Cijeli Vjesnik je državno vlasništvo, nemoguće da ih nisu baš svaku večer vidjeli. Što da su izgubili život, što bi država rekla, pita se otac
News
Komentari 22
Cijeli Vjesnik je državno vlasništvo, nemoguće da ih nisu baš svaku večer vidjeli. Što da su izgubili život, što bi država rekla, pita se otac
Iako je javnost usmjerena na rušenje zgrade Vjesnika, požar koji je progutao zgradu otvara brojna pitanja. Za HRT je govorio otac jednog od mladića kojeg institucije terete za požar. Dok se raspravlja o odgovornosti mladića osumnjičenih za podmetanje požara, u sjeni ostaju propusti u sigurnosti i upravljanju objektom osiguranim na desetke milijuna eura. Vatrodojava te večeri nije radila, sustav za gašenje požara nije radio, a iako je prostor osiguran kamerama, u njega se moglo neometano ući.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Očekivali smo da će bit smješteni u Remetincu u prostorijama s ljudima koji su njihove dobi. Razdvojili su ih, dvije ili tri osobe su morali i premjestiti zbog ponašanja. Boravak tamo nisu prilagodili za njih, to su djeca. Da je dijete u takvoj ćeliji i s takvim ljudima... to je drugi svijet, a tamo je boravio dva mjeseca. Psihički je to na njega utjecalo. S našom djecom su bili kriminalci, sustav je okrutan i gazi male. Uništilo nas je to. Maloljetnici nemaju poseban prostor za zatvaranje, bilo je predviđeno prije 10-ak zatvore za djecu i mlađe punoljetnike do suđenja. Ovakav sustav nije primjeren za mlade osobe, kazao je otac.
Mladići ne mogu ići u školu i ne smiju izaći van, jer, objasnili su na sudu, kazneno djelo se može ponoviti.
- Ovaj razgovor je potreban zbog sina, maturant je i ne može završiti razred. Bilo je teško kad su opet krenuli u školu zbog druge djece. Sad je doma, teško to podnosi, u kućnom je pritvoru. To djecu ubija, a svakako nema gdje otići. Moj sin je uzoran đak, dobar, nije nikad imao problema niti ukora. Nisu ga pustili da završi taj razred, to je užas. Nikad u njegovih 18 godina nismo doživjeli ništa takvo tijekom školovanja, ovo je bio šok za cijelu obitelj. Kad je policija mene nazvala tog dana, rekao sam da ću odmah dovesti svoje dijete. Kad se dogodio pretres, nisu ništa najavili, to mi je bilo čudno. Pored svih nelogičnosti, to me šokiralo, priča otac.
Otvaraju se i pitanja o protupožarnom sustavu i kako je moguće da nije postojao...
- Čudno je da zgrada nema protupožarni sustav, tu se radi o milijunima, čudno je. Svaku večer su klinci bili tamo, snimali su prostore koji su napušteni i razmjenjivali su snimke po TikToku, radi se o urbex izazovu. Dva čovjeka su igrali ping-pong te večeri tamo, a nitko ih ne spominje. Također je jedna odrasla osoba izašla iz zgrade, ali svi su fokusirani samo na ovo dvoje djece. Cijeli Vjesnik je državno vlasništvo, nemoguće da ih nisu baš svaku večer vidjeli. Što da su izgubili život, što bi država rekla, dodaje.
Sada su dva 18-godišnjaka pod nadzorom pomoću nanožica.
- Nisam nikad imao iskustva s time, došao je staviti ju čovjek koji nije policajac, već je iz privatne firme. Dijete je bio vezan lancima, i noge i ruke su mu bile svezane. Vodili su ga kao najvećeg kriminalca. Moja odgovornost u ovome svemu je da nisam i ja fizički otišao u zgradu, zabranio bi djetetu ulazak da sam znao. Taj izazov je velika opasnost za djecu, nisu davali znakove da bilo što devastiraju u zgradama. Ako živimo u ovakvom sustavu, spreman sam napravit sve. Osjećam se sam. Jedino ja i mogu, nikog ne zanima.
Mladići ne smiju van kuće, što utječe i na njihovo psihičko stanje...
- Sad se kod sina pojavljuje već i depresija, što da vam kažem. Ne smije ni na vrata izići. Teško mu je, prijatelji su mu dolazili ispočetka, ali kako vrijeme ide sve manje je to. Ako se država boji da će pobjeći, može im organizirati da idu sa nanogicom u školu. Ministri imaju dozvole za kaznena djela, a dva mladića ne smiju u školu, rekao je otac 18-godišnjaka.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+