Umirovljenik Ivica Penić (74) brine o starom i bolesnom psu kao o djetetu. Kaže nam: 'Dok god se kreće, jede, ne cvili i nema bolove ja ću skrbiti o njemu najbolje što mogu'
ZAGREPČANIN GANUO HRVATSKU
VIDEO VJEČNI PRIJATELJI Svaki dan psa vozi u tačkama vani: Bobija (15) nikad neću napustiti
Čitanje članka:
4
min
Uđite slobodno, ovdje je Bobi. Sad se malo odmara, spava, a onda ćemo u šetnju. Žao mi je, ali ne mogu ga dati uspavati dok god se kreće, jede, ne cvili, nema bolove. Brinem se o njemu kao o djetetu, vidite i sami da ne izgleda tako loše jer ima sve uvjete. Koliko god je moguće ja polažem i dajem za njega jer to mi je najbolji prijatelj, priča nam Ivica Penić (74) iz Ivekovićeve ulice u Zagrebu. Njegova svakodnevna briga za psa Bobija dirnula je cijelu Hrvatsku nakon što ga je jedna susjeda snimila kako u tačkama starog i bolesnog ljubimca vodi u šetnju.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
03:29
- Dok neki napuštaju svoje zdrave pse, postoje ljudi zbog kojih vjerujem da još nije sve otišlo k vragu. Ljudi koji vraćaju vjeru u ljude i svojim postupcima čine svijet ljepšim mjestom. Gledam susjeda iz kvarta kako dva puta dnevno, svaki dan, vozi svog bolesnog i starog psa u tačkama na livadu. Hvala ti, dobri čovječe - napisala je njegova susjeda Zdenka u Facebook grupi Zakaj volim pese.
Ivica nema društvene mreže ni pametni mobitel, već samo onaj stari za pozive i poruke, koji ne prestaje zvoniti. Da su on i Bobi preko noći postali "zvijezde" saznao je od susjeda i prolaznika koji ga zaustavljaju kako bi ga pozdravili i zahvalili mu na ljudskosti i brizi za starog i bolesnog prijatelja.
Bobi je, rekao nam je Ivica, 3. ožujka navršio 15 godina. S godinama su ga sustigli i problemi sa zdravljem pa je tako Bobi prošle godine u kolovozu doživio manji moždani udar, ima problema s bubrezima, slijep je na jedno oko, a i na drugo slabije vidi. Ni sluh ga više baš ne služi, a kod anusa ima tumor, koji nije zloćudan. Ne mogu ga operirati jer bi to bilo previše rizično, no ne ometa mu fiziološke funkcije.
Već i teško hoda, zbog čega ga Ivica svakoga dana od tri do četiri puta u tačkama, obloženim dekicama kako bi mu bilo udobno i toplo, vozi na livadu. Tamo ga postavi na noge, kako bi se Bobi mogao prošetati i obaviti što treba. Unatoč godinama i narušenom zdravlju, Bobi je pokretan, hoda dok se ne umori, a onda legne i čeka da ga Ivica podigne i u tačkama vrati kući. Njih dvojica žive sami u stanu u "čokoladnoj zgradi". Ivica je higijeničar, čisti okoliš zgrade i smetlarnike.
- Tijekom maškara čekao sam do 12 sati, kad će mi se Bobi probuditi. Htio sam ga odvesti na maškare, u autu sam sve pripremio, on spava i spava. Kad sam ga digao, vjerojatno je doživio šok, počeo se ritati, lajati, ne možete ga zaustaviti nikako... Na kraju sam zamolio jednog susjeda i odvezli smo ga na Veterinarski fakultet. Tamo su mu dali infuziju, slikali mu sve organe, vadili krv i rekli da ima problema s bubrezima i sad mu ja kupujem tu neku posebnu, mokru hranu za male pse, i imam lijek, tekućinu, koju mu, kad se najede, uštrcam u usta - govori ovaj brižni umirovljenik. Kad je Bobi imao moždani udar, Ivica se za njega brinuo 24 sata na dan.
- Vozio sam ga na biciklu u velikoj košari, nije bilo one nadgradnje, to sam poslije stavio da ne može ispasti. On se jadan uspravio, već sam ja stao, ali je nekako ispao. Masirao sam ga, vikao sam: 'Upomoć, upomoć!'. Neki Slovenci slučajno su naišli s autom, izašli, imali su dvije boce s vodom, masirali smo ga... On je došao sebi, brzo sam se vratio biciklom kući i na Veterinarski fakultet. Tamo su ga gledali, rekli su da je imao manji moždani udar... Ništa nije mogao, ali malo pomalo, oporavio se i sad je dobro - priča Ivica kroz suze.
Svjestan je i on da će se jednoga dana morati oprostiti od Bobija. Ali dok taj dan ne dođe spreman je dati sve od sebe kako bi Bobi imao svu potrebnu ljubav i skrb u svojim poznim godinama. Prisjetio se kako ga je uzeo kao štene od jednog čovjeka na sajmu na zagrebačkom Hreliću. Odmah su "kliknuli".
- Jedan čovjek koji je prodavao tamo starine donio je četiri štenca, tri crna i on jedini svijetli. Zagledao se ja u njega, a i on hoće meni odmah. Kako sam ga uzeo, on me liže, ljubi... Rekao sam da ga ja sad vodim doma. I od tada smo skupa - kaže nam Ivica, koji je s Bobijem proputovao Hrvatsku uzduž i poprijeko.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:09
- Putovali smo zajedno na more, na rijeke, jezera: Čiče kraj Velike Gorice, Rakitje... On je aktivan i bio je slobodnjak. Od Istre do Dubrovnika sve je prošao, kad sam išao u grad biciklom, uvijek je išao sa mnom. Ima ljudi, savjetuju mi da ga ne patim, ali nije to patnja. On ima uvjete, ništa ga ne boli. Kad on više ne bude mogao jesti, kad više ne bude izgledao, kad to kažu i liječnici... I ja sam star i ja ću jednom otići, ali sve u svoje vrijeme - govori Ivica, kojemu su dobri ljudi nakon objave teksta u medijima dovezli nova kolica za Bobija.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
