Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Tehnološki divovi navodno strahuju od AI apokalipse, ali iza dramatičnih upozorenja kriju se profit, monopol i gušenje konkurencije. Dok plaše svijet robotima, prešućuju krađu podataka, ekološku štetu i stvarne probleme koji su aktualni već danas
Posljednjih mjeseci svjedočimo prilično neobičnom fenomenu na globalnoj tehnološkoj sceni. Čelnici najvećih svjetskih kompanija, upravo oni koji predvode ubrzani razvoj umjetne inteligencije, svakodnevno upozoravaju javnost na opasnosti vlastitih proizvoda. Od dramatičnih otvorenih pisama u kojima traže usporavanje razvoja do izjava o mogućem izumiranju ljudske vrste, narativ o apokaliptičnoj prijetnji postao je medijski standard. No, ispod te navodne brige za opstanak civilizacije možda se skrivaju vrlo pragmatični i lukrativni poslovni motivi. Mnogi nezavisni tehnološki analitičari tvrde da je riječ o pomno osmišljenoj financijskoj strategiji namijenjenoj zaštiti njihovih enormnih ulaganja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Sam Altman (OpenAI)
Kada izvršni direktori vodećih laboratorija tvrde da razvijaju tehnologiju koja bi mogla preuzeti kontrolu nad internetom ili uništiti svijet, oni time šalju jasnu poruku svojim investitorima. Predstavljanjem umjetne inteligencije kao superiornog entiteta, ove kompanije dramatično podižu percipiranu vrijednost svojih digitalnih proizvoda. To je briljantan marketinški trik koji umjetno napuhuje potencijal trenutne tehnologije, podiže vrijednost dionica i stvara sliku da samo te tvrtke mogu odgovorno upravljati tako nezamislivom silom.
Prije pet godina, stručnjaci iz OpenAI-ja samouvjereno su tvrdili da je njihov rani jezični model previše opasan za široku javnost. Ipak, samo nekoliko mjeseci kasnije pustili su ga u slobodan opticaj bez većih sigurnosnih preinaka. Takve pompozno najavljene PR objave služe prvenstveno generiranju golemog medijskog interesa. Prodaja straha funkcionira besprijekorno. Priča o egzistencijalnom riziku i novoj superinteligenciji zvuči privlačnije za privlačenje kapitala od priznanja da se moderna umjetna inteligencija trenutačno svodi na napredne jezične i statističke modele. Ti sustavi prvenstveno služe brzom i uspješnom pogađanju riječi koja najbolje odgovara na kraju neke rečenice.
Demis Hassabis (Predsjednik i suosnivač, Google DeepMind)
Još jedan izuzetno bitan motiv iza ovakvih upozorenja je direktan utjecaj na zakonodavstvo i grubo suzbijanje tržišne konkurencije. Panični apeli na strožu državnu regulaciju zvuče odgovorno, no oni su zapravo lukavi strateški potez za učvršćivanje korporativnog monopola. Velike tehnološke kompanije žele strogu regulaciju pod svojim specifičnim uvjetima, potpuno svjesne da već imaju najveće pravne timove spremne na sve izazove. Gigantske tvrtke izdvajaju milijune eura za političko lobiranje i bez problema podnose financijski teret skupih novih sigurnosnih zahtjeva.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Nasuprot njima nalaze se stotine malih startupova, sveučilišnih laboratorija i neovisnih istraživačkih timova koji nemaju takve financijske resurse. Kada elitni giganti apeliraju na uvođenje stroge kibernetičke sigurnosti, oni zapravo traže postavljanje nepremostivih birokratskih barijera za nove, male igrače. Tako potencijalni konkurenti nepravedno gube priliku ući na tržište. Tijekom rasprava o novim europskim pravnim okvirima, najmoćniji igrači uporno su gurali ideje o obveznim državnim certifikacijama, skupim licencama i dugotrajnim revizijama. Nametanje ovako visokih operativnih troškova pokazalo se kao savršen način za tihu i legalnu eliminaciju svake prave slobodne konkurencije u njezinim počecima.
Dario Amodei (Anthropic)
Komercijalni razvoj ove grane računarstva iziskuje astronomska financijska sredstva koja korporacije nemilice troše da bi održale korak s rivalima. Ulaganja u gradnju novih podatkovnih centara, nabavu skupe hardverske infrastrukture i plaćanje vrhunskih inženjera mjere se u desecima milijardi eura tjedno. Investitori s pravom očekuju brzi i sigurni maksimalni povrat uloženog novca. Ipak, stvarni proces tehnološkog napretka u laboratorijima gotovo nikada nije brz, jednostavan ni savršeno matematički predvidljiv. Spektakularna korporativna obećanja o revolucionarnoj transformaciji teško i sporo prate stvarni financijski rezultati na burzama.
Kada korporativni lideri shvate da neće na vrijeme isporučiti obećanu umjetnu superinteligenciju, dramatičan PR narativ o hitnoj egzistencijalnoj potrebi za usporavanjem razvoja služi im kao savršen zaklon. Zbog javno iskazanih humanitarnih razloga, direktori dobivaju medijski prihvatljiv izgovor za sva svoja vlastita tehnička kašnjenja u najavljenoj isporuci inovacija.
Potpisivanje međunarodnih deklaracija i peticija za privremeno zaustavljanje treninga novih modela omogućuje im dragocjeno kupovanje vremena u internom razvoju. Time se elegantno opravdavaju tehnološka ograničenja s kojima se inženjeri svakodnevno bore, a ujedno se smiruju nestrpljivi dioničari koji očekuju obećani profit. Umjesto da moćnici javno i iskreno priznaju kako industrija trenutno nema jasan i profitabilan poslovni model koji bi opravdao astronomska ulaganja, oni radije glume velike društvene humanitarce. Tvrde novinarima da namjerno koče vlastiti napredak isključivo kako bi zaštitili planet i djecu od brze propasti od strane smrtonosnih robota.
Mustafa Suleyman (Microsoft AI)
Najciničniji aspekt ove PR ofenzive milijardera krije se u vještom prebacivanju glavnog fokusa javnosti s izrazito ozbiljnih i hitnih svakodnevnih problema. Dok se globalna rasprava iz dana u dan usmjerava na znanstveno-fantastične holivudske scenarije o samosvjesnim algoritmima, pravi problemi potpuno nestaju iz javnog etera. Moderna umjetna inteligencija nije tek daleka hipotetska opasnost iz budućnosti; ona već danas na terenu uzrokuje mjerljivu i opipljivu ljudsku štetu te ugrožava prava na brojnim radnim mjestima.
Najmoderniji vizualni i jezični umjetni algoritmi svakodnevno se potpuno besplatno treniraju na milijunima ukradenih novinarskih tekstova, privatnih ilustracija, povjerljivih fotografija i komercijalnih videozapisa. Sav taj sadržaj uredno je zaštićen zakonima i autorskim pravima. To se kompjuterski masovno odvija bez etičkog pitanja kreatorima, bez pravne dozvole nadležnih agencija te bez novčane kompenzacije stvarnim autorima, slikarima, književnicima i glazbenicima. Oslanjanje na takve tehnologije već danas stalno pokazuje rasnu pristranost i stvara štetu brojnim nevinim ljudima.
- Vrlo vješto namjerno izrežirano prebacivanje pozornosti isključivo na te teške, nezamislive izmišljene holivudske znanstvenofantastične scenarije najlakši je i sasvim uobičajen trik bogataša kako nitko ne bi nikada uopće pitao kome idu trenutni novci i čija se voda krade - primijetila je u oštrom medijskom nastupu poznata stručnjakinja za etiku umjetne inteligencije Timnit Gebru.
Da bi se u potpunosti objasnila ova složena tema, važno je sagledati najširu moguću sliku. Umjetna inteligencija nesumnjivo donosi revolucionarne i korisne promjene, ali trenutačni narativ o egzistencijalnoj prijetnji, čini se, pažljivo je konstruiran kako bi se zaštitili financijski interesi onih koji najviše zarađuju. Skretanjem pozornosti na apokaliptične scenarije iz daleke budućnosti, tehnološki divovi izbjegavaju pravnu i moralnu odgovornost za goruća pitanja današnjice. To uključuje masovnu krađu autorskih prava, kršenje osobne privatnosti, ogromni ekološki otisak i potrošnju resursa podatkovnih centara te stvaranje globalnih monopola. Stoga je ključno da opća javnost i zakonodavci prepoznaju ove lukave PR manipulacije i usmjere pažnju na prave probleme koji zahtijevaju hitna i konkretna rješenja već danas.
24sata © 2026
