Lifestyle

Komentari 7
MAME LAVICE

U trudnoći su saznale da imaju rak, no uspjele su se izboriti: To smo učinile za sebe i svoju djecu

Trudnoća ja za mnoge najljepše životno razdoblje puno planiranja i slatkog iščekivanja, no naše sugovornice upravo tada suočile su se sa smrtonosnim i zastrašujućim dijagnozama

Na nalazu je pisalo: CIN3 CIS. Odmah sam znala o čemu je riječ. Rak. U tom trenutku nisam bila pogođena dijagnozom, nego sam razmišljala sam o tome kako će proći trudnoća i što ću učiniti ako mi kažu da je moram prekinuti, hoće li dijete biti zdravo ako se rodi. Svakakve misli vam prolaze kroz glavu i tko se nije našao u takvoj situaciji ne zna što je to - priča domaćica Biljana Mijatović (38) iz Strošinaca kraj Županje prisjećajući se najgoreg trenutka u životu koji je proživjela prije više od dvije godine.

POGLEDAJTE KAKO JE BILJANA PREBOLJELA RAK:

Bila je trudna tek nekoliko tjedana, a porazna dijagnoza stigla je s nalazom papa test kojeg je radila netom prije nego što je ostala trudna. Kaže kako je svake godine redovito išla na preglede i nikad nije imala problema, a ima još troje djece, sina (19), kći (15) i još jednog sina (13). Nije imala zdravstvenih tegoba ni drugih simptoma koji bi ukazivali da nešto nije u redu.

- Nakon tuširanja sam se brisala i napipala čudnu kvržicu na vratu. Bilo je to 2007. godine. Odmah sam se javila liječnici, no mislila je da je riječ o hormonima budući da sam bila u osmom mjesecu trudnoće. Ipak me poslala specijalistima koji su napravili punkciju i nakon dva tjedna sam trebala podignuti nalaz. U onako visokoj trudnoći sam tri sata čekala u gužvi na hodniku bez ventilacije, a kad sam se požalila liječnici, rekla mi je da me nije još pozvala jer nije znala kako bi mi rekla užasne vijesti s obzirom na to da sam trudna - prisjeća se nezaposlena ekonomska tehničarka Mihaela Knežević (40) iz Našica.

Liječnici su joj rekli kako bolest neće napredovati tih mjesec dana do bebinog poroda, pa nije primala nikakvu terapiju jer su joj rekli da će sa liječenjem započeti nakon poroda. Rodila je u bolnici u Našicama i na svijet je stigao Teo.

- Rodio se sa abdominalnom malformacijom zbog koje su mu trebale tri operacije. To nisu pokazali nikakvi pregledi tijekom trudnoće, nego nas je iznenadilo. Kad su mi rekli što se zbiva, bila sam izvan sebe. Nekako sam prihvatila svoje stanje i činjenicu da ću nakon poroda na liječenje, samo da s malim bude sve u redu, a sad mi govore da ima anomaliju i da nas čeka bitka - priča Mihaela.

- Nisam stigla ni o čemu razmišljati jer se sve odvijalo munjevitom brzinom. Odmah su ga prebacili u Osijek na operaciju gdje je proveo dva tjedna u bolnici, pa je išao u Klaićevu na još jednu operaciju gdje sam bila s njim. Sve su mu uspješno rekonstruirali, a onda sam ja krenula u KB Dubrava na kemoterapiju da mu budem bliže. Razmišljala sam o tome kako ti se život promijeni u sekundi. Imala sam idealnu trudnoću, sve je prošlo u redu, a onda u mjesec dana sve se sruši i proživljavaš pakao. U tom trenutku smo se oboje borili za život - priča nam Mihaela uz koju je cijelim putem bio suprug Antun (40) i obitelj.

Prodavačica Valentina Siročić (27) iz Sračinca kraj Varaždina nikad nije imala zdravstvenih teškoća, a trudnoća je njoj i suprugu Tomislavu (33) bila ostvarenje snova.

- Moja dijagnoza je došla netom nakon poroda. Sve je prošlo odlično, ja sam se dobro osjećala, no tjedan do dva nakon poroda primijetila sam kvržicu na lijevoj strani vrata. Malo me znalo zaboljeti, ali svi su me tješili da je to normalno. Na redovnom ginekološkom pregledu nakon mjesec i pol o tome sam razgovarala i sa liječnikom, koji je pak ustanovio da mu je ta kvrga od dva centimetra sumnjiva i poslao me dalje specijalistima misleći da je riječ o problemima sa štitnjačom - prepričava Valentina koju su odmah zaprimili u bolnici gdje su napravili sve potrebne pretrage i rekli joj da nalazi stižu za dva tjedna.

- To su mi bila najgora dva tjedna u životu, a kad sam došla po nalaze, bila sam izvan sebe. Liječnik mi je rekao da sjednem. Gospođo, sumnjamo da imate rak limfnih čvorova. U meni se sve trgalo na komadiće, a glavom mi je samo prolazila misao: Pa kud baš sad, taman sam si sredila život i imam predivnu curicu! - govori Valentina čija je Dolores tada imala samo dva mjeseca.

 

- Najteža mi je bila razdvojenost od bebe. Imala sam drugi stupanj bolesti i liječnica je odredila četiri ciklusa kemoterapije. Kad sam to doznala, ošišala sam se. Također, morala sam prestati dojiti iako sam u tome uživala, a cijeli proces bio je iscrpljujuć. Ujutro dođeš u sedam na kemoterapiju, a doma se vratiš u 19 sati. Nakon toga sam lani u lipnju morala na još 15 zračenja, a najteže mi je bilo kad sam morala na PET CT jer sam tada, budući da sam emitirala zračenje, morala biti odvojena od bebe 24 sata. Čuješ je kako plače, a ništa ne možeš. Tih 24 sata su trajali kao godina - kaže Valentina dodajući kako joj je najviše pomagala mama koja joj je čuvala dijete i brinula oko kućanstva.

Valentina još ne razmišlja o proširenju obitelji jer je tek u prosincu dobila vijesti da je u remisiji.

- Idem u lipnju ponovo na PET CT. Uvijek imam grč u želucu kad su kontrole i čovjek se boji što bi mogao čuti. Čekam da vidim kako ćemo dalje. Sad konačno uživam u majčinstvu. Još sam na bolovanju, a trenutačno mi je najvažnije da uživam u životu i stavljam sebe i svoje dijete na prvo mjesto. Uvijek sam funkcionirala tako da sam ja dobro ako su svi oko mene dobro, no to sam promijenila i u fokusu mi je je Dolores - kaže ona dodajući kako je imala problema i s birokracijom jer su joj pokušali naprasno prekinuti bolovanje. Ipak, sve je uspješno riješila.

POGLEDAJTE KAKO SE MIHAELA IZBORILA ZA SEBE I SINA:

Sve naše sugovornice ističu kako su im prijatelji i obitelj bili najveća uzdanica tijekom borbe za život i život njihove djece jer su se suočavale s nezamislivim strahovima i brigama.

- Putovala sam na kontrole u Zagreb udaljen 300 kilometara kako bih bila u rukama specijalista. Svi su liječnici bili puni podrške i divni prema meni. Rekli su da je otkriveno na vrijeme i da sad pratimo trudnoću, a ne karcinom te da nam je prioritet roditi. Rak mi je bio zahvatio dvije trećine grlića maternice, a liječnici su preporučili prirodni porod jer se nekad u tim situacijama bolesno tkivo može samo od sebe otkinuti i nestati tijekom poroda, pa smo se svi tome nadali. U bolnicu su me primili četiri dana prije termina, no moja curica odlučila je da joj se ne žuri pa je stigla 15 dana poslije. Porod je bio vrlo težak, rađala sam 14 sati, ali uspjela sam - kazala je Biljana.

Prisjeća se kako je tijekom trudnoće bila fokusirana samo na dijete, a tek kad se uvjerila da je sve dobro prošlo, mogla se posvetiti sebi i svojoj borbi. Unatoč nadanjima, biopsija je pokazala da je njezin karcinom ostao nepromijenjen nakon poroda.

 

- Liječnici su mi preporučili histerektomiju, a kako nisam planirala više rađati, smatrala sam to najboljim rješenjem. Prošlo je dva mjeseca od poroda i tada sam išla na operaciju koja je bila iznimno teška, trajala je četiri sata, a oporavak je bio još teži. Ništa ne možete, imate na trbuhu ogromnu ranu i 20 šavova, no u svemu su mi pomagali mama i muž, pa smo to nekako prebrodili. Najteže mi je bilo što su mi rekli da ne smijem dojiti kako bih na operaciji bila bez laktacije, a svu sam djecu dojila. To mi je jako teško palo - nastavila je Biljana koja je ipak u dogovoru sa liječnicom dojila makar prva dva tjedna. Također je bila nesretna što, oporavljajući se od operacije, nije mogla podignuti dvoje dijete ni nositi ga kako je planirala.

Također, sve naše protagonistice kažu kako im je gubitak kose značajno poljuljao samopouzdanje i emocionalnu stabilnost, iako su bile svjesne da će zbog liječenja do toga nužno doći.

- Cijelo vrijeme sam bila fokusirana na trudnoću i porod i tek kad sam izgubila kosu shvatila sam da sam stvarno bolesna i da se borim za život. Prije toga sam imala druge prioritete - kaže Biljana.  

Mihaela je primila šest ciklusa kemoterapije i kaže da se nakon toga bolest povukla. U remisiji je 13 godina i nije joj trebala nikakva daljnja terapija.

- Izvukli smo se oboje, no Teo je u dobi od šest godina počeo uporno govoriti da sva djeca imaju braću i sestre, a on je sam. Iako smo se jako bojali, suprug i ja smo se ipak odlučili na još jedno dijete. Posavjetovala sam se sa liječnicima koji su rekli da je bolest dovoljno dugo u remisiji, nalazi su mi bili odlični i da mogu u još jednu trudnoću. Srce me vuklo u tom smjeru, no racionalno sam promišljala o svim mogućih problemima, pa čak i mogućnosti da se bolest vrati. No kako volimo djecu, srce je prevagnulo i tako se prije sedam godina rodila naša Nora. Bila je posve zdrava, trudnoća je bila uredna i sve je prošlo u najboljem redu. Sretna sam jer smo svi živi i zdravi - kazala je Mihaela koja ističe kako je uvijek imala na umu riječi liječnika koji ju je tješio tijekom Teove operacije u Klaićevoj.

- Ja sam bila u suzama, a on mi je rekao da razumije kako mi se moj problem čini kao najveći na svijetu. Je, situacija je bila grozna, ali rješiva. Postojalo je rješenje. Kad vidite sa kakvim se sve poteškoćama mnogi susreću, onda vam se vaši problemi više neće činiti tako velikima. I točno je tako bilo. Na tom putu upoznali smo mnoge ljude, sa zaista teškim i beznadnim situacijama tako da sam iskreno zahvalna što su svi naši problemi iza nas i riješeni su. Imam predivnu obitelj, dvoje prekrasne djece i to je jedino bitno - zaključila je Mihaela.

Biljana se tek sada opustila i uživa u majčinstvu. Njezina djevojčica ima dvije godine te je prava princeza jer je svi paze i maze, a kaže kako smatra da je na pojavu bolesti kod nje utjecao stres pa je odlučila manje brinuti o stvarima na koje ne može utjecati.

Neki su tumori češći u trudnoći

Karcinome tijekom trudnoće je ponekad teško dijagnosticirati jer se simptomi mogu lako zamijeniti s hormonskim promjenama, ističu liječnici specijalisti, i navode kako su kontrole u ambulantama iznimno važne.

- Kad je riječ o tumorima u trudnoći, najčešće to nisu primarno ginekološki tumori nego poremećaju krvne loze, limfomi, leukemije, neuroendokrini karcinomi, tumori crijeva, gušterače ili dojke. Najčešće je riječ o hormonski ovisnim tumorima koji se povećaju i postanu simptomatski upravo u trudnoći pod utjecajem hormona. Svaka je situacija individualna, kao i stanje u kojem bolesnica dolazi. Ovisno o tome koliko je bolest uznapredovala, može joj se savjetovati prekid trudnoće radi što hitnijeg početka liječenja jer je životno ugrožena. S druge strane, ako situacija nije toliko dramatična, čeka se porod i tek se potom kad se smanji utjecaj hormona počinje s liječenjem koje može biti kirurško, onkološko, a dio liječenja otpada i na lijekove koji blokiraju djelovanje hormona - pojašnjava dr.sc. Vesna Gall, dr.med, specijalistica ginekologije i porodništva, subspecijalistica fetalne medicine i voditeljica Odjela rađaonice u KBC Sestre Milosrdnice u Zagrebu.

Navodi kako je trudnoća uz dijagnozu karcinoma iznimno rizična, pa iako ne postoji rizik od same bolesti za dijete, s obzirom na stanje organizma majke može doći do preranog poroda.

- Da majka nema bolest, trudnoću bi vjerojatno iznijela do kraja. Djeca koja su rođena nakon 28, 30 ili 32 tjedna trudnoće imaju komplikacije povezane sa prijevremenim porodom, pa iako je za njih to veliko opterećenje, zahvaljujući napretku medicine očekuje se da će se oporaviti i kasnije biti dobro. No u nekim situacijama se porod ne može odgađati jer je majka životno ugrožena, pa je onda bolest limitirajući faktor - ističe dr. Gall dodajući kako je iznimno teško pacijenticama u drugom stanju priopćiti teške vijesti.

POGLEDAJTE SAVJETE DR. VESNE GALL:

Navodi kako se prije konačne dijagnoze obavlja niz pretraga, pa se u tom periodu već trudnice na neki način pripremaju za različite opcije, a liječnici su im na raspolaganju za sva pitanja i nedoumice.

- Imam dojam da je u posljednje vrijeme sve više trudnica kojima se maligna bolest otkrije tijekom trudnoće, a vjerujem da je to zato što su naše trudnice u sve starijoj životnoj dobi. Preventivni pregledi prije trudnoće i prilikom planiranja trudnoće su iznimno važni kako bi se smanjila mogućnost rizika razvoja bolesti, no oni nisu jamac da se tijekom trudnoće neće razviti neka bolest. Recimo, rodite, krene laktacija i uspostava dojenja i zna se tada napipati kvržica pa se postavlja pitanje je li riječ o proširenom kanaliću ili o raku dojke. U svakom slučaju valja potražiti savjet specijalista, jer ako se s liječenjem krene na vrijeme, maligne bolesti danas se mogu izliječiti - pojašnjava dr. Gall navodeći kako tijekom trudnoće u liječenju žene mora sudjelovati stručni konzilij koji se sastoji od više subspecijalizacija kako bi svatko svojim znanjem doprinio što boljem ishodu, osobito jer brinu o dva života - o majci i o djetetu.

Najčitaniji članci