Iako je onkološki pacijent, Nedjeljka Todorović donedavno je obilazila pacijente na Baniji. Zahtjev za inkluzivnim dodatkom predala je u rujnu prošle godine, sad je riješen
BILA JE PONOS HRVATSKE
Više ne može obilaziti pacijente na Baniji: 'Nakon 15 mjeseci dobit ću inkluzivni dodatak!'
Čitanje članka:
3
min
Zahtjev sam predala 9. rujna prošle godine, slala sam požurnice, emailove, nikakav odgovor nisam dobila... Tek nakon što je Suzana Rešetar iz Udruge Sjena objavila post na društvenoj mreži i nakon što je moja priča izašla u medije, zvali su me i rekli da je žurno riješeno, rekla nam je Nedjeljka Todorović (58), odnosno Nena iz Gline, kako su ovu medicinsku sestru zvali pacijenti s Banije, kojima je unatoč vlastitoj bolesti sve donedavno neumorno pomagala. Od kolovoza ove godine Nedjeljka je na bolovanju. Radila bi i dalje, ali zbog bolesti koja je uznapredovala liječnici su joj savjetovali da malo stane.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:21
- Radila sam do 1. kolovoza. No nakon što sam dvaput išla na gama nož zbog metastaze koja je otišla na mozak, liječnik mi je rekao da malo pripazim, da ne bih smjela voziti jer znam imati vrtoglavice pa da me ne bi uhvatilo u vožnji. Da još netko ne pogine, ne daj Bože - govori nam Nedjeljka.
Budući da je imala samostalnu djelatnost i radila kao terenska sestra, gotovo tri mjeseca je bila bez ikakvih primanja. Od tada joj je na račun sjelo tek 370 eura. Sad čeka da joj pošalju rješenje, a prvoj isplati inkluzivnog dodatka u iznosu od oko 450 eura nada se sljedećeg mjeseca.
Dodatak im je neophodan
- Taj novac mnogima je neophodan, naročito ljudima koji su onkološki pacijenti. Svi ti suplementi koje uzimamo za imunitet jako puno koštaju. Primjerice, jedna kutija lijeka koji uzimam kako bi mi se imunitet oporavio nakon kemoterapija i zračenja stoji oko 160 eura, a ja ga moram uzimati tri mjeseca. Najviše mi je žao zbog drugih koji još čekaju, a ima ih puno, nažalost, koji i ne dočekaju - kaže nam Nedjeljka, koja je zbog svog velikog srca i posvećenosti pacijentima bila Ponos Hrvatske.
Naime, Nena je oboljela od mikrocelularnog karcinoma koji je krenuo od pluća. Nažalost, otkriven je u 4. stadiju i to, kaže nam, slučajno.
- Bila sam u kontaktu s jednim pacijentom koji je imao koronu. Počela sam i ja malo kašljucati pa mi je liječnica rekla da napravim test i preventivno odem poslikati pluća kako se ne bi nešto zakompliciralo. I tad su ga našli. Što se tiče karcinoma, smanjio se, sad sam imala treći ciklus kemoterapije. Najviše me muči taj limfni čvor ispod pazuha, no i to varira iz dana u dan. Dok sam tu i guram, dobro je - priča Nedjeljka, kojoj najviše nedostaju njezini pacijenti.
- Preuzeo ih je Zrinus iz Petrinje, oni su svi zbrinuti, ali ostali smo u kontaktu. Zovu, pitaju kako sam, malo popričamo. Nedostaju mi, nedostaje mi posao, ali postalo mi je to malo iscrpljujuće. Znala sam na dan prijeći po 200 kilometara, i to po kakvim cestama... Po snijegu, ledu, blatu... Ovdje ima toliko posla za medicinske sestre, uglavnom su stariji ljudi ostali. Sela su prazna, kuće su prazne, mladi su se iselili - omiljenoj terenskoj sestri teško je bez njezinih pacijenata.
Unuci najveće veselje
Smatra da su onkološki bolesnici u mnogočemu zakinuti, a tek će biti katastrofa ako prođe prijedlog da troškovi terapija i lijekova za njih s HZZO-a padnu na bolnice.
- Ako se to dogodi, bojim se da smo gotovi. Cijeli život radiš, plaćaš zdravstveno i mirovinsko osiguranje, i kad si star ili oboliš, kad bi se trebali pobrinuti za tebe, prepušten si sam sebi - kaže Nedjeljka, koja brine o polupokretnoj majci Stanici (88) sa 17 dijagnoza.
Pomažu joj kći i zet, a najveće veselje su joj unuci.
O Nedjeljki smo pisali u travnju ove godine nakon što joj je dodijeljena nagrada Ponos Hrvatske. Počela je raditi odmah nakon školovanja. Čim je napunila 18 godina, zaposlila se u tadašnjoj Glinskoj bolnici, kasnije u domu zdravlja, a posljednje tri i pol godine bila je u patronaži. Jedno vrijeme radila je s kćeri, imale su starački dom, no nakon korone morale su ga zatvoriti pa je Nedjeljka počela raditi kao patronažna sestra.
Više od tri i pol godine svakodnevno je obilazila pacijente u zabačenim selima. Neki su trebali njegu tri puta tjedno, neki dva, a neki samo jednom. No mnogima je od injekcije ili previjanja više značilo da imaju s kime popričati. Nedjeljka je uvijek bila spremna odvojiti vrijeme kako bi sjela s njima, popila kavu te ih saslušala, ako je to ono što im je u tom trenutku trebalo.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
