News

Komentari 37

Pola godine bez rješenja: 'Zašto dopuštaju da nas svi varaju?'

Pola godine bez rješenja: 'Zašto dopuštaju da nas svi varaju?'

Dragana Tot iz Mečenčana samo je jedan od izgleda prevarenih ljudi na Banovini kojima su obećavali nove domove nakon strahovitog potresa. Stana Bjelajac iz Majskih Poljana ispričala nam je kako su njih prevarili...

Ne mogu da ti se predstavim, ali samo da znaš, ja sam u trgovini gdje je za tvoju mamu naručen materijal za kuću. Od toga neće biti ništa, nemojte se nadati... Priča nam to Stana Bjelajac iz Majskih Poljana kako joj je sin (32) primio anonimni poziv nakon obećanja i obilaska donatora o gradnji kuće nakon katastrofalnog potresa u Banovini.

Stana Bjelajac

Tjednima prije tog poziva, s nepoznatog broja, koji je potom i ugašen, Stanu su obilazili ljudi koji su samoinicijativno obećavali da će im podići novi dom. Ona živi sa snahom koja je ostala udovica prije tri i pol godine i dvoje male djece.

- Znate kako je, nakon potresa mnogi su dolazili, obilazili, a mi nismo ni znali što se događa. Tog momenta jednostavno nisi svjestan situacije, a vjeruješ da su svi ljudi poput tebe pa na kraju bivaš razočaran. Nikome više ništa ne vjerujem – započinje nam dubokim udahom svoju priču Stana pola godine od prirodne katastrofe.

- Kako se ja slabo bavim mobitelom pa snaha i drugi sin uglavnom rješavaju što treba, jer ja ni ne volim te aparate, tako se jedan čovjek obratio mome sinu gledajući prema ostacima našeg nekadašnjeg doma te rekao kako ne mogu djeca živjeti u ovom i da će oni podići kuću ako se mi s tim slažemo. Snaha i ja smo razgovarale i rekle u redu, neka dižu kuću. Potom je čovjek zvao da se skuplja materijal i da želi provjeriti ima li kod nas mjesta da se iskrca kamion kad ga napune. Mi smo iskrčili sve što se dalo, naradili se da napravimo mjesta i kad je sin povratno zvao, čovjek se više nije javljao - priča nam Stana.

Nakon upornih, ali uzaludnih pokušaja stupanja u kontakt sa samoprozvanim dobročiniteljem, Stana kaže da je sinu samo došla sljedeća poruka: “Nemoj me smetati, prebio sam nogu, nije mi do čavrljanja”. Broj je ubrzo i ugašen. Dvije žene i dvije djevojčice žive trenutačno u drvenoj kućici koju su im za prvu ruku podigli volonteri iz sela Vitunja kraj Ogulina.

Iznimno su im zahvalne na tome no kažu da to nije dugoročno rješenje. Stana priča polako i sabrano susprežući emocije no na spomen pokojnoga sina nastaje bolna tišina dok pokušava suspregnuti suze.

- Ne daj bože nikome...moramo živjeti dalje, a kako...ne pitajte – govori drhtavim glasom žena koja ni do potresa od gubitka najmilijih nije mogla oči sklopiti.

- Dok je dan je super, a onda strava i užas. Ne mogu spavati ni od prije ...potres je samo to još začinio – dodaje Stana. Tlo u Banovini i dalje podrhtava, ali obitelj Bjelajac je naučila živjeti s time.

- Trese no djeca i snaha kažu da se u drvnoj kućici osjećaju sigurno. Tu nam nema što biti – dodala je.

Kad proda odojka, plati struju

Prisjetila se i 29. prosinca kada je priroda pokazala svoju nepredvidivu snagu.

- Ne mogu slušati više one priče da su ljudi trčali pod štok ili da treba pod stol. Ma ja ću vam reći, to kad krene tresti i ljuljati di ste se našli to je to jer ne možete se pomaknuti. To vas nosi i baca zajedno s kućom. Pa meni je vruću pe koja je grijala cijelu kuću pomaknulo kroz niz hodnik. Golim rukama sam ju pogurala do kupaonice da se kuća ne zapali. Sve dlanove sam izgorjela – prisjeća se Stana. A onda je izašla na dvorište.

- Baka jeca, plače, a ja ne vjerujem što vidim. Sve je bilo srušeno – kaže Stana. Dodaje da svaka čast svima u Hrvatskoj koji su ostavili svoje obitelji da pomažu ljudima u Banovini nakon potresa no kaže da je bilo i neugodnih situacija.

- Došle su mi vreće pomoći na kojima je pisalo za baku Stanu. Unutra je bila prljava roba i prljavi veš, sve poderano i nakrcano smećem...to nije nitko slao iz Zagreba ili nekog drugog kraja zemlje, nego netko domaći koji je htio baki Stani poslati poruku što o njoj misli... pa kakvi su to ljudi – zajecala je Stana. Preživljava zahvaljujući svinjama.

- Kad prodam odojka, platim struju, eto tako živimo – dodala je. Pitali smo koliko ih uspije prodati i po kojoj cijeni.

- Sada ih imam 25 za prodaju, a kila je 20 kuna. Nemam svoje tržište već kako se netko javi da treba tako ide – opisuje u kakvoj neizvjesnosti žive. Ove paklene vrućine im nimalo ne olakšavaju život. One kolone ljudi i vozila koji su obilazili njihov kraj nakon potresa više nema.

Poslali joj raskid ugovora

- Ljudi su se okrenuli i otišli. Znam samo da oni koji do potresa nisu imali ni kupatilo, sada će imati sve, a oni koji cijeli život vrijedno rade i sve su u potresu izgubili živjet će kao siromasi – zaključila je.

Svega 47 kilometara od Majske Poljane, u Mečenčanima svoju bitku vodi samohrana majka Dragana Tot (37). Bivši načelnik Općine Povljana Ivica Pogorilić u travnju joj je samoinicijativno obećao da Općina za nju i obitelj kupi kuću u kojoj i danas trenutno boravi. Riječ je o kući čiji vlasnik živi u Srbiji, a njoj je ustupio privremeno na korištenje jer ju prodaje. Općina Poljana je početkom travnja sklopila donatorski ugovor s Draganom Tot kojim su joj za 100.000 kuna trebali kupiti spomenutu kuću.

- Mojoj sreći nije bilo kraja. Vjerovala sam da je to ti s obzirom na to da smo potpisali ugovor i da je sam vlasnik dolazio iz Srbije i izgubio cijeli dan i novac na putovanje kako bi to riješili s tadašnjim načelnikom Pogorilić. A onda se prestao javljati na telefon - priča nam Dragana. Nakon lokalnih izbora uslijedio je hladan tuš.

Dragana Tot 

- Poslali su mi da potpišem sporazumni raskid ugovora o prodaji nekretnine - kaže nam Dragana koja nam je na uvid dostavila u svu dokumentaciju. Inače u donacijskom ugovoru su stavili članak koji kaže. “Ako jedna ugovorna strana smatra da se Ugovor više ne može provoditi na ugovoren način u skladu s ciljevima i planiranim aktivnostima, o tome će se savjetovati s drugim stranom. Ako ne dođe do dogovora, bilo koja strana može dva mjeseca unaprijed u pisanom obliku raskinuti ugovor.” Nadalje stoji da donator može raskinuti ugovor bez obavijesti i bez plaćanja bilo kakve naknade.  

- Ne znam je li to njima bila zabava da malo obiđu unesrećene, nešto poklone i slikaju se pa potpisuju neke ugovore koje će poslije odmah raskinuti i ljudima daju lažnu nadu. Meni tu ništa nije zabavno - zaključila je Dragana. Je li sve to bilo smišljeno ili nepromišljeno pokušali smo doznati od bivšeg i sadašnjeg načelnika no ne odgovaraju na pozive. Ipak, nadu u ljude bude joj zagrebački humanitarci, 'obični ljudi' okupljeni oko ideje da udruženo doniraju koliko mogu barem jednu obitelj.


- Nekako sam htio da se ne raspršimo i da ta donacija ima smisla pa smo se dogovorili bolje jednu obitelj 'pošteno' darivati, nego puno njih po sitno. Naime, nakon potresa zvao sam prijateljicu iz sela blizu Mečenčana da vidim kome je potrebna pomoć pa mi je rekla da treba pomoći gospođi Dragani Tot koja je živjela od sezonskih poslova no otkako joj je majka teško bolesna ne može ostaviti nju i sina (11). Svi susjedi odnosno nas deset kućanstava iz zgrade smo se udružili i svaki mjesec skupimo novce koje doniramo gospođi Tot – kaže nam Draško Tomić iz Zagreba koji je Dragani savjetovao da se obrati medijima nakon što mu je ispričala kako Općina Poljane nakon izbora želi raskinuti donatorski ugovor. 

- Pomagat ćemo joj dok god možemo – dodao je Tomić. Dragana im je itekako zahvalna na pomoći jer kaže: "Živimo od mamine invalidnine 1500 kuna i 299 kuna dječjeg doplatka." 

Najčitaniji članci