlja u sitnim trenucima, u kasnim noćnim satima kada misli ne prestaju, u bezazlenim komentarima koji odjednom zvuče kao osobni napadi. Istodobno izaziva bijes i sram, jer se kosi s našom slikom o sebi kao dobrim, podržavajućim ljudima koji bi trebali biti sretni zbog tuđe sreće.
Zato se zavist rijetko priznaje. Umjesto toga, potiskuje se, skriva iza lajkova i čestitki, dok iznutra prerasta u gorčinu. Osoba se smiješi prijateljici dok pokazuje novu kuću, ali kasnije u tišini osjeća bijes koji ne zna kamo s njim. Upravo tada zavist postaje toksična — ne zato što postoji, već zato što se ignorira.
Društvene mreže dodatno hrane taj osjećaj. Ljudi uspoređuju vlastiti kaotični „iza kulisa“ život s tuđim pažljivo odabranim trenucima sreće. Par koji pozira zaljubljeno na egzotičnoj destinaciji možda je prije leta imao ozbiljnu svađu. Osoba s luksuznom garderobom možda jedva spava zbog dugova. No te se priče ne vide. Vidljivo je samo ono što je dotjerano, filtrirano i uljepšano.
Jedan od ključnih koraka u suočavanju sa zavišću jest zapitati se što točno izaziva taj osjećaj. Kada kolega dobije unapređenje, je li riječ o novcu, priznanju, osjećaju vrijednosti? Kada prijateljica ima brak i djecu, je li zavist usmjerena na obitelj ili na osjećaj pripadanja i sigurnosti? Često ono što najviše boli nije to što nemamo isto, već strah da to nikada nećemo imati.
Zavist se često ne odnosi na stvarnu želju, već na idealiziranu verziju tuđeg života. Mnogi zavide ishodima, ali ne i cijeni koja se za njih plaća. Viša pozicija često donosi stres i odgovornost. Brak i obitelj zahtijevaju odricanje slobode. Pitanje koje se rijetko postavlja jest: bismo li zaista željeli sve što dolazi uz ono čemu zavidimo ili samo njegove lijepe dijelove?
Jedan učinkovit način borbe protiv zavisti jest promjena smjera usporedbe. Umjesto stalnog gledanja prema onima koji imaju više, korisnije je prisjetiti se onoga što već imamo. Uvijek će postojati netko uspješniji, bogatiji ili privlačniji, ali i netko tko ima manje prilika, sigurnosti ili podrške. Zahvalnost ne briše ambiciju, ali vraća ravnotežu.
Neki ljudi svjesno odlučuju uspoređivati se samo s vlastitim prijašnjim verzijama. Umjesto pitanja zašto netko drugi živi bolje, pitaju se jesu li danas bliže osobi kakva žele biti nego prije nekoliko godina. Taj pomak često donosi više mira nego bilo kakvo vanjsko priznanje.
Primjeri iz stvarnog života pokazuju koliko zavist može biti varljiva. Jedna žena, gledajući sestrin naizgled savršen obiteljski život, osjećala je bijes i nepravdu, uvjerena da je sestra „imala sreće“, dok je ona ostala bez svega što želi. Tek nakon što je potražila pomoć shvatila je da zapravo ne želi isti život. Djeca i mirna obiteljska rutina nisu bili njezin cilj — putovanja, sloboda i karijera jesu. Kad je to osvijestila, zavist je nestala, a odnos sa sestrom se produbio.
Druga žena, okružena parovima i razgovorima o brakovima i bebama, osjećala se kao višak u vlastitom društvu. Svaki blagdanski susret za nju je bio podsjetnik na ono što nema. No upravo ta nelagoda bila je znak da mora redefinirati vlastite vrijednosti, a ne mjeriti svoj život tuđim rokovima.
Život nije utrka s jednim ciljem i jednim vremenom dolaska. Neki ljudi uspijevaju rano, drugi kasnije. Netko tko izgleda kao da ima sve u tridesetima može se osjećati izgubljeno u četrdesetima, dok netko tko tek tada pronalazi svoj put možda započinje najispunjenije razdoblje života.
Tamna zavist ne znači da smo slabi ili zli. Ona je signal da nešto u nama traži pažnju, promjenu ili iskren razgovor sa samima sobom. Kada se prepozna i razumije, može postati poticaj, a ne prepreka. Jer tuđi život, koliko god izgledao savršeno, nikada nije rješenje za vlastito nezadovoljstvo. Rješenje se uvijek nalazi bliže nego što mislimo — u razumijevanju sebe i u hrabrosti da krenemo vlastitim putem, vlastitim tempom.
EndFragment
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
