Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Ako "platforme imaju znanje, tehnologiju i resurse da predvide ponašanje korisnika, onda imaju i odgovornost da spriječe štetu koju mogu predvidjeti, pogotovo kad su u pitanju djeca", navodi Miljenić
Treba li slijediti Francuze? (I ne, nije opet tekst o Mimohodu, Rafalima ili Koaliciji voljnih – iako, kad malo bolje razmislim, možda i jest.) Ovaj put je odgovor - treba. I to što prije. A pitanje je jednostavno: jesmo li spremni zaštititi djecu u digitalnom svijetu jednako ozbiljno kao što ih štitimo u stvarnom svijetu?
Ovo veliko i bitno pitanje, koje nadilazi svaku političku stranku, postavio je u četvrtak Orsat Miljenić, aktualni Predstojnik Ureda predsjednika Republike Hrvatske i bivši ministar pravosuđa.
Napomenuo je kako je Francuska prva u Europi, nakon što je to Australija napravila u svijetu, donijela zakon kojim uređuje pristup djece društvenim mrežama. Na tom pitanju u Europi se aktivno radi u Austriji, Danskoj, Grčkoj, Sloveniji, Španjolskoj, Poljskoj te Ujedinjenom Kraljevstvu.
- Najvažnija poruka tog zakona nije samo ograničenje pristupa. Najvažnija poruka je odgovornost. Djeca mlađa od 15 godina neće moći otvoriti račun na društvenim mrežama, a odgovornost za provjeru dobi neće biti samo na roditeljima i školama, nego i na samim platformama. Vrijeme je da tehnološke kompanije prestanu ubirati milijarde profita, a svu odgovornost za posljedice prepuštaju roditeljima, školama i državama. Ne može se privatizirati dobit, a socijalizirati šteta - mišljenja je Miljenić.
Dodaje da ako "platforme imaju znanje, tehnologiju i resurse da predvide ponašanje korisnika, onda imaju i odgovornost da spriječe štetu koju mogu predvidjeti, pogotovo kad su u pitanju djeca".
Spomenuo je i drugu stranu ovakvog zakona, a tiče se privatnosti, cenzure, zlouporaba te mogućnosti da djeca zaobiđu pravila. No rekao je kako im sad zakonski ne dozvoljavamo ono za što nisu dovoljno zrela, kao što su alkohol, cigarete, vožnju automobila ili pristup određenim sadržajima.
- Zašto bismo ih onda bez ikakvih pravila prepustili algoritmima čiji je cilj zadržati ih što dulje pred ekranima da bi kompanije ostvarile što veći profit. Zašto bismo dopuštali da budu izložena, nasilnom, pornografskom ili sadržaju koji izaziva neku vrstu ovisnosti?
Možda sad zvučim kao roditelji moje generacije koji su takve opasnosti vidjeli u mobilnim telefonima ili prije njih generacije u televiziji i tako u nazad, ali mi se čini da su ovo promjene i izazovi s kakvima se ljudi ipak do sada nisu sreli (iako o tome upravo pišem koristeći nove tehnologije...) - navodi Miljenić.
Napominje kako nam danas tehnologija nije neprijatelj. Internet, društvene mreže i digitalni alati donijeli su koristi, no problem je što se djeca iskorištavaju kao izvor zarade.
- Naravno, najveća odgovornost uvijek je na roditeljima. Ali budimo realni, kako jedan roditelj može sam pobijediti sustave koje su osmislile najveće svjetske tehnološke kompanije, uz milijarde dolara ulaganja u algoritme, psihologiju ponašanja i načine zadržavanja pažnje? A i da budemo iskreni, svi znamo da su naša djeca puno tehnološki potkovanija od nas i da će nas uvijek nadmudriti. Zato trebaju djelovati i države - piše Miljenić.
Prema njemu Hrvatska treba djelovati u tri smjera. Na prvoj razini mora inzistirati da se taj problem rješava na europskoj razini. Naime, europske institucije već rade na sigurnijem digitalnom prostoru, ali brzina promjena u tehnologiji puno je veća od brzine donošenja pravila. Iako je jedna država nemoćna, tržište EU od 450 milijuna ima svoju težinu koje kompanije moraju poslušati.
Kao drugu stvar naveo je pravila koja bi vrijedila u RH.
- Hrvatska ne treba čekati. Treba proučiti francusko i australsko iskustvo, saslušati struku i što prije donijeti vlastita pravila. Ne zato što će jedan zakon riješiti sve probleme. Neće. Ali država mora pokazati da postoji granica ispod koje ne ide kada je zaštita djece u pitanju - navodi Miljenić.
Kao treće navodi da bi Hrvatska trebala biti dio "koalicije voljnih", no ovog puta za zaštitu djece na internetu.
- Cilj bi bio zajednički rad, razmjena iskustava, usklađivanje pravila i zajednički pritisak na velike tehnološke kompanije. Problem koji pogađa djecu u Hrvatskoj, Francuskoj, Sloveniji ili Australiji isti je problem. Zato odgovor ni ne može biti samo nacionalan.
Hoće li sve ovo uspjeti? Ne znam. Možda smo mi kao pojedinci, naše države, pa i EU već postali nemoćni pred velikim tehnološkim kompanijama. Izazovi su veliki, ali svakako moramo pokušati. Ne razmišljajmo samo o tome što ako ne uspijemo, nego i o tome, što ako uspijemo? - navodi Miljenić.
24sata © 2026
