News

Komentari 58

Napisao je Clintonu što treba reći Tuđmanu na Plesu, a sad će biti Bidenov najžešći jastreb

Napisao je Clintonu što treba reći Tuđmanu na Plesu, a sad će biti Bidenov najžešći jastreb

Antony Blinken (58) podržavao je sve najkrvavije američke "poslove", od Iraka do Libije, od naoružavanja ekstremista u Siriji do saudijskog uništavanja Jemena, ali važne uloge je već odavno igrao i oko Hrvatske

Kažu za njega da je Bidenov 'alter ego', ali i da napokon izlazi iz sjene u kojoj je bio važan igrač Clintonove i Obamine administracije. Antony Blinken (58) bit će novi šef američke diplomacije, državni tajnik opsjednut Beatlesima i gitarom, čovjek koji ima svoj band i za kojeg tvrde da ipak nikad neće biti novi Henry Kissinger, premda mu njegova dosadašnja karijera i obiteljski background pružaju mogućnost za mnogo važniju rolu u američkoj politici.

Izbor Antonyja Blinkena važan je i za Hrvatsku, on je, baš kao i Biden, ozbiljan poznavatelj prilika u našem dijelu Evrope, a bio je akterom i nekih od mitskih trenutaka hrvatske povijesti. Jedan takav događaj zbio se 13. siječnja 1996. godine na Plesu.

Clinton se vraćao iz posjete američkim vojnicima u Tuzli, pa je u večernjim satima sletio u Zagreb. Na aerodromu se potom odvijala politička groteska u dva čina, u režiji predsjednika Tuđmana i njegova protokola: za Clintona, koji je iz aviona izašao u kožnoj jakni i blatnim čizmama, na aerodrom je posve nepotrebno dovučen čudesni Kraljevićev "Autoportret sa psom", montiran je i antikni namještaj, a u kutu prostorije gdje su Tuđman i Clinton razmijenili nekoliko rečenica bio je odložen i saksofon.

Premda su oporbeni mediji ismijali ovu paradu, a neki pisali i da je Clinton svojom jaknom i vojničkim hlačama izrazio prijezir spram Hrvatske, državni su javili da je "čelnik vodeće svjetske velesile na taj način pokazao da SAD u Hrvatskoj vidi značajnog mirotvornog partnera u regiji" te da je "najvažnija poruka ovog kratkog posjeta bila je Clintonova dobra želja da Hrvatska bude primjena u NATO savez" (što se dogodilo tek 12 godina poslije).

- Dolazim kako bih zahvalio predsjedniku Tuđmanu i hrvatskom narodu što potpomažu mirovni proces u Bosni. Došao sam izraziti podršku ne samo mirovnom procesu, nego i Federaciji u Bosni između Muslimana i Hrvata, mirnom dogovoru o povratku Hrvatskoj zemlje u istočnoj Slavoniji i konačno partnerstvu Hrvatske ne samo sa SAD, nego i s drugim zapadnim zemljama koje vjeruju u slobodu, ljudska prava i demokraciju, u mir i napredak, i koje sve na tome rade zajedno - kazao je Clinton o dolasku u Zagreb.

No, sve to što je Clinton izgovorio, kao i ono što je ostalo neizrečeno ali prekriženo u skici njegova govora koja se čuva u Clintonovu arhivu, napisao je Antony Blinken.

 

On je tada bio glavni Clintonov speechwriter, dakle čovjek zadužen za govore i javne istupe američkog predsjednika, ali se brinuo i o istupima glavnih Clintonovih savjetnika za nacionalnu sigurnost Anthonyja Lakea, Samuela Bergera, Jamesa Steinberga i generala Donalda Kerricka.

Na zagrebačkom aerodromu se tada doista okupilo mnogo ljudi, u javnosti je Clintonov posjet, čak i tako usputan, dočekan kao konačna potvrda da je Hrvatska vodila pravednu borbu protiv agresije, da smo na pravoj strani, a Tuđman je na kraju prekršio protokol i pošao pozdraviti razdragano mnoštvo.

Clinton je učinio isto, što je iznenadilo njegovo osiguranje. Premda bi priča o Clintonovu slijetanju u Zagreb mogla služiti kao diplomatsko-protokolarna lekcija protiv ceremonijalnih parada i političkog dodvoravanja, ostaje činjenica da je taj događaj, praćen na kraju zvucima koračnice "When the Saints Go Marching In", u političkom i povijesnom smislu bio vrlo važan, u određenom kontekstu važniji i od Busheva posjeta Zagrebu 2008., a ni poruke iz govora što ga je pisao Blinken nisu nimalo beznačajne: bilo je tu primijećeno isticanje hrvatskog teritorijalnog integriteta nad istočnom Slavonijom ali i misao o savezništvu Washingtona i Zagreba.

Zanimljivo je da je Blinken prije četiri godine jasno artikulirao još jedan vrlo važan stav američke administracije o pitanju koje se zadnjeg desetljeća čini ključnim u hrvatsko-američkim odnosima, ali i u odnosima čitavog niza drugih europskih zemalja spram Washingtona. Marina Barukčić, tada novinarka RTL-a a danas reporterka Al Jazeere Balkans, iskoristila je priliku i na jednom brifingu upitala Blinkena: "U Hrvatskoj se nagađa da postoji otvoreni konflikt između SAD-a i Rusije oko hrvatskih energetskih resursa. Kako to komentirate?"

Blinken joj je na to bez oklijevanja odgovorio: "Ponavljam, na pitanja o energetskoj sigurnost moram odgovoriti vrlo, vrlo jasno. Smatramo dobrodošlom svaki oblik opskrbe energijom, uključujući ruski plin i rusku naftu. Ne želimo da itko bude izdvojen u tom smislu. Ali ono što pokušavamo činiti jest da osiguramo ranolikost u opskrbi, tako da nijedna džrava nema dominantnu moć u opskrbi pomoću koje bi energiju koristila kao političko oružje ili sredstvo prisile. Dakle, to nastojimo postići, i mislim da vidimo proteklih godina u Europi upravo ispunjavanje takvih ciljeva. Zapravo, europski napori u izgradnji energetske sigurnosti kroz diversifikaciju u opskrbi nikad nisu bili veći i vidom značajne pomake".

Antony Blinken tinejdžerske je godine proveo u Parizu, ondje je išao i u gimnaziju, a kad je završio Harvard stao je graditi svoju karijeru. Osim za Clintona radio je kao savjetnik za nacionalnu sigurnost i za Bidena dok je bio potpredsjednik SAD-a u Obamino doba, a njegovu snažnu ali pritajenu poziciju u političkom vrhu SAD-a zorno ilustrira čuvena fotografija snimljena u Bijeloj kući 1. svibnja 2011., u četiri sata i pet minuta poslijepodne, po lokalnom vremenu.

Fotografija znana kao Situation Room prikazuje kako predsjednik Obama sa svojim timom, u kojem su i potpredsjednik Joe Biden i državna tajnica Hillary Clinton, uživo prati lov i likvidaciju Osame bin Ladena. Iza petnaestak najvažnijih Obaminih ljudi proviruje i Antony Tony Blinken. Blinkenovi prijatelji iz diplomatskih krugova kažu za njega da je savršen izbor čovjeka koji treba vratiti kredibilitet američkoj vanjskoj politici.

“Tony je bio Amerikanac u Parizu, on zna što predstavljaju američke vrijednosti u Europi, ali razumije i kako američka politika utječe na ostatak svijeta. U ovom trenu, jasno, SAD nisu popularne u Europi, posebno ne u Francuskoj. A Tony zna kako se treba navigavati tim prostorima", kaže njegov prijatelj, školski kolega i diplomat Robert Malley. Nick Burns, bivši dužnosnik State Departmenta, tvrdi da je Blinkenova mreža prijatelja u svijetu impresivna: "On je bio za stolom na svim najvažnijim događajima i sastancima u Obaminoj administraciji punih osam godina i ima jedinstven uvid u široki spektar najosjetljivijih pitanja nacionalne sigurnosti".

Osim glazbe u kojoj uživa sa svojim bandom Ablinken, Blinken je veliki ljubitelj nogometa, pravog, našeg nogometa, a u školskom godišnjaku uz njegovo ime i fotografiju stoji: Just another brick in the wall... Svejedno, nema puno pinkflojdovskog bunta u njegovoj karijeri, Blinken je desetljećima bio tek kamenčić u rigidnoj washingtonskoj hijerarhiji , snažan, bitan, ali ipak samo jedan od mnogih. Možda je tomu razlog i činjenica da svoju karijeru i svoj ego nikad nije stavljao ispred općeg interesa. S druge strane, neki mu zamjeraju upravo činjenicu da o mnogim pitanjima i nema jasnog osobnog stava.

Prigovarali su mu da voli sazivati mnogo sastanaka, prebacivati odgovornost na druge, loptati se mogućim rješenjima i izbjegavati donijeti konačnu odluku... Premda kalkulant kad treba donositi odluke, zagovarao je vojnu akciju protiv Asada 2013. godine, a pljeskao Trumpu kad je planirao eliminirati sirijskog vođu 2017. Michael McFaul, bivši američki ambasador u Moskvi, kaže da Blinken s grupom demokrata ima skupinu koju nazivaju "Phoenix Initiative" i u kojoj raspravaljaju treba li stranka zauzeti žešću poziciju oko nacionalne sigurnosti. Zapravo, misle da je upravo nedostatak takve inicijative uzrokovao Kerryjev poraz od Busha na izborima 2004. Blinken u raspravama uvijek zagovara potrebu da Amerika koristi svoju moć u borbi za ljudska prava i protiv diktatura, to jest da "izvozi demokraciju". Naravno, ne i tamo gdje su diktatori po volji američke administracije. 

Philip Gordon, bivši dužnosnik u Obaminom timu, kaže da je takva Blinkenova strast oko obračuna s diktatorima povezana s njegovom obitelji. Njegov je očuh Samuel Pisar preživio Auschwitz, njegova svjedočanstva o nacističkom zlu i američkim herojstvima u Drugom svjetskom ratu Blinkena su učvrstila u uvjerenju da SAD mogu i moraju širiti dobro.

"Naravno da je Blinken pragmatičan čovjek, on jako dobro shvaća limite američke moći. Nije on nikakav ideolog". Svejedno, čuje se i da je Blinken uvijek zauzimao čvršće i agresivnije stavove od onih koji su prevladavali u Obaminoj administraciji o diktaturama i ugrožavanjima ljudskih prava u raznim dijelovima svijeta, a naročito je znakovito jedno svjedočanstvo o Rusiji:

“Tony je nedvojbeno bio za čvršću politiku prema Rusiji, a kad je Bidenu sugerirano da bi se mogao sastati i s oporbenim vođama nakon što ga je u Moskvi 2011. primio Putin, Blinken je bez razmišljanja prisnažio: To je stvarno dobra ideja".

Blinken je dosljedno zagovarao neke od najprljavijih i najglupljih potezea Obamine administricije, a podršku je pružao i Bushevoj invaziji na Irak. Jasno, bio je u prvim redovima kad se pljeskalo rušenju Gadafija i intervenciji u Libiji, žestoko je zagovarao naoružavanje sirijskih pobunjenika premda je već tada bilo jasno da će isto to oružje koristiti najgori ekstremisti i da će se Americi ta glupost vratiti poput bumeranga, kao i mnogo puta ranije, a zagovarao je i brutalnu saudijsku intervenciju u Jemenu.

Premda neki sugovornici američkim novinarima pokušavaju Blinkena predstaviti kao pravog Bidenova jastreba, čovjeka koji bi i dalje širio demokraciju najkrvavijim ratovima, više je onih koji misle da će on i dalje djelovati u sjeni:

"On nije Henry Kissinger ni u kom smislu. Da, svakako će pokušati popraviti štetu koju je Trump napravio u Europi, ali činit će to tiho. On nije čovjek koji će završiti na naslovnicama".

O Bidenovu povjerenju u Blinkena svjedoči i činjenica da je njegovu suprugu Evan Maureen Ryan novi američki predsjednik odbrao da bude tajnica njegova kabineta, dakle ništa neće Biden skrivati od svog šefa diplomacije.

Blinken i Evan Marueen vjenčali su se 2002. godine, po katoličkom i židovskom obredu, a kasnije će zajedno raditi i za Obamu. 

POGLEDAJTE VIDEO: Inauguracija Joea Bidena

Najčitaniji članci