Machado je protivnica čavizma. Pobornica je 'popularnog kapitalizma' i zalaže se za privatizaciju venezuelanskih tvrtki, uključujući i naftnu industriju.
Dobila je Nobela za mir, a sada nitko ne zna gdje je nestala. Tko je venezuelanska Iron lady?
Norveški Nobelov odbor dodijelio je Nobelovu nagradu za mir za 2025. godinu Maríji Corini Machado, opisavši je kao "hrabru i predanu prvakinju mira" i "ženu koja održava plamen demokracije upaljenim usred rastuće tame". Ovo prestižno priznanje kruna je njezine desetljetne, neumorne borbe za demokratska prava naroda Venezuele i napora za postizanje pravedne i mirne tranzicije iz diktature u demokraciju.
No, nobelovka se našla u problemu jer ju Maduro drži zarobljenu kao u krletci. Naime, Nobelov institut otkazao je planiranu konferenciju za novinare s Machado jer ima desetljetnu zabranu putovanja koju je nametnula vlada venezuelskog predsjednika Nicolasa Madura i skriva se više od godinu dana. Institut je rekao da ne zna gdje se ona trenutačno nalazi.
Machado, koju su prozvali "venezuelskom Željeznom damom", postala je ključna, ujedinjujuća figura nekoć duboko podijeljene političke oporbe. Njezina pobjeda dolazi u trenutku kada se Venezuela nalazi na rubu rata sa SAD-om, u katastrofalnoj ekonomskoj situaciji, a zemlju je napustilo osam milijuna ljudi.
Od inženjerstva do prve crte aktivizma
Rođena 7. listopada 1967. u Caracasu, u obitelji s dubokim građanskim i poduzetničkim korijenima. Diplomirala je industrijsko inženjerstvo na Katoličkom sveučilištu Andrés Bello, a kasnije magistrirala financije na poslovnoj školi IESA. Svoje je znanje dodatno usavršila 2009. godine kao dio prestižnog programa Yale World Fellows na Sveučilištu Yale.
Njezin put nije odmah krenuo u smjeru politike. Godine 1992. osnovala je Zakladu Atenea, posvećenu pomoći djeci s ulice u Caracasu. Međutim, politička i društvena erozija Venezuele potaknula ju je na veći angažman. Godine 2002., s Alejandrom Plazom, suosnovala je organizaciju Súmate, posvećenu promicanju slobodnih i poštenih izbora. Bio je to, kako je sama rekla, "izbor glasačkih listića umjesto metaka".
Formalni ulazak u politiku uslijedio je 2010. godine, kada je izabrana u Nacionalnu skupštinu Venezuele s rekordnim brojem glasova. Brzo se profilirala kao beskompromisna kritičarka socijalističkih politika Huga Cháveza, a kasnije i njegovog nasljednika Nicolása Madura. Njezin mandat naglo je prekinut 2014. godine kada joj je oduzeto zastupničko mjesto nakon što je pred Organizacijom američkih država osudila kršenje ljudskih prava u svojoj zemlji.
Kapitalist
Machado je protivnica čavizma i nije uvijek bila u suglasju s ostalim dijelovima venezuelske oporbe. Pobornica je 'popularnog kapitalizma' i zalaže se za privatizaciju venezuelanskih tvrtki, uključujući i naftnu industriju. Također je podržala međunarodne sankcije tijekom venezuelske krize i zagovarala stranu intervenciju s humanitarnim opravdanjem za uklanjanje Madura.
Prije dvije godine kandidirala se predsjedničkim predizborima. Administracija Nicolása Madura potom joj je zabranila kandidaturu. Nakon toga postala je glavna pokretačka snaga iza kandidature Edmunda Gonzáleza, glavnog oporbenog kandidata kojem je Madurov režim ipak dopustio sudjelovanje na izborima.
Na domaćem planu, Machado se zalagala za zabranu reizbora na političke funkcije u Venezueli, podržava istospolne brakove, legalizaciju medicinske marihuane te je pozvala na nacionalnu raspravu o legalnosti pobačaja.