U subotu ujutro tijelo stradalog Vekića krenulo je iz Zagreba put Osijeka gdje će ga preuzeti supruga Adrijana, njihovo četvero djece te ožalošćena rodbina koja se još uvijek oporavlja od gubitka
'Bitno je da mi vraćaju njegovo tijelo da ga konačno pokopam'
Dvadesetak dana nakon pogibije pirotehničara iz Osijeka Gorana Vekića (38) na radu u Jemenu, njegovo tijelo konačno je poslano kući. U subotu ujutro krenulo je iz Zagreba put Osijeka gdje će ga preuzeti supruga Adrijana, njihovo četvero djece te ožalošćena rodbina koja se još uvijek oporavlja od gubitka.
Goran je u Jemenu boravio posljednjih sedam mjeseci gdje je radio za britansku kompaniju KSrelief kao tehnički savjetnik za razminiravanje. Prije toga Goran je 16 godina radio na poslovima razminiravanja u Hrvatskoj i imao je mnogo iskustva u tom poslu. No, u tom poslu samo je jedna greška dovoljna za tragediju. Naime, Goran i još četvorica kolega su kobnog dana kamionom odvozili mine na uništavanje. Jedna se aktivirala i nastala je strahovita eksplozija u kojoj su svi izgubili život.
Samo dva tjedna prije toga Goran je bio sa svojom obitelji u Osijeku. Došao je doma preko blagdana i potom ponovo otišao u Jemen, 7. siječnja, da odradi još jedan tromjesečni turnus razminiravanja. Trebao se vratiti doma oko Uskrsa. Umjesto toga, stigle su strašne vijesti.
- Tih dana nismo znali ništa. Informacije su stizale na kapaljku. Morali smo slati u Englesku njegov zubni karton radi identifikacije. Ne želim uopće razmišljati o tome kako je identificiran i na temelju čega. Bitno mi je da mi vraćaju njegovo tijelo i da ću ga konačno pokopati. Zahvalna sam svima koji su sudjelovati u tom procesu, da on okonča relativno brzo. Posebno našim hrvatskim institucijama koji su bili iznimno susretljivi i od velike pomoći u trenucima kad nisam znala što mi je činiti. I Goranova tvrtka u Engleskoj je bila posve korektna; poslali su i vijenac i izraze sućuti. Sve dalje ćemo rješavati nakon sahrane - rekla je Adrijana Vekić koja već danima očekuje tijelo svog stradalog supruga. Ona i četvero djece još uvijek se nisu oporavili od šoka da tate nema, da se neće vratiti, da ga ne mogu čuti i vidjeti preko internet poziva, pa stoga žive u tuzi, dan po dan.