Najnovija humanitarna akcija Bruna Lerotića i njegove zajednice 'Team Nenormalni' nosi naziv 'Dan 1 eura' te je pod sloganom 'Mala gesta, velika promjena' u samo nekoliko sati prikupila preko 600 tisuća eura
VELIKO SRCE HRVATSKE Zbog 'jednog eura' oni mogu na liječenje! 'Suze su samo išle...'
Iskreno, prije dva dana bila sam prilično tužna jer sam mislila da možda ipak nećemo uspjeti prikupiti potrebna sredstva. Trudili smo se na sve strane, slali smo poruke i e-mailove, dijelili objave i pokušavali doprijeti do što većeg broja ljudi kako bi što više njih čulo za našu priču. Kada smo dobili vijest da je Bruno osigurao preostali iznos, moja prva reakcija bila je potpuni šok. Nisam mogla u glavi posložiti što se upravo dogodilo, počinje nam priču Leticija, mama petogodišnjeg Mara Alojzija koji je pri porodu ostao bez kisika i tako zadobio oštećenja na mozgu.
Dječaku je bila potrebna terapija u Meksiku, na koju se obitelj nije odvažila sve do nedavno. Krenuli su u humanitarnu akciju kako bi prikupili pomoć, ali nije išlo. A onda je majci stigao nevjerojatan poziv. Sav preostali iznos, koji nedostaje, pokrit će se iz akcije koju je pokrenuo poznati zagrebački humanitarac Bruno Lerotić.
Podsjetimo, radi se o nedavnoj humanitarnoj akciji koja je zaista doživjela čudesan odjek. Lerotić i njegova zajednica 'Team Nenormalni' pozvali su ljude da doniraju barem jedan euro. Nazvali su akciju 'Dan 1 eura', a pod sloganom 'Mala gesta, velika promjena' skupljali su novac za sve one kojima je potrebna pomoć u liječenju. Odaziv je bio nevjerojatan. Skupili su nevjerojatni 620.000 eura. O akciji su svi odmah počeli pričati.
A mi smo uspjeli stupiti u kontakt s nekoliko ljudi kojima će se ovom humanitarnom akcijom platiti liječenje. Među njima je i Maro Alojzije s početka našeg teksta.
- Kada me nazvala djelatnica iz udruge i rekla: ‘Bruno je objavio i riješio ostatak’, moja prva reakcija bila je: ‘Lažeš!’ Nisam mogla vjerovati da je to moguće. Tek kasnije, kada mi je objasnila što se dogodilo, a zatim kada je i Bruno objavio svoju objavu, cijela situacija počela mi je sjedati. Stalno sam si ponavljala da je to nemoguće i da nema šanse da se to stvarno dogodilo. U jednom trenutku uhvatila sam samu sebe kako razmišljam što još trebamo napraviti, a onda bih se sjetila da je Bruno riješio ostatak i da se više ne moramo brinuti. I dalje nisam mogla vjerovati. Imala sam potpuni emotivni slom. Plakala sam, boljela me glava, vrtjelo mi se i jednostavno sam bila izvan sebe od emocija i olakšanja - priča nam mama Leticija.
Cijela je obitelj ostala u pozitivnom šoku, a pozivi su Leticiji samo pristizali...
- Moja mama je govorila da neće plakati, da nema zašto jer je to lijepa stvar. Naravno, nije dugo izdržala pa je nakon minutu i ona zaplakala. Poskrivećki, čula sam je u sobi - prisjeća se Leticija.
Obitelj je nakon poroda prošla kroz težak period, a prvi dani i mjeseci su bili neizvjesni. Pitanje je bilo hoće li Maro preživjeti, a pitali su se i kakav će biti njegov životni put.
- Maro je lijepo napredovao i počeo je izgovarati prve riječi, mogao je kratko sjediti, stajati uz pridržavanje i napraviti pokoji korak uz našu pomoć. Nažalost, oko druge godine života epileptični napadaji ponovno su se vratili i ponovno su nam oduzeli sve što smo do tada postigli. Kao da je netko obrisao ploču i krenuli smo ispočetka. Sve je zaboravio. Ponovno smo imali bebu koja je učila sve od početka. Čak smo mu morali vratiti i pelene, iako ih je prije toga već prestao koristiti - priča.
Nakon toga, krenuli su ispočetka. I danas se trude koliko mogu i daju svoje zadnje atome snage da ovom hrabrom petogodišnjaku omoguće što kvalitetniji život i veći napredak.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
- Maro se izuzetno trudi i razumije puno više nego što može pokazati riječima. Nažalost, ne može govoriti onoliko koliko bi želio pa ga uglavnom razumijemo mi kod kuće. Ponekad ga to frustrira jer bi želio više, a njegovo tijelo ga ograničava - kaže nam.
Obitelj u Meksiko putuje 18. listopada zahvaljujući tisućama ljudima koji su udružili snage i dio novca skupili i za Mara.
- Cilj ove terapije je stvaranje novih puteva kojima će mozak ponovno moći slati te informacije. Po povratku iz Meksika slijedi razdoblje od najmanje šest mjeseci intenzivnih fizikalnih, radnih, edukacijskih i logopedskih terapija kako bi se novonastale veze u mozgu dodatno poticale i koristile - kaže Leticija.
Rezultati ne dolaze odmah, a poslije prvog tretmana mogu se vidjeti tek mali pomaci.
- Trošak same terapije iznosi 37.000 dolara. Put i smještaj za cijelu obitelj koštaju između 7.500 i 8.000 eura, a nakon povratka potrebno je osigurati još oko 10.000 eura za intenzivne terapije i rehabilitaciju. Ukupan trošak cijelog procesa iznosi približno 50.000 eura - kaže nam.
Zahvalna je Bruni i svima koji su im pomogli da ostvare svoje velike ciljeve...
- Zahvalni svima koji su nam pomogli prikupiti prvih 18.000 eura zajedno s udrugom i koji su nas gurali naprijed kada je bilo najteže. A onda je Bruno došao kao završni pogodak u posljednjim minutama velike utakmice i omogućio da naš Maro dobije priliku za novi korak naprijed - emotivno je zaključila Leticija.
Dio novca prikupljenog u akciji 'Dan 1 eura' ići će i za liječenje Brune Babića (22), koji je 2022. zadobio prijelom kralježnice nakon skoka u more. Završio je u kolicima nakon operacije, ali nije se predavao. Postojao je tračak nade u oporavak.
- Tijekom rehabilitacije saznali smo za terapije koje se provode u Bangkoku. U početku smo bili skeptični jer se radilo o vrlo skupom liječenju na drugom kraju svijeta. Međutim, tada smo upoznali Tomislava, pacijenta iz Hrvatske koji je već prošao kroz isti program liječenja i ostvario izniman napredak i potaknuo me da idem i ja. Liječnici su mi rekli da moram ići na te terapije više puta godišnje te da mi jedan put neće značajno pomoći, a za to je potrebno puno novca - ističe Bruno, kojemu se skupa terapija više puta u godini u Bangkoku činila nedostižnom, sve do ovoga tjedna. Skupljenim novcem uspjet će platiti četvrtu terapiju.
Bruno je od kolovoza 2022. ostao bez dijela svoje slobode, nakon što je zadobio prijelom kralježaka C5 i C6 i ostao nepokretan. Ozljeda se dogodila prilikom samo još jednog običnog skoka u more, a nakon nesreće je hitno operiran.
- Moja ozljeda dogodila se prilikom skoka u more, kada sam se pri zaronu zabio u pijesak i zadobio tešku ozljedu vratne kralježnice, odnosno prijelom kralježaka C5 i C6. Odmah nakon nesreće hitno sam operiran, a liječnici su stabilizirali i učvrstili oštećene kralješke, nakon čega sam započeo rehabilitaciju - dodaje.
Napredak je bio spor. Iako se puno puta razočarao kada njegov trud nije davao rezultate, Bruno nije odustao.
- Liječnici su mi tada rekli kako, s obzirom na težinu ozljede, ne mogu očekivati značajniji oporavak. Kada sam vidio Tomislavov napredak nakon terapija u Bangkoku, odlučili smo pokušati i krenuti tim putem. Njegova ozljeda bila je vrlo slična mojoj, a uspio je ostvariti baš veliki napredak u relativno kratkom vremenu, što nam je dalo dodatnu nadu - priča nam Bruno.
Za prvi odlazak u Bangkok bilo je potrebno prikupiti oko 170.000 eura kako bi se pokrili troškovi liječenja, operacije, terapija i putovanja.
- Nakon prvog odlaska vratio sam se još dva puta, a svaki je odlazak koštao između 45.000 i 50.000 eura. Kada smo započeli kampanju za prikupljanje 170.000 eura, cilj nam se činio nemogućim, ali eto... izgleda da je sve moguće - kaže.
Iako su cijene terapija visoke, liječnici su mu savjetovali da nastavi s njima zbog vidljivog napretka. Napredak se kontinuirano prati prije i nakon svake terapije, a liječnici su već nakon prvog ciklusa zaključili da njegovo tijelo vrlo dobro reagira na liječenje. I sam je potvrdio da je razlika između mogućnosti prije odlaska u Bangkok i danas ogromna. Sljedeći odlazak u Bangkok planiran je za 21. srpnja. Trenutno su pripreme u tijeku i, iako je cijeli proces pomalo stresan, zahvalan je što imam priliku nastaviti liječenje i nastaviti napredovati.
Trošak liječenja će se, sredstvima skupljenim u Lerotićevoj akciji, platiti i Nives Cico (40) koja ima peti stupanj cerebralne paralize.
- Sve je počelo još u mojem trbuhu prije nego što se Nives rodila. Liječnici su mislili da se sporije razvija, ali to nije bilo to. Rodila se u 6. mjesecu trudnoće, ima peti stupanj cerebralne paralize. Sada ima 40 godina, a kad se rodila nije bilo mogućnosti kao danas. Pet puta tjedno ide na terapije koje jako puno koštaju, ne možemo sve sami. Teško nam je skupiti toliki novac, a ako ne ide često, Nives sporije napreduje. Kad smo vidjeli da je za nas skupljeno 30.000 eura, nismo mogli vjerovati. Nismo to očekivali tako brzo. Znate, ja vam inače uvijek imam nešto za reći protiv društvenih mreža. Međutim, ovaj put... nevjerojatno je do kolikog je broja ljudi ovo došlo - priča nam Stela, mama 40-godišnje Nives.
Nives ne skida s lica i ne dopušta da ju njezina paraliza omete u bilo čemu što je naumila. Inače, Nives je uspješno diplomirala engleski i sociologiju, a zatim je završila i postdiplomski studij. Sada i radi u struci kao prevoditelj, a nakon posla, direkt ide na vježbe. Pet puta tjedno, od 16 do 21 sat. Kako nam priča, posao ju ispunjava, a šali se i da se terapeuti u klinici sigurno prepiru tko će s njom ostati do ‘fajrunta’, jer joj posao ipak ne dozvoljava drugačije vrijeme odlaska na terapije.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Iako su terapije u kući značile veliko olakšanje, one imaju svoja ograničenja, pa se tako specijalizirani uređaji ne mogu koristiti u kućnoj varijanti. Za nastavak terapija bilo je potrebno prikupiti 30.000 eura, a do Brune je došla sama putem društvenih mreža pa od 21. rujna ponovno kreće na terapije, a jedini cilj joj je da sama može na WC ili barem kratko ustati iz kolica.
- Troškove ovakvih terapija gotovo je nemoguće financirati samostalno, a za moj napredak ključni su upravo kontinuitet i upornost. Zato mi ova pomoć znači neizmjerno puno. Kada sam saznala da su sredstva osigurana, emocije su bile neopisive. Danima smo plakali, smijali se i jednostavno pokušavali shvatiti što se dogodilo. Posebno sam zahvalna ne samo za vlastite terapije, već i za sve ljude kojima je ovom akcijom omogućena pomoć, za mladića koji odlazi na liječenje u Bangkok, za obnovu kuće čovjeku s teškoćama, za djecu s cerebralnom paralizom koja odlaze na liječenje u Meksiko i za druge kojima je pružena prilika za bolji život - zaključuje Nives, i dalje s osmijehom na licu.