Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Ljajić je i prije toga bio političar koji je desetljećima uspijevao ostati na vlasti bez obzira na to tko je njome upravljao
Dok se danas u Beogradu pokapa Ratko Mladić, pravomoćno osuđeni ratni zločinac, Rasim Ljajić ponovno se našao u središtu pozornosti. Na nedavnom derbiju Partizana i Crvene zvezde bio je jedini od 150 uzvanika u VIP loži koji nije ustao na spomen Mladića, već je napustio svoje mjesto i otišao u restoranski dio stadiona.
Taj potez vjerojatno neće dobro odjeknuti ni među dijelom navijača ni vladajućim krugovima, no Ljajić je i prije toga bio političar koji je desetljećima uspijevao ostati na vlasti bez obzira na to tko je njome upravljao, piše Bojan Stilin za Tportal.
Od pada Slobodana Miloševića 2000. do 2020. gotovo je neprekidno bio ministar ili potpredsjednik srpske vlade. Mijenjali su se predsjednici, premijeri, države i koalicije, ali Ljajić je ostajao. Danas ga se najjednostavnije, premda ne sasvim precizno, može opisati kao "sandžačkog Milorada Pupovca", manjinskog političara s relativno malom strankom i utjecajem znatno većim od njezine izborne snage.
Ljajić je rođen 1964. u Novom Pazaru. Završio je medicinu u Sarajevu, no umjesto liječničkog posla počeo se baviti novinarstvom. Godine 1990. upoznao je Aliju Izetbegovića, koji je skupinu sandžačkih studenata potaknuo na osnivanje Stranke demokratske akcije u Sandžaku. Ljajić je za taj posao pronašao Sulejmana Ugljanina, koji će mu kasnije postati najveći politički rival.
Kao tajnik SDA Sandžaka ubrzo se razišao s Ugljaninom. Dok je radikalniji dio bošnjačke politike početkom 1990-ih zagovarao bojkot srpskih institucija, Ljajić je inzistirao na sudjelovanju na izborima. Od 1994. gradio je vlastitu organizaciju i profil umjerenog bošnjačkog političara spremnog na pregovore. Ta će mu reputacija nakon Miloševićeva pada donijeti mnogo više od velike stranke.
U listopadu 2000., sa samo 36 godina, postao je ministar za nacionalne i etničke zajednice, a potom i jedno od glavnih lica suradnje Srbije s Haškim tribunalom. Posao je uključivao i potragu za Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem.
Nakon ubojstva Zorana Đinđića i novih promjena vlasti Ljajić nije nestao. Godine 2007. postao je ministar rada u vladi Vojislava Koštunice, a nakon izbora 2008. ostao je ministar u vladi Borisa Tadića.
Kada je Tadić 2012. izgubio vlast, Ljajić je ostao. U novoj vladi postao je potpredsjednik i ministar, a njegova stranka dvije godine kasnije izašla je na izbore na listi Aleksandra Vučića. Tako je bivši protivnik Miloševićeva režima postao partner Vučiću, nekadašnjem Miloševićevu ministru informiranja. U vladi je ostao do 2020. godine.
Njegova politička snaga nikada nije bila u velikom broju birača. Imao je regionalnu bazu, manjinski legitimitet, međunarodne kontakte i reputaciju pregovarača koji rijetko spaljuje mostove. Bio je, ukratko, dovoljno važan da bude koristan i dovoljno malen da ne bude prijetnja.
24sata © 2026
