Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Primarijus Robert Tićac, specijalist otorinolaringologije, prebolio je tri karcinoma, ali i izborio s teškim stanjem GVHD-om, sepsom... Najveća je sreća ostati živ, ističe
U rujnu se obilježava Svjetski dan leukemije, teške bolesti koju je danas, zahvaljujući transplantaciji matičnih stanica, moguće uspješno liječiti. Oboljele može spasiti krv od srodnika - najčešće braće i sestara - kad podudarnost matičnih stanica može biti i stopostotna, no ako takvih srodnika nema ili ne odgovaraju, darivatelj se traži u registru potencijalnih donora. Hrvatski je registar dio velikog svjetskog registra, s milijunima potencijalnih darivatelja.
Dio transplantiranih se nakon tog zahvata, međutim, dosad suočavao s GVHD-om (engl. graft-versus-host disease), stanjem u kojem tijelo odbacuje stanice donora. Ono može biti i kronično, kad se javlja mjesecima, pa čak i nekoliko godina nakon transplantacije, i zahvaća više organa i sustava te ima čitav spektar simptoma. Neki od njih su izrazita suhoća očiju i usta, osip i svrbež, zadebljanje i suhoća kože, bolovi u trbuhu, mučnina, probavni problemi...
- Ljudi misle da mi liječnici ne obolijevamo od karcinoma, a eto, ja sam primjer da je i to moguće - kroz smijeh će Robert Tićac iz Kostrene kraj Rijeke, primarijus, specijalist otorinolaringologije, kirurg glave i vrata, koji je do bolesti bio pročelnik Odjela za tumore glave i vrata KBC-a Rijeka.
Kroz čitav naš razgovor nije skidao osmijeh s lica niti šale s repertoara. To je, kaže nam, dio njegove borbe.
- Bolest morate prihvatiti i živjeti dalje, boriti se, umjesto da dignete ruke i prepustite se očaju. Bolest nam ne smije postati jedini dio života, a liječenje jedino zanimanje. Borba protiv teške bolesti treba postati svojevrsni hobi - kaže primarijus.
U 35 godina liječničkog rada svega se nagledao i naslušao, a vlastitu bitku vodi od 2017.
- Iz punoga zdravlja postao sam odjednom netko tko boluje od leukemije. Pronašli smo nesrodnog darivatelja matičnih stanica, znam samo da je mladi Poljak. Zahvaljujući njegovim stanicama, zavolio sam pivo koje prije nikad nisam pio - smije se Robert i dodaje: "Vječno sam mu zahvalan. Na životu". Odradio je pet kemoterapija, a "pravo veselje" je dodaje, počelo nakon transplantacije. Tri sepse pa GVHD, kao i upala pluća.
- U slučaju transplantacije jetre ili bubrega, drugih organa, organizam može taj organ odbaciti. U slučaju transplantacije matičnih stanica, međutim, stanice donora krenu u 'napad', uzrokujući mnogobrojne simptome. Ne zna se razlog tome, nažalost - naglašava liječnik.
Pet mjeseci nakon transplantacije jedva je, dodaje, izvukao živu glavu, sa sepsom i upalom pluća ležao je na intenzivnoj skrbi. Sa 120 kilograma, koliko je imao prije bolesti, pao je na 54 kilograma.
- I taman kad sam sve to prebrodio i nastavio dalje, pojavio se 2022. drugi primarni karcinom kao jedna od mogućnosti GVHD-a. Kako sam otorinac, dakako, pojavio se u ustima, samo zamišljam gdje bi bio da sam urolog - opet će u šali prim. Tićac.
Operiran je, prošao dodatna zračenja, da bi se pred godinu dana javio i treći karcinom, i to na jeziku, no primarijus ga je brzo dijagnosticirao, sve je uklonjeno i izliječeno na vrijeme.
- Sin me zeza da prikupljam Pokemone - smije se prim. Tićac.
- Imam 67 godina i, unatoč svemu, život. Imam divnu suprugu koja je sve prolazila sa mnom. Između ostalih, imam i kolegu koji se također bori s karcinomom pa smo se u vrijeme kad smo oboje ostali bez kose zbog liječenja prozvali '2Ćelos' - nastavlja u šaljivu tonu.
- Najveća je sreća ostati živ. Bojim se uoči svake kontrole, bojim se i dok čekam nalaz, ali između toga moram živjeti. Izrađujem makete aviona, i to me također ispunjava, vozim čamac. Nađem se i s ekipom iz srednje škole, a redovno idem na tržnicu i kuham svojima - otkriva nam doktor Tićac i vedro zaključuje: "S puno manje kilograma danas ostvario mi se višestoljetni san da jedem koliko god želim".
24sata © 2026
