Kontrolni pregled je pokazao da su sve kosti na svome mjestu. Rade mu protezu. Nakon dva mjeseca maleni Šimun iz Županje opet uživa u kupanju, a od danas kreće s fizikalnim terapijama...
ŠIMUN KONAČNO BEZ GIPSA
'Pitao nas je gdje mu je nogica, njegov korak bit će nagrada...'
Jutro nakon što su mu skinuli gipsiće Šimun nas je pitao: “Gdje je nogica?”. Nismo ni slutili da će ovako brzo postaviti ovo teško pitanje. Nismo bili spremni dati mu pravi odgovor. Znali smo da će i to doći na red, ali nikako da će ga postaviti s nepune dvije godine.
Rekla nam je to majka superdječaka iz Županje, Martina Stojanović, koja je sa suprugom i sinom, uz pomoć dobrih ljudi, otišla u priznatu američku kliniku dr. Drora Paleya na Floridi po “Šimunov prvi korak”.
Od operacije je prošlo šest tjedana. Već petu noć Šimun je spavao bez lijekova za bolove i prespavao je cijelu noć.
Sad svi pune baterije za dalje.
- Kad su mu skinuli gips, Šimun je bio iznenađen i fasciniran svojim nogicama. Stalno ih dodiruje. Odmah su mu uzeli mjere za njegovu protezu. Šimun je bio uznemiren i uplašen, jer mu je valjda već pomalo dosta liječnika. Tad smo mu rekli da će novu nogicu dobiti za rođendan. Od tada više nije pitao za nju i preostalih pola sata je mirno i bez ijedne suze gledao kako rade odljeve. Lavovski je sve to pregrizao i ‘odradio’ - ponosna je majka na svojega dječaka, koji će 13. studenog napuniti dvije godine.
“Nova nogica” ipak neće stići do rođendana, jer su protetičarima potrebna četiri tjedna kako bi odradili posao.
- Njegov korak je naša najveća nagrada i smisao života. Njegov korak bit će za Šimuna i sve nas najljepši poklon za sve buduće njegove, ali i naše rođendane - rekla nam je Martina Stojanović, majka dječaka koji je rođen s mnogim malformacijama kostiju u kukovima i nogama te se kretao pužući.
'Mirno i bez ijedne suze gledao je pola sata kako rade odljeve za protezu. Fasciniran je nogicama i stalno ih dodiruje...'
Lijeva nogica bila mu je sasvim nefunkcionalna i često mu je smetala u kretanju, ali ovaj maleni dječak mislio je da to baš tako treba biti.
Iza malog Šimuna sad su devetosatna operacija, strašni bolovi, ali i gips zbog kojeg nije mogao uživati u onom što najviše voli.
- Za sada je najveća sreća što nakon gotovo dva mjeseca opet može u vodu! Uistinu uživa i kupa se dva-tri puta dnevno. Zadovoljan je i nema bolove, a to je sad najbitnije. Doktori su prezadovoljni operacijom i tijekom oporavka - priča nam Martina.
Od danas maleni Šimun počinje s fizikalnim terapijama, koje će u početku biti lagane, a kasnije će se njihov intenzitet pojačavati kako bi se podignuo tonus mišića i olakšala buduća prilagodba na protezu.
- On se sad kreće puzanjem i jedva ga sustignemo koliko je brz i okretan. Niti mi sami nismo mogli vjerovati da će se on tako dobro i brzo prilagoditi novonastaloj promjeni - ispričala nam je majka.
Šimunu na Floridi, nastavlja, nedostaju braća Tomislav i Noa, bake i djedovi, ali i ostala obitelj i prijatelji, iako su s njima svakodnevno u kontaktu.
- Često se sjeti Hrvatske i traži da mu na mobitelu pokažemo stare snimke. Tata danas odlazi za Hrvatsku, a Šimun je već došao na ideju da ga strpa u kofer i poveze kući u Županju. Ovih šest tjedana su bili uistinu teški, više psihički nego fizički - priča nam majka Martina.
Šimun je rođen bez 25 kostiju u nogama, a prije operacije nije imao koljeno ni kuk, ima i spinu bifidu, zapetljanje živaca kralježnice. Majka Martina kaže da im je plan posjetiti dječju kliniku za spinu bifidu u Orlandu, jer su dobili preporuke drugih roditelja koji imaju djecu sa spinom bifidom kako tamo mogu potražiti vrhunsko stručno mišljenje i dobiti dijagnostiku za Šimunov problem koji ostaje i nakon ove operacije. Riječ je o prekomjerno aktivnom neurogenome mjehuru zbog kojeg ga moraju kateterizirati, a tu su i problemi s probavom i stolicom.
Pogledajte video:
Pokretanje videa...
01:56
U Hrvatskoj, napominje Martina, nažalost, nemamo takvu kliniku, a djece rođene s takvim poremećajima nema puno.
- I sami smo se prvi put susreli s ovim dijagnozama po Šimunovu rođenju. Što ona nosi sa sobom doznali smo od drugih roditelja, literature i raznih grupa podrške. U većini slučajeva, djeca s ovim tipom spine bifide nisu u mogućnosti hodati jer su im donji ekstremiteti oduzeti zbog prekida živčane strukture. Mi imamo ‘sreću u nesreći’ pa se za Šimuna pronašao modalitet da stane na svoje noge - kaže Martina i poručuje kako sad nastavljaju borbu - još jači, hrabriji i uporniji.
- Često se suprug i ja prisjetimo prvih dana, kad sam rodila Šimuna. Tad smo se međusobno tješili da ćemo ga odvesti i na kraj svijeta, samo da mu nađemo pomoć. I evo nas! Došli smo gotovo na kraj svijeta po taj prvi korak. Bog je uz nas i za oko četiri mjeseca vraćamo se u našu Hrvatsku trčeći u zagrljaj najmilijima koji nas željno iščekuju - zaključila je Martina Stojanović.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
