Čini se da su dani u zatvoru duboko utjecali na desničarskog političara. Dirnut brigom osoblja, ali i sumornom realnošću iza rešetaka, jasno izražava bol zbog odvojenosti od obitelji
Sarkozyjeva knjiga o 20 dana zatvora: 'Madrac je bio tvrd, a jedne noći probudila me i vatra'
Za svaka 24 sata provedena iza rešetaka, bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy napisao je više od 10 stranica svoje nove knjige, u kojoj detaljno opisuje svoj boravak u zloglasnom pariškom zatvoru La Santé.
- Mogao bi to biti neki niskobudžetni hotel, samo da zanemarite oklopna vrata sa špijunkom - prisjeća se Sarkozy u knjizi koja je stigla na police u srijedu, samo mjesec dana nakon što je 10. studenog napustio zatvor.
Zatvor je bio "pakao", piše Sarkozy u svom "Dnevniku jednog zatvorenika". Knjiga je odmah izazvala ogroman interes javnosti, potaknut njegovom rujanskom presudom za zločinačko udruživanje radi financiranja kampanje 2007. godine novcem iz Libije. Prema pisanju CNN-a Sarkozy je prijevremeno pušten iz zatvora gdje je trebao odslužiti petogodišnju kaznu, a trenutno čeka ishod žalbenog postupka.
Teški dani i pogled u zid
Pogled s prozora bio je blokiran plastičnim pločama, piše Sarkozy, dodajući kako je bilo nemoguće vidjeti nebo ili čak procijeniti kakvo je vani vrijeme. Noću su ga, kaže, proganjala dobacivanja i povici drugih zatvorenika koji su odjekivali zatvorskim kompleksom. Jedne noći probudila ga je vatra, nakon što je jedan zatvorenik zapalio obližnju ćeliju.
Bila je to stvarnost daleko od luksuza u kojem je uživao kao francuski šef države između 2007. i 2012. godine.
- Sjedeći na krevetu, koji nije bio pospremljen, doživio sam šok. Nikad u životu, čak ni za vrijeme služenja vojnog roka, nisam osjetio tvrđi madrac. Stol bi bio mekši - napisao je. Ipak, kao i drugi zatvorenici u takozvanom VIP krilu, koje se sastoji od 18 ćelija, imao je vlastiti televizor, tuš, hladnjak i ploču za kuhanje.
Knjiga kronološki prati njegov svakodnevni život u zatvoru, isprepleten sjećanjima na tjedne između izricanja presude i dolaska pred vrata zatvora La Santé 21. listopada.
Posjeti moćnika i ponuda iz Elizejske palače
U Francuskoj se mnogo raspravljalo o službenim posjetima koje je Sarkozy primao nakon presude.
Bio je pozvan u predsjedničku palaču] na sastanak za koji Sarkozy tvrdi da je rezultirao inzistiranjem predsjednika Emmanuela Macrona da prihvati premještaj u drugi zatvor. Tamo bi, navodno, bio smješten u "apartman za obitelji zatvorenika", što je Sarkozy, kako kaže, odbio.
U zatvoru ga je posjetio i bivši kolega, a sadašnji ministar pravosuđa, Gérald Darmanin, što je izazvalo oštre kritike u francuskoj javnosti. Prema knjizi, stizale su i poruke te pozivi podrške svjetskih vođa i veleposlanika.
Sarkozy navodi da je američki veleposlanik u Parizu, Charles Kushner, otac Jareda Kushnera, zeta sadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa, također zatražio da ga prvi put sretne upravo u zatvoru. Kushnera starijeg, kojeg je Trump pomilovao tijekom svog prvog mandata, služio je kaznu zbog utaje poreza i drugih kaznenih djela.
Novi početak ili samo dobar PR?
Za Sarkozyja, ova knjiga je očit pokušaj da popravi svoj narušeni imidž.
Nestale su polemike iz prošlosti u kojima je pozivao na strogu pravdu. - Francuski sudovi moraju kažnjavati, jer kad si lopov, još je gore biti lopov na visokoj poziciji nego onaj na niskoj - govorio je kao predsjednik 2012. godine.
Umjesto toga, knjiga je ispunjena uljepšanim prikazima njegovog života nakon presude. Detaljno opisuje kako je nekoliko dana prije odlaska u zatvor vodio tinejdžera oboljelog od raka na nogometnu utakmicu i kako je dobivao pljesak u restoranima. Tvrdi da su ga navijači obasipali podrškom i prisjeća se obitelji koje su stajale uz cestu dok ga je konvoj vozio u zatvor – povlačeći paralelu s masom koja mu je klicala u noći njegove predsjedničke pobjede.
Zatvorsko osoblje, piše, bilo je zatrpano njegovom poštom, uključujući 20 Biblija, 30 primjeraka istog nagrađivanog romana i stotine pisama dnevno. - Više nego što sam ikad primio kao predsjednik - tvrdi.
Odlučan u svojoj samoproglašenoj nevinosti, Sarkozy posvećuje pola poglavlja osuđivanju novinarske istrage koja je dovela do njegove presude. Nevjerojatno, uspoređuje se s Alfredom Dreyfusom, bivšim zatvorenikom u istom zatvoru i najpoznatijim slučajem žrtve pogrešnog progona u Francuskoj.
Čini se da su dani u zatvoru duboko utjecali na desničarskog političara. Dirnut brigom osoblja, ali i sumornom realnošću iza rešetaka, jasno izražava bol zbog odvojenosti od obitelji. Također, i novootkrivenu zahvalnost za sve što je izgubio. - U La Santéu sam ponovno započeo svoj život - rečenica je kojom završava knjigu.
Ipak, na 213 stranica gotovo da nema empatije za njegove kolege zatvorenike. Sebe postavlja kao čovjeka koji je odvojen, kako doslovno – izoliran od drugih i s povlaštenim tretmanom – tako i metaforički, kao nevin čovjek koji proživljava "nezamislivo".
- U zatvor sam ušao kao šef države. Izašao sam s istim činom - piše Sarkozy na posljednjim stranicama, prisjećajući se gomile policije, medija i pristaša koji su obilježili početak i kraj njegovog boravka u zatvoru.
Stvarnost je, međutim, nešto drugačija. U zatvor je ušao kao osuđenik. Izašao je s istim činom.