Nakon operacije srca odgledao Englesku, izdržao je i Panamu. "A što će dalje biti, ne znam..."

Naravno da sam gledao utakmicu noćas, pa ne bih to nipošto propustio! Malo sam se previše nasekirao prvo poluvrijeme, ali nakon što je Budimir dao gol, doveo sam se u red, gotovo pa u meditativno stanje, kroz smijeh će, zadovoljno, Antun Babić, 78-godišnji bivši diplomat, strastveni zaljubljenik u nogomet, o kojem smo nedavno pisali. Doživio je, naime, četvrti infarkt, i završio na hitnoj operaciji uoči koje je kirurga molimo samo jedno - da ga, rekao mu je, "zakrpa" tako da poživi barem do kraja Svjetskog prvenstva. 

- I eto me, odgledao utakmicu protiv Engleske, sad i Paname, ne bih ih propustio ni za što na svijetu. Ne želim biti melodramatičan, ali tko zna što će dalje biti..., emotivno će Babić. Govori polako, otežano, srce tako traži. A kad igra Hrvatska, veće je od kuće. Umoran je od probdjele noći, ali se ne predaje.

JAKO SRCE ZA 'VATRENE' Antun: 'Doktore, samo me zakrpajte da izdržim i pogledam naše 'vatrene' na svjetskom!'

- Utakmice gledam sam, kod kuće, tako mi sad najviše odgovara. I nerviram se, naravno, noćas sam morao tijekom prvog poluvremena malo i prebacivati kanal, dok nije pao gol. Bojao sam se panamskog gola, jer bi našim dečkima onda bilo teško vratiti se, a bome i mom srcu!, šali se Babić. I on je, dodaje, izbornik reprezentacije, kao što je i ostalih 3,8 milijuna Hrvata. Navijao je, kaže nam, za odabir Ante Budimira. 

Jako ga se dojmila, zaključuje, atmosfera na tribinama u Torontu. 

- Podsjetila me na utakmice u Australiji, u kojoj sam živio trideset godina. Tako su tamo izgledale tribine, prepune Hrvata, sentimentalno će Babić. 

- Hrvati su u Australiji igrali toliko dobar nogomet da ih je 80-ih u reprezentaciji bilo desetero. U finalu Kupa Australije 1983. našli su se NK Croatia iz Melbournea i istoimeni klub iz Sydneya, pobijedio je Melbourne, gledao sam tu utakmicu. Od 20 tisuća navijača, 18 tisuća nas je bilo porijeklom iz Hrvatske, prisjetio se Babić za 24sata. Diplomirao je engleski jezik, magistrirao međunarodne odnose i diplomaciju, i po povratku u Hrvatsku 1990. obnašao brojne dužnosti. Između ostalog, bio je i glasnogovornik te šef kabineta ministra vanjskih poslova, pomoćnik ministra u Ministarstvu povratka i useljeništva, zamjenik veleposlanika u Dublinu, konzul u Melbourneu...

"Doktore, ne želim umrijeti prije završetka Svjetskog prvenstva u nogometu! Prije četiri dana sam doživio četvrti srčani udar i žurno završio na operacijskom stolu. Prije operacije sam kirurgu rekao da imam samo jednu želju - poživjeti dok ne prođe Svjetsko", napisao je nedavno Babić na društvenim mrežama, i objavi pridružio fotografiju iz bolničkog kreveta.

- Iako je operacija bila zahtjevna, jer sam već imao osam ugrađenih stentova, ovako sam rekao doktoru: Ne bojim se umrijeti, ali molim vas, zakrpajte me dok ne prođe Svjetsko. Nakon toga nek' bude što treba biti...", prepričao je Babić.

- Profesor mi je odgovorio kako takvog pacijenta još nije imao, i da će učiniti sve što može kako bi mi ispunio želju. Iako nisam stoposto siguran, mislim da sam oborio rekord, jer bilo mi je to i 19. put da sam imao koronarografiju, kaže gospodin Babić za 24sata. U pitanju je pretraga srčanih krvnih žila.

Na pitanje kako komentira prvu, utakmicu protiv Engleske, kaže nam kako je u prvom poluvremenu bio oduševljen igrom naših nogometaša, dok se u drugome "osjetilo da nemaju igru". 

- Bilo je evidentno da nisu u formi u kojoj smo ih navikli gledati, kaže Babić.  

A njegovo srce, kako ono "komentira" utakmice, pitamo ga.

- S obzirom na to da sam dugogodišnji srčani bolesnik, već sam naučio neke metode ublažavanja stresa. On mi se i dalje manifestira u glavi, ali pojačanih otkucaja srca, na sreću nema, odgovara. Dakle, i za vrijeme utakmice mjeri puls, pitamo ga.

- Naravno, moram, jer je pojačani puls najveća opasnost, odgovara gospodin Babić.

Dogovorili smo se čuti opet kad Hrvatska pobijedi, i kad će doktoru koji ga je operirao još jednom zahvaliti na dobro obavljenom poslu.