Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prema obrazloženju suda, na pitanje zastare trebalo je primijeniti Kazneni zakon iz 2011. godine. Njime je za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina predviđen rok zastare od 25 godina
Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu ne slaže se s odlukom Županijskog suda koji je obustavio kazneni postupak protiv Krešimira Gilje zbog ubojstva Mirka Rimca 1999. godine, piše Ana Raić s Indexa. Tužiteljstvo je podnijelo žalbu Visokom kaznenom sudu, smatrajući da je zastara pogrešno izračunata te da za njezin nastup još nisu ispunjeni uvjeti.
Županijski sud postupak je obustavio 12. listopada, zaključivši da je zastara nastupila 9. listopada 2026., točno 27 godina nakon ubojstva ispred Star’s Caffea u blizini zagrebačke Cibone. DORH sada traži ukidanje tog rješenja i ponovno odlučivanje o predmetu.
Prema obrazloženju Županijskog suda, na pitanje zastare trebalo je primijeniti Kazneni zakon iz 2011. godine. Njime je za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora dulja od deset godina predviđen rok zastare od 25 godina. Ako je u tom razdoblju donesena prvostupanjska presuda, rok se produljuje za dodatne dvije godine.
Budući da je Gilja ranije bio osuđen u prvom stupnju, sud je primijenio rok od ukupno 27 godina. Uzimajući u obzir da se ubojstvo dogodilo 9. listopada 1999., zaključio je da je kazneni progon zastario istog datuma 2026. godine.
Međutim, tužiteljstvo smatra da je takvo tumačenje zakona pogrešno. U žalbi ističe da je sud za pravnu kvalifikaciju djela primijenio Kazneni zakon iz 1997., koji je vrijedio u vrijeme ubojstva, dok je za izračun zastare koristio odredbe zakona iz 2011. godine. Prema stajalištu DORH-a, na taj su način spojena pravila dvaju različitih zakona, čime je stvoren pravni okvir koji nikada nije postojao kao cjelina.
DORH pritom upozorava da se odredbe o primjeni blažeg zakona ne mogu automatski koristiti za pitanje zastare samo zato što su povoljnije za okrivljenika. Smatraju da zastara predstavlja zaseban kaznenopravni institut, čija je svrha ograničiti mogućnost progona nakon određenog vremena, a ne pogodovati počinitelju. Zbog toga, prema njihovom mišljenju, činjenica da novi zakon propisuje kraći rok nije dovoljna da bi se on primijenio na način na koji je to učinio Županijski sud.
Ključni dio žalbe odnosi se na razdoblje tijekom kojeg je Gilja već imao pravomoćnu osuđujuću presudu.
Godine 2009. proglašen je krivim i osuđen na sedam godina zatvora. Vrhovni sud potvrdio je presudu 6. listopada te godine, no Ustavni sud ju je 1. ožujka 2011. ukinuo zbog povrede prava na obranu i predmet vratio na ponovno suđenje.
Tužiteljstvo smatra da se razdoblje između te dvije odluke, od 6. listopada 2009. do 1. ožujka 2011., ne smije uračunavati u zastarni rok. Obrazlažu to činjenicom da se za isto kazneno djelo u tom razdoblju nije mogao pokrenuti novi kazneni progon jer je već postojala pravomoćna osuđujuća presuda.
Prema ranijem Kaznenom zakonu, zastara ne teče u razdoblju tijekom kojeg se kazneni progon zakonski ne može poduzeti. Ako Visoki kazneni sud prihvati takvo tumačenje, rok zastare produljio bi se za približno 17 mjeseci. To bi značilo da, suprotno odluci Županijskog suda, zastara 9. listopada ove godine još nije nastupila.
Slučaj ubojstva Mirka Rimca jedan je od najdugotrajnijih kaznenih postupaka u Hrvatskoj. Pucnjava se dogodila 9. listopada 1999. ispred Star’s Caffea kod Cibone. Rimac, hrvatski Kanađanin koji je u Zagreb došao gledati kvalifikacijsku utakmicu Hrvatske i tadašnje Savezne Republike Jugoslavije za Europsko prvenstvo, ubijen je, dok su Berigoj Vukojević, sin tadašnjeg ustavnog suca Vice Vukojevića, i Iva Jurić ranjeni.
Od samog početka slučaj su obilježavali proturječni iskazi i nejasne okolnosti pucnjave. Posebnu pozornost izazvalo je priznanje Domagoja Novaka, koji je tvrdio da je on pucao te je policiji predao pištolj za koji je balističkim vještačenjem utvrđeno da je njime ubijen Rimac.
Ipak, sud koji je 2009. osudio Gilju nije prihvatio Novakovu obranu. U presudi je navedeno da svjedoci Novaka nisu vidjeli na mjestu događaja, dok je jedan svjedok prepoznao Gilju kao osobu koja je pucala. Osim toga, više svjedoka izjavilo je da ga je vidjelo kako odlazi s mjesta pucnjave s pištoljem.
Tijekom ponovljenog suđenja, koje je uslijedilo nakon ukidanja presude, svjedoci su se zbog proteka vremena sve teže prisjećali pojedinosti. Berigoj Vukojević tako je tijekom jednog od saslušanja rekao da više ne zna koliko je pucnjeva čuo ni nakon kojeg je pogođen.
„Ne mogu se više sjetiti tih detalja. Znam samo da sam pao odmah nakon što sam čuo pucnjeve. Već sam prije rekao da nisam vidio tko je pucao”, izjavio je tada.
Posljednji pokušaj da se dugogodišnji postupak privede kraju započeo je 1. rujna ove godine. Dodatnu prepreku predstavljalo je novo vještačenje kojim je utvrđeno da Gilja nije raspravno sposoban. Uz to, nije dostupan hrvatskom pravosuđu, zbog čega mu se sudilo u odsutnosti.
Županijski sud na kraju je zaključio da je zakonski rok istekao te je 12. listopada donio odluku o obustavi postupka. No time slučaj još nije nužno završen.
O žalbi DORH-a sada će odlučivati Visoki kazneni sud. Pred njim su dva ključna pitanja: je li Županijski sud pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona pri određivanju roka zastare te je li u taj rok pogrešno uračunao razdoblje od gotovo godinu i pol tijekom kojeg, prema stajalištu tužiteljstva, zastara nije mogla teći.
Ako Visoki kazneni sud prihvati argumente DORH-a i ukine odluku o obustavi, postupak za ubojstvo iz 1999. mogao bi se nastaviti. U suprotnom, ako potvrdi odluku Županijskog suda, dugogodišnji kazneni predmet završit će zbog zastare, bez nove pravomoćne sudske odluke o Giljinoj krivnji.
24sata © 2026
