Zbog jezivih izjava i rata u Iranu opet se razmatraju dvije taktike za smjenu predsjednika. Realne šanse su male...
News
Komentari 26
Zbog jezivih izjava i rata u Iranu opet se razmatraju dvije taktike za smjenu predsjednika. Realne šanse su male...
Donald Trump ponovno je u središtu priče o mogućem uklanjanju s vlasti. Ovog puta glave bi mu mogla doći njegova retorika prema Iranu, koja je u Washingtonu izazvala novi val poziva na opoziv, ali i na aktiviranje 25. amandmana. Nakon što je zaprijetio da bi "cijela civilizacija" mogla nestati, dio članova Demokrata zaključio je da je prešao granicu i da više nije riječ samo o političkom stilu nego o pitanju sposobnosti da vodi državu u trenutku ozbiljne međunarodne krize. Trump je potom objavio dvotjedni prekid udara i otvorio prostor za pregovore, ali politička šteta već je bila napravljena. Demokrati su krenuli s porukom da predsjednik koji javno govori o uništenju cijele civilizacije ne može proći bez ozbiljne reakcije Kongresa i administracije.
U američkoj politici, kad je riječ o rušenju predsjednika, uvijek se vrte dva velika mehanizma. Prvi je impeachment, odnosno opoziv. To je političko-pravni postupak koji kreće u Zastupničkom domu. Dovoljna je obična većina da Dom izglasa članke opoziva i formalno optuži predsjednika. Ali to je tek prvi korak. Prava bitka vodi se u Senatu, koji tad praktično postaje sudnica. Pri predsjedničkom opozivu postupkom predsjeda predsjednik Vrhovnog suda, a za osudu i smjenu treba dvotrećinska većina senatora. Bez toga predsjednik ostaje na dužnosti. Upravo je taj prag razlog zbog kojeg se u SAD-u često govori o opozivu, a mnogo rjeđe dolazi do stvarne smjene.
Trump na toj temi već ima povijest. U prvome mandatu opozvali su ga dvaput, 2019. i 2021., ali nijedanput ga nisu osudili u Senatu. Time je postao prvi američki predsjednik kojeg su dvaput opozvali, ali je istodobno najbolji dokaz koliko je teško predsjednika doista maknuti s dužnosti. Možete ga politički teško raniti, možete mu zalijepiti etiketu opozvanog predsjednika, možete mjesecima držati cijelu zemlju u ustavnoj drami, ali bez dovoljno glasova u Senatu on ostaje u Bijeloj kući. Zato se i sad, kada dio Demokrata traži treći impeachment, odmah otvara ono glavno pitanje - ima li uopće matematike za to ili je riječ prije svega o političkoj poruci biračima i pokušaju da Trumpu prilijepe novu veliku krizu usred mandata.
VIDEO:
Pokretanje videa...
06:30
Drugi način postizanja opoziva je 25. amandman, i on zvuči dramatičnije jer predviđa situaciju u kojoj je predsjednika moguće maknuti zbog nesposobnosti da obavlja dužnost. Ali baš je zato i mnogo teži za primjenu nego što mnogi misle. Prema tekstu amandmana, potpredsjednik i većina članova kabineta mogu poslati izjavu Kongresu da predsjednik "nije u mogućnosti izvršavati ovlasti i dužnosti svoje funkcije". Tad potpredsjednik odmah preuzima ovlasti kao vršitelj dužnosti predsjednika. No ako predsjednik uzvrati i kaže da je sposoban, a potpredsjednik i kabinet ostanu pri svome, onda opet odlučuje Kongres. I to ne običnom većinom nego dvotrećinskom u oba doma. Drugim riječima, 25. amandman ne znači da nekoliko ministara može preko noći srušiti predsjednika.
To je ustavni mehanizam za izvanredne situacije, prije svega kad predsjednik zaista ne može voditi državu, a ne kada dio oporbe procijeni da je opasan, nepredvidiv ili politički neodgovoran.
Baš tu leži najveći problem svih sadašnjih poziva. Na papiru 25. amandman postoji, ali u stvarnom političkom životu gotovo je neprovediv protiv predsjednika koji i dalje kontrolira vlastiti kabinet i ima stranku iza sebe. Nacionalni ustavni centar navodi da taj mehanizam nikad nije korišten za prisilnu smjenu predsjednika protiv njegove volje. Korišten je za popunjavanje mjesta potpredsjednika, a odredbe o privremenom prijenosu ovlasti aktivirane su u drukčijim, medicinskim okolnostima. Članak 4., onaj o nesposobnosti predsjednika, ostao je opcija o kojoj se mnogo priča, ali se nikad ne povlači okidač. Zbog toga su i sad mnogi američki komentatori otvoreno rekli da su šanse za takav rasplet vrlo male.
No politički pritisak stvarno raste. Demokrati su postali mnogo glasniji nakon Trumpovih prijetnji Iranu i da više ne ostaju samo na kritici njegove vanjske politike nego otvoreno postavljaju pitanje njegova ostanka na vlasti. Demokratski čelnici guraju i rezoluciju o ograničavanju predsjedničkih ratnih ovlasti prema Iranu, što pokazuje da dio oporbe želi ići u dva smjera istodobno. S jedne ga strane politički prikazati kao predsjednika koji je izgubio kontrolu, a s druge mu pokušati zakonski vezati ruke da više ne može samostalno širiti rat. Demokrati u Zastupničkom domu pokazali su spremnost barem raspravljati o 25. amandmanu, iako i unutar njihove stranke ima onih koji to vide kao gotovo nemoguću misiju.
Posebno je zanimljivo što se ovaj put priča ne zaustavlja samo na nekoliko progresivnih zastupnika koji inače traže najtvrđi obračun s Trumpom. Pozivi na njegovo uklanjanje postali su širi i glasniji nakon objava o Iranu. Pojedini članovi Demokrata poručili su da Trump više ne pokazuje samo političku agresivnost nego ozbiljnu neuračunljivost u trenutku u kojem raspolaže vojskom i nuklearnim arsenalom. U tom tonu išli su i oni koji su tražili da se Kongres hitno vrati sa stanke. Neki su otvoreno rekli da predsjednik koji javno prijeti uništenjem civilizacije ne govori kao lider supersile nego kao čovjek koji zemlju može odvesti preko ruba. U istom valu pojavili su se i novi prijedlozi za opoziv. Demokratski zastupnik John Larson podnio je široko postavljen prijedlog s više točaka optužbe protiv Trumpa, od rata i zlouporabe ovlasti do ugrožavanja ustavnog poretka. No i američki mediji koji prate Kongres odmah su naglasili da je riječ o potezu s vrlo malim šansama za prolazak u sadašnjem odnosu snaga.
Tu dolazimo do političke matematike, a ona je trenutno neumoljiva za sve koji žele srušiti predsjednika jer Republikanci kontroliraju oba doma Kongresa. To samo po sebi gotovo zaključava vrata i impeachmentu i 25. amandmanu. Za opoziv bi Demokrati trebali probiti republikansku disciplinu već u Zastupničkom domu, a onda u Senatu osigurati dvotrećinsku većinu. Za 25. amandman prvo bi trebali uvjeriti potpredsjednika i većinu kabineta da se okrenu protiv čovjeka kojem duguju funkcije, a zatim opet preskočiti dvotrećinsku prepreku u oba doma Kongresa. Drugim riječima, i jedan i drugi put vode preko masovne pobune unutar Republikanske stranke. A to se zasad nikako ne čini realnim. Naime, problem za Trumpove protivnike nije to što ne mogu napisati dovoljno teške optužbe nego to što ih nema tko izglasati.
Upravo zato mnogi u Washingtonu ovo čitaju prije svega kao političko pozicioniranje. Demokrati žele zabilježiti da su reagirali na predsjednikove prijetnje i da nisu šutjeli dok je govorio o "cijeloj civilizaciji". Žele uz njega vezati sliku čovjeka koji olako govori o masovnom razaranju, pritom riskira rat širih razmjera i diže cijene energenata. Upravo to Demokrati ističu govoreći o šteti za američke obitelji i globalno tržište. U isto vrijeme, AP ističe da vrh Demokrata ipak nije odmah skočio na formalni impeachment nego i dalje gura i druge instrumente, poput rezolucije o ratnim ovlastima. To govori da i u vrhu stranke znaju kako je opoziv bez republikanskog raspada više politički performans nego realan mehanizam za smjenu.
Trumpu pritom ide na ruku još nešto. Za razliku od kaotičnijeg prvog mandata, sad je okružen ljudima koji su mu, prema pisanju više američkih medija, mnogo više lojalni. To dodatno ruši ionako male šanse da bi se uopće otvorio ozbiljan pokušaj s 25. amandmanom.
To, naravno, ne znači da je priča bez težine. Nije isto kad predsjednika kritiziraju protivnici i kad se nakon njegovih prijetnji oglase Ujedinjeni narodi, međunarodne organizacije te dio javnosti koji upozorava na moguće ratne zločine. Nije isto ni kad neki članovi Republikanske stranke ili bivši saveznici počnu govoriti da je otišao predaleko. Nije više riječ samo o starim željama Demokrata da ga opozovu "jer je Trump" nego o konkretnoj krizi u kojoj predsjednik javno podiže uloge do razine civilizacijskog uništenja, pa se dio Washingtona pita postoji li ikakav mehanizam kočenja.
Kad se sve zbroji, odgovor je prilično jasan. Teoretski, Trumpa je moguće maknuti s vlasti na dva načina: opozivom ili 25. amandmanom. Praktično, oba su u ovom trenutku malo vjerojatna. Zato je realniji scenarij da će se ova priča zasad pretvoriti u još jedan veliki politički rat u Washingtonu. Demokrati će tražiti opoziv i govoriti o nesposobnosti, Republikanci će ga braniti ili šutjeti, a Trump će pokušati cijelu stvar prodati kao dokaz da ga protivnici opet žele srušiti mimo birača.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+