Na prosvjedu ‘Hodaj za liku, hodaj za Hrvatsku’ okupile su se i obitelji s djecom. Žele da njihova djeca naslijede čistu zemlju, bistre rijeke i čist zrak
Snažna poruka sa zagrebačkog prosvjeda za Liku: ’Za djecu se borimo. Njima sve ostavljamo!’
Jasminka nije mogla suspregnuti suze. Emocije su je preplavile kad je na zagrebačkom Tomislavovu trgu ugledala mnoštvo ljudi okupljenih na prosvjedu “Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”. Stajala je ondje sa suprugom Borisom i njihovom četverogodišnjom kćeri Paulom, dirnuta osjećajem zajedništva i spoznajom da su toliki ljudi došli zbog istog cilja, da Hrvatska ostane čista, zdrava i sigurna za generacije koje dolaze.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Nije Jasminka bila jedina kojoj su zasuzile oči. Među okupljenima su se osjećali i zabrinutost i razočaranje, ali ponajviše ljubav prema zemlji koju žele sačuvati. Dok su odrasli razgovarali o budućnosti Like, djeca su ih držala za ruke, sjedila im na ramenima ili umorno tonula u san. Upravo su ona bila najsnažniji odgovor na pitanje zašto su njihove obitelji toga dana došle na prosvjed. Za Borisa je ovo bio prvi prosvjed u životu.
- Nikad nisam bio ni na jednom prosvjedu. Nisam išao ni u vrijeme korone. Ali sad sam osjetio neki unutarnji poziv da moram doći - govori dok Jasminka briše suze, a mala Paula stoji uz roditelje.
Za nju žele sačuvati zemlju u kojoj će jednog dana moći zastati u Lici ili Gorskom kotaru, sagnuti se nad potok i bez straha piti čistu vodu.
- Želimo da joj u naslijeđe ostane zdrava i čista zemlja. Da može piti vodu iz potoka - kažu Jasminka i Boris. Među obiteljima na Tomislavcu bila je i dvogodišnja Klara. Njezini roditelji žive u Zagrebu, ali su snažno povezani s rodnim mjestom Klarina djeda. Onamo odlaze kad god mogu, vraćajući se prostoru koji za njih nije samo točka na zemljovidu nego dio obiteljske povijesti i identiteta.
- Želimo da i Klara nastavi odlaziti - kaže Goran.
Za svoju kćer želi ono što su prethodne generacije imale gotovo bez razmišljanja: osjećaj sigurnosti, svježinu prirode i toplinu doma kojem se uvijek može vratiti. Zato su došli na prosvjed. Jer strahuju da bi ono što danas smatraju obiteljskim nasljeđem sutra moglo ostati samo u pričama i na fotografijama. - Želimo joj ostaviti ono što smo i mi imali. Čistu prirodu, sigurnost i mjesto kojem se može vraćati - ističe Goran.
Silvija i Rudi na prosvjed su stigli iz Rijeke sa sinom Rokom (9). Smatrali su da i on treba vidjeti kako izgleda kad se ljudi okupe oko nečega što smatraju važnim. Za njih dolazak na prosvjed nije bio samo borba za čistu zemlju. Bio je to i roditeljski pokušaj da sinu prenesu vrijednost koju ne može naučiti samo iz udžbenika, da se za ono u što vjeruje ponekad mora javno i glasno zauzeti.
- Želimo da Rok shvati kako se treba boriti za ono u što vjeruje. I da ono što nam političari pokušavaju prikazati ne mora uvijek biti istina. Treba razmišljati svojom glavom i voditi se zdravim razumom - kažu Silvija i Rudi.
Najmlađi među okupljenima bio je devetomjesečni Mihael iz Zagreba. Premalen je da bi razumio transparente, govore i zabrinutost koja se mogla iščitati s lica odraslih. Ipak, upravo je njegova budućnost razlog zbog kojeg su ga roditelji tog dana doveli na trg.
- Važno nam je da Hrvatska ostane čista. On će sve ovo jednog dana naslijediti - kažu.
Trogodišnji Roko iz Otočca bio je već umoran od putovanja, gužve i dugog dana. Možda još ne razumije svaku riječ koju odrasli izgovaraju, ali njegovi roditelji vjeruju da djeca čuju i pamte mnogo više nego što odrasli katkad misle. Na prosvjed su ga doveli iz ljubavi prema njemu, prema Lici i prema zemlji koju mu žele ostaviti čistom. Posebno ističu da ovo za njih nije ni lijevi, ni desni, ni stranački prosvjed. Riječ je, kažu, o pitanju koje se tiče svih ljudi, bez obzira na njihova politička uvjerenja.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Njihovi su očevi hrvatski branitelji. Devedesetih godina branili su Hrvatsku i svojoj djeci ostavili slobodnu zemlju. Danas su, kažu, razočarani kad gledaju kako se prema toj zemlji odnosi.
- Naši su očevi dali svoje. Branili su ovu zemlju i omogućili nam da živimo u slobodnoj Hrvatskoj. Sad je red na nama da sačuvamo ono što su nam ostavili - poručuju Rokovi roditelji.