Plenković ne priznaje Palestinu jer to neće zaustaviti rat. Zar je zaboravio priznanje Hrvatske?
Čitanje članka:
2
min
Foto: Mahmoud Issa
"Naše ili bilo čije drugo priznanje neće dovesti do prestanka ratnih operacija u Gazi", kaže premijer Plenković, zaboravljajući da je priznanje Hrvatske zaustavilo Miloševićevu agresiju i promijenilo daljnji tijek rata.
Andrej Plenković poručio je jučer da Hrvatska još uvijek neće priznati palestinsku državu, koju su posljednjih tjedna priznale Irska, Norveška, Španjolska, pa čak i Slovenija, zajedno s još 147 država svijeta.
Za to je naveo samo jedan razlog: međunarodno priznanje Palestine neće zaustaviti ratne operacije Izraela u Gazi.
"To govorim zato da ne biste imali iluzija da će naše ili bilo čije drugo priznanje dovesti do prestanka ratnih operacija", izjavio je jučer premijer Plenković. "To je ono što svi skupa moramo itekako osvijestiti - neće".
Ova logika zvuči kao Kvaka 22: međunarodno priznanje Palestine neće dovesti do zaustavljanja ratnih operacija, a ratne operacije neće biti zaustavljene kako bi i dalje bile prepreka međunarodnom priznanju.
Priznanja, dakle, neće biti dokle god Izrael uništava i razara Gazu te provodi genocidne operacije u tom području, a to je onda poruka Izraelu da nastavi s tim operacijama.
To podsjeća na slučaj Ukrajine, žrtve agresije za čiju se dobrobit Plenković zalaže, kojoj je jasno rečeno da neće dobiti ulaznicu u NATO savez, možda ni u Europsku uniju, dokle god se nalazi na meti ruskih ratnih operacija, a njezin teritorij pod ruskom okupacijom.
Što je izravna poruka Rusiji da nastavi s tom okupacijom i tim ratnim operacijama.
Međutim, kad hrvatski premijer tako suvereno i autoritativno tumači kako međunarodno priznanje neće zaustaviti rat ili makar prekinuti ratne operacije, zašto se u istom dahu ne prisjeti hrvatskog slučaja?
Sve do međunarodnog priznanja Hrvatske 15. siječnja 1992. godine ratne operacije i agresija Miloševićeva režima na Hrvatsku i Sloveniju mogla se tumačiti kao unutarnja stvar jugoslavenske države, kao unutarnji sukob, građanski rat, interno koškanje.
Nakon međunarodnog priznanja, i to u jeku agresije, Hrvatska je dobila status suverene države, a srpske paravoje postrojbe i JNA status agresora na suverenu državu.
Upravo je međunarodno priznanje pomoglo zaustavljanju agresije, iako ne i potpunom okončanju rata, dok su se svi kasniji napadi na hrvatske gradove, teritorij i građane definirali kao napad na suverenu državu.
Priznanje je dovelo do prekida sukoba i uvođenja mirovnih snaga UN-a, kao što je pružilo Hrvatskoj priliku da se naoružava, oprema i priprema za oslobađanje svog međunarodno priznatog teritorija.
Međunarodno priznanje Palestine, naročito od strane europskih država, definiralo bi Izrael kao agresora u Gazi, kako ga već i sada doživljavaju sve više zemalja, što bi promijenilo pristup međunarodne zajednice tom ratu i ratnim operacijama Izraela.
Priznanje Hrvatske prekinulo je najveće ratne operacije, definiralo strane u sukobu, odredilo agresora i žrtvu, dalo Hrvatskoj priliku za legalno naoružavanje i opremanje, kao i za traženje podrške pred međunarodnim tijelima i institucijama.
Kako bi Plenković prije tridesetak godina gledao za one koji bi bili protiv međunarodnog priznanja Hrvatske i poručivali kako ono "neće zaustaviti ratne operacije" Miloševićeve armije?
Plenković sad odbija donijeti odluku o međunarodnom priznanju, čak ni kako bi vidio kakve bi to efekte imalo na ratne operacije postići i hoće li dovesti do zaustavljanja ratnih operacija.
Izraelski ministar vanjskih poslova uspoređivao je prošloga tjedna hrvatski Domovinski rat s izraelskim operacijama u Gazi, na zgražanje predsjednika Zorana Milanovića i dijela lijeve oporbe, no umjesto toga mogla bi se povući paralela s međunarodnim priznanjem Hrvatske i Palestine.
Ali to Plenkoviću ne odgovara.
Njemu je danas najlakše ne poduzimati ništa, naročito ne ono što bi podiglo tlak njegovim izraelskim prijateljima. Koji bi s međunarodnim priznanjem Palestine dobili status agresora na suverenu državu.
A to bi Banskim dvorima totalno poremetilo planove.
