Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Na prvi pogled djeluju gotovo isto – oba pića mirišu na med, imaju dugu tradiciju i najčešće ih povezujemo sa sajmovima, proštenjima i starinskim receptima. Ipak, medovina i gvirc nisu baš jedno te isto
Medovina je kroz stoljeća pratila gozbe, proslave i razne običaje, a danas ponovno privlači pažnju ljubitelja tradicionalnih pića. Iako se na prvu čini vrlo jednostavnom, njezin okus može biti iznenađujuće složen i ovisi o vrsti meda, načinu fermentacije i dodacima. Gvirc pak cijeloj priči daje aromatičniji zaokret zahvaljujući začinima koji ga čine prepoznatljivim.
POGLEDAJTE VIDEO: Brođanin Damir osmislio je aplikaciju za proslave: 'Otišli su hektolitri kave zbog svega toga'
Pokretanje videa...
01:30
Medovina nastaje fermentacijom meda, vode i kvasca, a njezin okus uvelike ovisi o vrsti meda koja se koristi. Bagremov med daje nježniji i blaži rezultat, dok kestenov može donijeti jače, dublje i pomalo gorkaste note. Ovisno o načinu pripreme i količini preostalog šećera, medovina može biti suha, polusuha, slatka, pa čak i pjenušava.
Zanimljivo je da se medovina često spominje kao jedno od najstarijih alkoholnih pića koje je čovjek poznavao. Tragovi fermentiranih napitaka na bazi meda sežu tisućama godina u prošlost, a kroz povijest su se pili u različitim dijelovima Europe, Azije i Afrike. Nije zato čudno što se uz medovinu vežu brojne legende, običaji i svečane prilike.
A gdje se u tu priču uklapa gvirc? Najjednostavnije rečeno, riječ je o začinjenoj varijanti medovine. U njega se mogu dodavati cimet, klinčići, đumbir, muškatni oraščić, korica naranče ili limuna, vanilija, pa čak i različito aromatično bilje. Upravo ti dodaci daju mu prepoznatljiv miris i okus zbog kojeg ga je teško zamijeniti s običnom medovinom kada ga jednom probate.
Kod nas se gvirc posebno povezuje sa Samoborom i okolnim krajem, gdje je dugo bio dio sajmova, proštenja i različitih okupljanja. Često se posluživao kao slatko, aromatično piće koje je uz med nosilo i miris začina. Zbog toga ga mnogi i danas doživljavaju kao dio stare kontinentalne gastronomske tradicije.
Medovina, međutim, nije nužno slatko piće, što mnoge iznenadi. Ovisno o fermentaciji, može biti vrlo suha i po karakteru podsjećati na vino. Postoje i varijante s voćem, začinima ili hmeljem, pa se pod istim nazivom mogu skrivati potpuno različiti okusi.
Jedna od poznatijih varijanti je melomel, odnosno medovina kojoj se dodaje voće. Metheglin je začinjena medovina, dok se kod varijante poznate kao braggot kombiniraju med i sastojci tipični za proizvodnju piva. Upravo zbog takvih kombinacija svijet medovine mnogo je širi nego što se na prvi pogled čini.
I medovina i gvirc mogu se pripremati kod kuće, no proces nije brz. Fermentacija traje tjednima, a piće se često ostavlja da odleži mjesecima kako bi se okus zaokružio. Upravo je vrijeme jedan od sastojaka koji se ne može preskočiti – mlada medovina može biti oštrija, dok odležavanjem postaje mekša i skladnija.
Iako ih mnogi i dalje nazivaju istim imenom, dovoljno je obratiti pažnju na miris i začine da razlika postane puno jasnija.
24sata © 2026
