Obitelj Puškarić koja je vlasnik restorana Zeleni kut na Mrežnici uopće nije htjela da se za ovo sazna. Zamolili su fotografa da im sve snimi za uspomenu. A on je to stavio na Facebook. I onda je krenulo...
News
Komentari 35Obitelj Puškarić koja je vlasnik restorana Zeleni kut na Mrežnici uopće nije htjela da se za ovo sazna. Zamolili su fotografa da im sve snimi za uspomenu. A on je to stavio na Facebook. I onda je krenulo...
Tijekom svih ovih godina bila si prisutna u svim ključnim trenucima, bila si svjedok promjena, rasta, uspjeha i raznih izazova. Tvoj doprinos nije samo u onome što si radila, nego u načinu kako si to radila - s osmijehom, mirnoćom i poštovanjem. Ne postoji zahvalnica, poklon ili riječ koja može u potpunosti opisati koliko smo zahvalni i koliko cijenimo sve što si kroz ove godine napravila. No, danas želimo bar na trenutak zastati i reći ti jedno skromno, iskreno i od srca - hvala, samo je dio pisma kojeg su gazde restorana Zeleni kut na Mrežnici napisali svojoj zaposlenici Jasni Jakšić (45) za 20 godina rada u njihovom restoranu.
Pismo su joj uručili samo trenutak prije nego što su joj dali glavni poklon - ključeve novog, novcatog automobila. Jasna je trebala pročitati pismo naglas, pred ushićenim zaposlenicima koji su se okupili oko nje, ali papir su namočile suze, a Jasna nije uspjela pročitati niti jednu riječ. Pismo je kružilo iz ruke u ruku.
Pokušali su ga pročitati gazdarica Tanja, gazda Mladen, njihova djeca, ali bi se slomili nakon prvih nekoliko rečenica. I dok smo razgovarali s njima raspitujući se što je to pisalo u pismu, i Tanju (55) i Jasnu, svladale su emocije i samo su brisale suze.
- Uspjela sam ga na kraju nekako pročitati pred svima. Tako me dirnulo. Još uvijek ne funkcioniram kako treba. Još uvijek se ježim od svega - rekla je Jasna.
Šefica ju je čvrsto stisnula za ruku.
- Sada sigurno razumijete zašto smo ovakvi prema njoj. Vidite koliko je skromna, samozatajna, čista duša i srce. Takvih ljudi nema. Ja sam sto puta rekla da bih nju bila spremna na koljenima moliti da ne ode odavde. Ova kuća više bez nje ne bi bila ista - rekla je Tanja.
Upravo je njena ideja bila da svojoj dugogodišnjoj zaposlenici poklone automobil.
- Nedavno smo kopali po svim ugovorima i shvatili da će Jasni u veljači iduće godine biti 20 godina što radi kod nas. Mi u veljači ne radimo pa smo shvatili da bi tu njenu obljetnicu trebali obilježiti na neki drugi datum. Prilika se pružila 24. kolovoza jer joj je tad rođendan. Ispalo je sjajno jer je na taj dan rođendan još dvojici naših zaposlenika iz Nepala pa smo odlučili da ćemo proslaviti sva tri rođendana i lijepo se svi skupa provesti - rekla je šefica Tanja.
Međutim, trebalo je smisliti idealan poklon za Jasninu odanost restoranu. Tanja se sjetila kako je Jasna u par navrata rekla kako joj se auto često kvari te kako će joj zasigurno, iduća investicija u budućnosti biti neki noviji automobil.
- Kada sam predložila suprugu, sinu i kćeri da Jasni za 20. godina rada poklonimo auto, svi su zinuli. A onda su vrlo brzo, s oduševljenjem prihvatili tu ideju. Jasna nam je svima duboko u srcu i sve više smo se počeli veseliti proslavi. Počeli smo obilaziti auto salone, a kći je onako ovlaš jedno započela s Jasnom razgovor o autima i pokušala doznati kakvog Jasna želi. Ispalo je da je Jasni svejedno kakav auto ima, bitno joj je samo da se ne kvari kako bi mogla normalno funkcionirati. To nam je zadalo malo problema, ali uskoro smo ugledali u jednom salonu taj Hyundai Bayon i svima nam se svidio. Istog trena sam izvadila mobitel i prebacila salonu novac za kaparu. Znali smo da je to Jasnin auto - još uvijek ushićeno priča šefica.
Bila je to tajna misija koja je trajala nekoliko mjeseci, a za koju nitko osim Puškarića nije znao. Na kraju je došao i Jasnin rođendan te rođendan kolege i kolegice. Na pult su iznijeli tri torte. Kolege iz Nepala slavili su 40 rođendan, a Jasna 45. Za rođendan je na poklon od gazdi dobila mikrovalnu pećnicu. I bila je presretna. A nije ni slutila da pravi šokovi tek slijede.
Tanja je najavila da sve skupa nije samo proslava rođendana. Napomenula je kako će Jasni za nekoliko mjeseci biti 20 godina da radi u Zelenom kutu te da je red da se i to proslavi. Uskoro je pred Jasnu došao Tanjin suprug Mladen, držeći u ruci malu škrinjicu. Jasna je, kaže, pomislila da se radi o nakitu i već je bila izvan sebe.
- Ona vam je to otvorila i kad je vidjela ključeve od auta, bila je toliko u šoku da je samo bacila to na stol kad se opekla na tu kutiju. Mene je presjeklo. Mislila sam da će joj pozliti i nikad me nije bilo toliko strah. Ni sama nisam bila baš najbolje pošto sam mjesecima zbog svega bila napeta, a samu noć prije rođendana nisam ni spavala, hodala sam cijelu noć gore - dolje po kući - rekla je Tanja.
Nakon što je primila poklon, Jasna je dugo ostala u suzama grliti svoje gazde - najbolje gazde na svijetu!
Otpratili su je do auta prekrivenog ceradom i kada je ceradu pomaknula, od ispod je izvirio bijeli, sjajni, Hyundai Bayon, siguran, pouzdan, nov i kao stvoren za ovu predanu radnicu.
- Auto je mrak. Jako je udoban i gušt ga je voziti. Moj sin Marin (24) odmah mi je rekao: "Mama, dat ćeš mi da ga isprobam". Ni on ni suprug Nenad ne mogu još vjerovati da je to sad moj auto. Navikli su me bili gledati u onoj staroj Opel corsi koja, doduše, nije bila za baciti, ali se često kvarila - priznala je Jasna koja se školovala za krojačicu.
No, u struci nikad nije radila. Odlučila se javiti na oglas za kuharicu u Zelenom kutu sa znanjem samo onih par jela koje je znala od doma. I primili su je.
- Počela je s guljenjem krumpira i čišćenjem slate, a danas je moja desna ruka. Kad mene nema, ona je glavna - rekla je Tanja koja je šefica kuhinje.
Jasna se prisjetila svojih početaka i priznala da nije bilo uvijek lako.
Usponi i padovi, živčani slomovi, suze - sve je to bio dio njenog kuharskog puta.
- Nekad bi zapela negdje, ali kada je trebala odraditi sama posao, odradila bi sve vrhunski. Pokazala je nevjerojatnu odgovornost, ustrajnost i predanost. Ako je nekad trebalo i ostati raditi duže, Jasni nije trebalo ništa reći. Sama bi se ponudila i ostala dok se sav posao ne završi. Ali ne samo to. Postale smo poput majke i kćeri. Da nazovemo jedna drugu u pomoć usred noći, to ne bi bio nikakav problem - kaže Tanja.
Danas Jasnu slušaju i od nje uče svi zaposlenici u kuhinji.
Svakome se trudi pomoći, kaže, koliko god može. Dodaje i da nikad nije požalila što je postala kuharica.
- Ne mogu se zamisliti da sjedim osam sati za šivaćom mašinom. Kuhinja mi je ispunila sve snove. Dinamična je i u njoj se osjećam ugodno. Može me izbaciti iz takta jedno kad netko pred zatvaranje naruči punjeni lungić - sada već puno opuštenija i širokog osmijeha kaže Jasna.
Za šarana koji je već 57 godina specijalitet kuće je, pak, uvijek raspoložena.
Restoran Zeleni kut otvoren je 1967. godine, a pokrenula ga je obitelj Mladena Puškarića. Bilo je to malo mjesto s tek 30 sjedećih mjesta, a danas ih imaju 200. Tu je još i 14 soba za noćenje. Trenutno u restoranu radi već treća generacija Puškarića.
Odlično im ide, a jedini im je moto, kažu, da budu dobri ljudi i da ih okružuju dobri ljudi.
- Nismo materijalisti. U životu nam znači jedino uživanje među ljudima koje volimo. Želimo Jasni još puno sretnih godina u kuhinji - poručili su Puškarići koji oko svega nisu htjeli nikakvu pompu.
U medije su dospjeli nakon što je fotograf kojeg su zamolilo da im za uspomenu snimi proslavu, sve stavio na svoju Facebook stranicu.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+