Potpuna zabrana ili kontrola nad gledanjem televizijskog sadržaja, koju su neki roditelji odredili svojoj djeci, u pandemiji je oslabjela. Zarobljeni u svoja četiri zida i primorani pratiti školsku nastavu putem televizijskih ekrana, mnogo djece dobilo je veću slobodu u gledanju televizije. Ipak, u tom periodu, koji traje još i danas, bilo je važno naučiti djecu samoregulaciji u odnosu na korištenje televizije.

- Vrijeme provedeno pred ekranom ne smije zamijeniti aktivnosti koje su djeci nužne za optimalni razvoj, a odnose se na interakciju s članovima obitelji, vršnjacima, razne kreativne igre i fizičku aktivnost. Potrebno je postići ravnotežu ovih iskustava i korištenja tehnologije u životu te omogućiti djeci u djetinjstvu stvaranje pozitivnih navika korištenja medija - objašnjava nam psihologinja Vesna Hude i dodaje da, uz pravi sadržaj i način gledanja, televizija može imati mnoge koristi.

Pozitivan utjecaj na djecu 

Naša sugovornica kaže da nije pobornica potpune zabrane televizije jer dobar dječji programski sadržaj može zadovoljiti mnoge odgojno-obrazovne potrebe, zabaviti djecu, upoznati ih s događajima u zemlji i svijetu te dopuniti njihovo znanje. 

- Djeca imaju priliku identificirati se sa svojim omiljenim likovima i voditeljima emisija, pa ih nerijetko i oponašaju. Uče po modelu, usvajaju vrijednosti, opća uvjerenja, mišljenja i stavove o tome što je ispravno, dobro ili poželjno. Te ih vrijednosti pokreću svaki dan i usmjeravaju njihovo ponašanje. Djeca mogu naučiti što su obiteljska sigurnost, briga, sreća, samopoštovanje, prijateljstvo, znatiželja, društveno priznanje, kreativnost, hrabrost, promišljenost, disciplina i razne druge životne vrijednosti - kaže Hude. 

Ipak, nije svaki dječji sadržaj ujedno dobar. Naša sugovornica ističe kako je važno da emisije za djecu budu kratke, sažete i konkretne kako bi mladi gledatelji shvatili sadržaj, ideju i poruku pojedine emisije. U dječjim je emisijama važno da se koristi jezik koji djeca razumiju, što znači da su rječnik i rečenične konstrukcije prilagođene dječjoj dobi, da je i trajanje emisija prilagođeno njihovoj mogućnosti zadržavanja pažnje i da djeca uče kroz igru.

Upravo će im usvajanje novih znanja, vještina i navika pomoći u lakšoj prilagodbi sredini u kojoj odrastaju i možda pobuditi neke nove interese. 

- Primjerice, emisije vezane za prirodne znanosti, poput televizijske serije 'Andy na safariju', za mlađe gledatelje ili National Geographic, za malo starije, mogu potaknuti djecu na daljnja istraživanja, promatranje prirode, čitanje knjiga vezanih za određene teme i lakše savladavanje školskoga gradiva. Televizija omogućava proširivanje dječjih interesa i uključivanje u neobavezno učenje - kaže.

Za mlađu djecu koristi se puno ponavljanja, ritmova, pjevanja i maštovitih igara koje djeca vole. Potiče ih se na ples, pjesmu i pokret. Teme su vezane uz svakodnevna dječja iskustva, govore o djeci, životinjama, njihovim obiteljima, svakodnevnim događajima, higijenskim navikama, brižnim i sigurnim odnosima.

Što je dijete mlađe, vrijeme provedeno pred ekranom trebalo bi biti kraće

Mnogi znanstvenici složili su se s tim da bi vrijeme provedeno pred ekranom trebalo usklađivati s dobi djeteta. Primjerice, djeca do dvije godine ne bi trebala gledati televiziju niti biti izložena elektroničkim medijima, za djecu od 2 do 5 godina preporuka je najviše sat vremena televizije na dan, a za mlađu školsku djecu malo dulje, do dva sata. 

- Čak i prekomjerno gledanje TV-a malo starije djece može utjecati na strukturu njihova mozga i stvaranje veza između neurona. Veća nakupina sive moždane tvari stvara se u takozvanoj frontopolarnoj regiji kore, što ima negativne posljedice na razvoj verbalnih vještina - upozorava Vesna Hude i dodaje da su za razvoj mozga najvažniji socijalni kontakti, interakcije i aktivnosti. 

Prije pet godina Agencija za elektroničke medije i UNICEF-ov ured proveli su istraživanje o navikama gledanja televizije kod djece i dobili rezultate koji odstupaju od stručnih preporuka. Naime, većina djece u Hrvatskoj pred TV ekranima provodi oko tri sata i čak 40% roditelja rijetko odlučuje o tome koje će sadržaje djeca gledati. Hude ističe da su ovo zabrinjavajući pokazatelji.

Ukoliko djeca provode previše vremena gledajući različite ekrane, to se odražava na njihovu manju fizičku aktivnost što može dovesti do sjedilačkog načina života u kasnijoj dobi. Mnoga su istraživanja pokazala da pretjerano gledanje televizije može dovesti do poremećaja u ponašanju, povećanja agresivnosti, problema u koncentraciji, smanjenog uspjeha u školi, manjka socijalnih kontakata, a dugoročno se mogu razviti depresija i anksioznost. Stoga bi svaki roditelj trebao biti uključen u stvaranje zdravih televizijskih navika svojeg djeteta. Kako?

Preporuke stručnjakinje

Biranjem kvalitetnih televizijskih sadržaja za djecu roditelj pretvara ovu aktivnost u priliku za razvoj djeteta. 

- 'Peppa praščić' poučan je crtani film za djecu koji ističe obiteljske vrijednosti, zajedništvo, pomaganje i druženje.'Elmov svijet' pomaže djeci od dvije do pet godina da na kreativan način, kroz igru, nauče nešto više o svijetu u kojem žive. 'Idemo Pokoyo' serija je koja prati zabavne pustolovine dječaka Pokoya i njegovih prijatelja, koji kroz igru istražuju svijet. Tu je i serijal 'Bitz i Bob'. Djevojčica Bitz je izumiteljica, Bob je njezin mlađi brat, a cilj serije jest da djeca sama istražuju i osmišljavaju razne načine rješavanja problema. A kroz serijal 'Majmun radi što majmun vidi' djeca imaju priliku učiti o životinjama i njihovim staništima, uz obilje pjesme i plesa - preporučila je naša sugovornica.

Vesna Hude kaže da naši TV kanali nude mnogo kvalitetnog dječjeg sadržaja i da takav način praćenja televizije može biti još jedna dobra odgojna komponenta. Naime, gledanje TV emisija navikava djecu na točnost, planiranje i disciplinu jer se emisije emitiraju u točno određeno vrijeme i djeca uče kad bi bilo potrebno završiti obveze da bi bili slobodni u to vrijeme. Navedene preporuke psihologinje možete pronaći i na platformi EON Kids.

Kako bi roditelji i djeca trebali zajedno gledati televiziju?

Još jedna važna komponenta za usvajanje zdravih televizijskih navika kod djece je zajedničko gledanje. Roditelji bi trebali biti svojevrsni moderatori ove aktivnosti, i to tako da razgovaraju s djecom i omogućuju im međusobno upoznavanje te razmjenu mišljenja.

- Samom gledanju može prethoditi razgovor kojim se djeca uvode u priču. Nakon odgledanog filma možemo razgovarati s djetetom o tome što mu je bilo zanimljivo, kako je protumačilo određene događaje, kako postupke likova… Dijete može nacrtati likove, opisati njihove karakteristike, pronaći sličnosti i razlike među njima, izraziti svoje osjećaje. Može i predvidjeti što će biti dalje, razgovarati o tome kako bi ono postupilo u sličnim situacijama, prisjetiti se sličnih događaja iz svog života - preporučuje Vesna Hude.

Upravo o ovoj tematici psihologinja Vesna Hude govorit će 26. siječnja u 18 sati na radionici za roditelje u Gradskoj knjižnici Samobor - Odjel za djecu i mlade. Radionica je dio ciklusa psiholoških radionica za roditelje pod nazivom "Vrijeme za nas", a tema ove radionice jest "Ekrani - izvor zabave i brige".