Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prvi razlog odnosi se na politiku prema kojoj izraelski zapovjednici moraju u stvarnom vremenu odlučiti koji presretač odgovara određenoj prijetnji. To uključuje strateški izbor između sustava poput Arrow, THAAD ili Iron Dome
Iako Izrael tvrdi da je njegova stopa presretanja 90 posto, tijekom aktualnog rata zabilježeno je nekoliko desetaka incidenata u kojima su Izraelci poginuli ili teško ranjeni zbog zračnih prijetnji iz Irana ili od Hezbollaha.
Posebna pozornost posvećena je odvojenim pogocima u Dimoni i Aradu u subotu navečer jer je u oba slučaja naknadno objavljeno da je došlo do neuspjeha sustava protuzračne obrane Davidova praćka.
Iz tih incidenata proizlazi nekoliko pitanja. Dio pojačanog nadzora nad sustavom Davidova praćka proizlazi iz činjenice da je bilo više ozbiljnih neuspjeha, pri čemu je ranjen velik broj Izraelaca, a ne samo u jednom pojedinačnom događaju.
Ran Kochav, bivši zapovjednik protuzračne i proturaketne obrane te glasnogovornik IDF-a, rekao je u srijedu za The Post da postoji nekoliko razloga koji bi mogli objasniti neuspjela presretanja.
„Prvi razlog odnosi se na politiku prema kojoj izraelski zapovjednici moraju u stvarnom vremenu odlučiti koji presretač odgovara određenoj prijetnji. To uključuje strateški izbor između sustava poput Arrow, THAAD ili Iron Dome, kako bi se ‘izbjeglo prekomjerno uništavanje jednostavne rakete skupim projektilom ili trošenje presretača koji nije prikladan za prijetnju koju bi drugi obrambeni sustav mogao neutralizirati’”, rekao je Kochav.
Bivši čelnik protuzračne obrane izjavio je: „Moramo računati s našim zalihama presretača i donositi odluke u stvarnom vremenu.”
Kochav je dodao da je Davidova praćka, sustav razinu ispod Arrowa, u prošlosti uspješno korišten za presretanje balističkih projektila, ali je napomenuo da takve odluke također mogu dovesti do neuspjeha.
Drugo, Kochav je rekao da „mogu nastati tehnički ili inženjerski kvarovi unutar sustava radarskog praćenja zračnih prijetnji, samih presretača ili u povezanosti između različitih obrambenih sustava.”
To znači da nije riječ o jednom problemu – mnogo stvari može poći po zlu pojedinačno, i ako se bilo koja od njih dogodi, presretanje može zakazati.
Treće, riječ je o „statistici”, rekao je Kochav: „To je vrlo sofisticiran sustav, ali nije hermetički zatvoren.”
Drugim riječima, čak i kada sve radi kako treba, ponekad nepredvidiv događaj ili loša sreća mogu dovesti do promašaja.
Primjerice, i sustav Arrow ponekad nije uspio presresti iranske projektile, iako ima visoku, ali ne savršenu stopu uspješnosti.
Osim toga, važno je napomenuti da Davidova praćka presreće zračne prijetnje na znatno nižim visinama nego Arrow 3, koji presreće projektile u svemiru.
Budući da se presretanja sustava Davidova praćka odvijaju bliže tlu, veća je vjerojatnost šireg raspršivanja gelera i češćeg oglašavanja sirena diljem Izraela.
Sve se to događa u kontekstu u kojem Iran koristi 50–70 posto kasetnog streljiva u svojim projektilima, koje sadrži desetke manjih bombi koje se raspršuju na znatno širem području, čak i uz manju ukupnu bojevu glavu u usporedbi sa standardnim projektilima.
Dva povezana pitanja koja su se pojavila nakon nedavnih incidenata su: 1) s obzirom na iranske napade na Izrael u travnju 2024., listopadu 2024. i lipnju 2025., zašto Izrael nije ubrzao proizvodnju većeg broja presretača Arrow kako ne bi morao improvizirati s Davidovom praćkom i 2) zašto se Izrael nije specifičnije pripremio za prijetnju kasetnog streljiva?
Dio odgovora je da proizvodnja novih presretača može trajati dvije do tri godine, pa čak i da je Izrael pokušao ubrzano razviti veći broj presretača Arrow, oni možda ne bi bili spremni na vrijeme za ovaj rat.
To pak otvara pitanje je li rat trebalo započeti sada ili za 6–12 mjeseci, kada bi bilo dostupno više sustava Arrow.
Unatoč tvrdnjama nekih izraelskih dužnosnika da je Jeruzalemu ponestajalo vremena, mnogi bi priznali da je vjerojatno postojalo još 6–12 mjeseci prije nego što bi Iran prešao „crvenu liniju” u pogledu količine balističkih projektila.
Neki izraelski dužnosnici čak su neslužbeno naveli da je njihov vremenski okvir bio lipanj 2026., sve dok administracija Donalda Trumpa nije pokazala veći interes za to pitanje zbog iranskih prosvjeda u siječnju.
Drugim riječima, Izrael je možda odlučio ući u rat s manje pripremljenom obranom kako bi iskoristio priliku američkog sudjelovanja u sukobu.
Postoji malo objašnjenja zašto IDF nije posvetio više vremena pripremi za prijetnju kasetnog streljiva, koja je donekle iznenadila Izrael u lipnju 2025.
Vjerojatno je glavni razlog taj što se Izrael fokusirao na unapređenje obrane protiv klasičnih balističkih projektila i dronova, budući da su dronovi u nedavnim ratovima tijekom duljeg razdoblja uzrokovali znatno veću štetu nego kasetno streljivo.
Drugim riječima, IDF se ponekad teško nosi s planiranjem protiv više novih prijetnji istodobno.
Na kraju, nije jasno da bi Izrael mogao znatno bolje djelovati u protuzračnoj obrani tijekom ovog rata, ali svaki incident s velikim brojem ozlijeđenih otvara nova pitanja. Bez obzira radi li se o nedavnom neuspjehu sustava Davidova praćka ili o nedovoljnoj pripremljenosti za kasetno streljivo, oni koji su stradali neće pronaći utjehu u općenito pozitivnijoj slici.
24sata © 2026
