Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Prema sudskom zapisu, Pike je jednoj učenici rekla da je ponijela komad lubanje kao "suvenir". Čak je sljedećeg jutra, dok je doručkovala, govorila da ga još ima kod sebe...
Christa Gail Pike već tri desetljeća stoji u središtu jedne od najmučnijih kaznenih priča američkog Juga. Godine 1995., kada je imala samo 18 godina, sudjelovala je u brutalnom ubojstvu 19-godišnje Colleen Slemmer, svoje kolegice iz programa "Job Corps" u Knoxvilleu. Za taj je zločin osuđena na smrt i desetljećima je čekala izvršenje presude.
Tennessee je 30. rujna 2026. trebao pogubiti Pike smrtonosnom injekcijom, što bi bilo prvo pogubljenje žene u toj saveznoj državi u više od 200 godina. No nakon što su joj ubrizgane dvije doze pentobarbitala, Pike nije umrla. Svjedoci su čuli njezino disanje i hrkanje, a zatvorska služba na kraju ju je prevezla u bolnicu. Guverner Bill Lee potom je zaustavio sva preostala pogubljenja planirana u Tennesseeju do kraja godine i naredio neovisnu provjeru postupka.
Pikeino djetinjstvo bilo je izrazito nestabilno. Sudski dokumenti i kasniji psihijatrijski i socijalni izvještaji opisuju odrastanje obilježeno zanemarivanjem, obiteljskim nasiljem, problemima roditelja sa drogamai seksualnim zlostavljanjem. Njezina majka i otac velik dio njezina odrastanja nisu bili prisutni, a najveću emocionalnu povezanost imala je s bakom, koja je preuzela velik dio brige o njoj.
Prema dokumentaciji koju su posljednjih godina njezini odvjetnici ponovno isticali u borbi protiv izvršenja kazne, seksualno nasilje počelo je kada je bila vrlo mala. U zahtjevu za pomilovanje navodi se da ju je između druge i pete godine života više puta seksualno napadao partner njezine bake. Kada je imala 11 godina, prema istim dokumentima, silovao ju je susjed. Pike je majci rekla što se dogodilo, ali joj navodno nije povjerovala. Muškarac je kasnije priznao krivnju za kazneno djelo povezano sa seksualnim iskorištavanjem djeteta, ali nije završio u zatvoru. Kada je Pike imala 17 godina, otprilike godinu dana prije ubojstva Slemmer, ponovno je napadnuta i silovana; napadač nikada nije identificiran. Ovi detalji dolaze iz obrambene dokumentacije i zahtjeva za pomilovanje, pa ih treba razlikovati od činjenica utvrđenih u samom kaznenom postupku.
Obiteljska situacija bila je jednako kaotična. Sudski zapisi opisuju majku kao osobu koja je imala problema s alkoholom i drogama te često nije bila kod kuće. Pike je dio djetinjstva provela kod bake, s kojom je bila vrlo bliska. Nakon bakine smrti 1988., kada je Pike još bila u osnovnoj školi, pokušala je prvi put počiniti samoubojstvo. Prema iskazima članova obitelji, nakon toga nije dobila odgovarajuću psihološku ili psihijatrijsku pomoć.
Njezin otac također je svjedočio da ju je u pojedinim trenucima odbacio zbog problema u ponašanju i školovanju. U jednom je trenutku čak potpisao dokumente za njezino posvojenje, iako do posvojenja na kraju nije došlo. Tetka je opisivala dom u kojem je Pike odrastala kao izrazito zapušten, a obiteljski krug bio je opterećen ovisnostima, nasiljem i nestabilnim odnosima. Kao vrlo malo dijete Pike je doživjela i ozbiljne napadaje koji su zahtijevali bolničko liječenje.
Problemi su se nastavili i u školi. Pala je razred, kasnije je završila u ustanovi za maloljetnike radi procjene... S 14 godina doživjela je tešku prometnu nesreću u kojoj je izbačena kroz vjetrobransko staklo i zadobila ozljedu čela zbog koje je kasnije operirana. Neuropsihološka testiranja provedena nakon toga, međutim, nisu pokazala trajno kognitivno oštećenje mozga; jedan je stručnjak njezin kvocijent inteligencije procijenio na 111, odnosno iznadprosječno.
Psihološka slika bila je složena. U ranijim procjenama stručnjaci su govorili o graničnom poremećaju ličnosti, problemima s kontrolom impulsa i zlouporabi marihuane i inhalanata. Kasnije je Pike dobila dijagnoze bipolarnog poremećaja i posttraumatskog stresnog poremećaja. Njezini odvjetnici danas tvrde da porota koja ju je osudila na smrt nije imala potpunu sliku o seksualnom nasilju i traumama iz njezina djetinjstva.
To, naravno, ne mijenja činjenicu da je Pike bila odgovorna za ubojstvo. No upravo će pitanje koliko su njezina dob, razvoj, mentalno zdravlje i trauma trebali utjecati na kaznu desetljećima kasnije postati jedan od glavnih argumenata njezine obrane.
U siječnju 1995. Pike je pohađala "Job Corps Center" u Knoxvilleu, program namijenjen obrazovanju i osposobljavanju mladih. Ondje je bila u vezi s Tadarylom Shippom, koji je tada imao 17 godina.
Prema dokazima predstavljenim na suđenju, Pike je već dan prije ubojstva rekla drugoj učenici da namjerava ubiti Colleen Slemmer. Kao razlog navela da je ljuta. Sljedeće večeri, 12. siječnja, Pike, Shipp, Slemmer i Shadolla Peterson zajedno su napustili centar. Slemmer je namamljena prema izoliranom području u blizini poljoprivrednog kampusa Sveučilišta Tennessee.
Pike je, prema dokazima na suđenju, vjerovala da joj Slemmer pokušava preoteti Shippa. No ono što je počelo kao navodno razjašnjavanje sukoba pretvorilo se u višestruki napad.
Slemmer su napali nožem i drugim predmetima i teško pretukli. Sudski je utvrđeno da je na njezinu tijelu bilo toliko rana da patologinja nije mogla katalogizirati svaku pojedinačno. Opisala je brojne rezne rane na prsima, leđima i rukama, modrice na koljenima koje su odgovarale pokušaju puzanja i obrambene ozljede na ruci.
Pike je koristila rezač za rezanje vrata, dok je tijekom napada korišten i mesarski nož. Shipp je urezao pentagram u tijelo žrtve. Pike je potom velikim komadom asfalta udarala Slemmer po glavi. Prema vlastitom kasnijem iskazu, Slemmer je molila da prestanu, ali napad se nastavio.
U jednom trenutku Pike je čak nakratko napustila mjesto napada kako bi provjerila je li netko u blizini. Taj je detalj kasnije bio važan u raspravama o tome koliko je bila sposobna za promišljanje i kontrolu svojih postupaka tijekom zločina. Obrana je tvrdila da je tijekom samog napada izgubila kontrolu, dok je tužiteljstvo ukazivalo upravo na takve trenutke kao dokaz da je imala mogućnost zastati i razmisliti.
Slemmer je na kraju umrla od posljedica brutalnog napada.
Njezino je tijelo sljedećeg jutra pronašao radnik Sveučilišta Tennessee. Bila je djelomično odjevena, prekrivena prljavštinom i grančicama, a identitet je potvrđen dentalnim zapisima.
Nakon povratka u Job Corps Center, Pike je drugim učenicima počela govoriti što se dogodilo. Jednoj je pokazala komad kosti koji je tvrdila da je dio Slemmerine lubanje. Drugoj je pokazala krv na svojim cipelama i također govorila o ubojstvu.
Prema sudskom zapisu, Pike je jednoj učenici rekla da je ponijela komad lubanje kao "suvenir". Čak je sljedećeg jutra, dok je doručkovala, govorila da ga još ima kod sebe. U jednom je iskazu opisano i kako je, dok je prepričavala događaj, plesala u krugu i smijala se.
Policija je ubrzo povezala događaje. Troje mladih vratilo se u centar, dok se Slemmer nije vratila. Pike je uhićena i tijekom ispitivanja dala detaljan iskaz o svojoj ulozi u zločinu.
Kasnije je tvrdila da je namjera bila samo zastrašiti Slemmer i da je situacija izmakla kontroli. No sudovi su zaključili da dokazi podupiru osudu za ubojstvo prvog stupnja i urotu za ubojstvo prvog stupnja.
Pentagram urezan u tijelo žrtve postao je jedan od najpoznatijih elemenata slučaja. Početkom devedesetih Sjedinjene Države još su osjećale posljedice tzv. sotonističke panike – razdoblja u kojem su se raširile tvrdnje o navodnim tajnim kultovima, ritualnim ubojstvima i organiziranom štovanju Sotone, često bez pouzdanih dokaza.
U slučaju Pike stvarni su "sotonistički" elementi postojali: pentagram je doista bio urezan u tijelo Slemmer, a svjedoci su opisivali Pikeino zanimanje za sotanizam. Jedan psihijatar koji je pregledao slučaj zaključio je da je riječ o adolescentnom eksperimentiranju sa sotanističkim motivima, a ne o dokazu neke velike organizirane skupine.
Pike, Shipp i Peterson bili su povezani sa zločinom, ali njihovi su pravni putevi bili različiti.
Pike je osuđena za ubojstvo prvog stupnja i urotu za ubojstvo prvog stupnja. Porota je utvrdila otegotne okolnosti, uključujući posebno okrutnu narav ubojstva i okolnosti povezane s pokušajem izbjegavanja kaznene odgovornosti, te joj izrekla smrtnu kaznu. U to je vrijeme metoda bila električna stolica. Za urotu je dobila dodatnih 25 godina zatvora.
Shipp je u vrijeme zločina imao 17 godina. Suđeno mu je kao odrasloj osobi, ali zbog dobi nije mogao dobiti smrtnu kaznu. Osuđen je na doživotni zatvor s mogućnošću uvjetnog otpusta, uz dodatnih 25 godina za urotu.
Peterson je priznala krivnju za pomaganje nakon počinjenja kaznenog djela i dobila uvjetnu kaznu.
Pike je tako postala jedna od najmlađih žena u modernoj povijesti SAD-a osuđenih na smrt.
Nakon presude počeo je višedesetljetni niz žalbi. Pike je u pojedinim razdobljima čak željela odustati od pravne borbe i tražila da se presuda izvrši, da bi kasnije ponovno pristala na nastavak žalbi.
Velik dio kasnijih postupaka odnosio se na pitanje je li njezina obrana dovoljno predstavila njezino djetinjstvo, mentalno zdravlje i traume. Federalni sudovi zaključivali su da je porota već dobila znatan dio tih informacija, iako su noviji postupci ponovno otvorili pitanje jesu li neke ključne činjenice – osobito navodi o seksualnom nasilju u ranom djetinjstvu – bile dovoljno razmotrene.
Pike je godinama bila držana u izrazito restriktivnim uvjetima na 'death rowu'. U tužbi protiv Tennesseeja osporavala je način na koji je bila zatvorena i tvrdila da su uvjeti za žene stroži nego za muškarce osuđene na smrt. Nakon nagodbe 2024. njezin je režim djelomično promijenjen.
Tijekom izdržavanja kazne počinila je i novo teško kazneno djelo. Godine 2001. pokušala je zadaviti drugu zatvorenicu vezicom za cipele te je kasnije osuđena za pokušaj ubojstva.
Vrhovni sud Tennesseeja 30. rujna 2025. odredio da se Pike pogubi 30. rujna 2026. Da je egzekucija uspjela, bila bi prva žena pogubljena u Tennesseeju u više od dva stoljeća.
Pikeini odvjetnici posljednjih su mjeseci tvrdili da država ne bi smjela izvršiti kaznu zbog njezine dobi u trenutku zločina, teške povijesti seksualnog nasilja i psihičkih problema.
U međuvremenu je Tennessee odbio njezinu molbu za pomilovanje. Guverner Bill Lee 28. rujna 2026. odbio je zaustaviti egzekuciju.
A onda je 30. rujna sve odjednom postalo neizvjesno.
Otprilike sat vremena prije predviđenog početka egzekucije, Šesti okružni prizivni sud privremeno je zaustavio izvršenje. Sud je želio razmotriti novi pokušaj Pikeinih odvjetnika da ponovno otvore pitanje njezina seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu i toga je li ta povijest u ranijim postupcima bila dovoljno razmotrena.
Država je odmah zatražila intervenciju Vrhovnog suda SAD-a. Vrhovni sud potom je ukinuo privremenu obustavu i otvorio put nastavku egzekucije. Troje liberalnih sudaca izrazilo je neslaganje s tom odlukom.
Tako je, nakon gotovo 32 godine od ubojstva, put prema komori za izvršenje ponovno bio otvoren.
Dvije doze pentobarbitala, ali Pike nije umrla
Egzekucija je počela u zatvoru Riverbend u Nashvilleu.
Pike su pričvrstili za nosila, a svjedoci su čuli njezine posljednje riječi. Rekla je da će iz ovog svijeta otići onako kako je provela većinu života – "s ljubavlju" – i djelovala je smireno.
Tennessee koristi pentobarbital kao jedini lijek u svom protokolu smrtonosne injekcije. Prema državnom protokolu, ako zatvorenik nakon prve doze nije mrtav, daje se druga doza.
Pike je dobila obje.
Ali nije umrla.
Svjedoci su čuli njezino disanje, glasne izdisaje i hrkanje. U jednom trenutku Pike je podigla glavu i pitala službenike je li normalno da joj ruka tako boli ili se tako osjeća. Kasnije je, prema svjedocima, nastavila glasno hrkati i nakon druge doze.
Odvjetnici su hitno podnijeli zahtjeve sudovima, tvrdeći da je Pike živa i da trpi nepotrebnu bol. U jednom trenutku zatražili su da se postupak odmah prekine.
Država je, međutim, priopćila da je zatvorska služba slijedila svaki korak službenog protokola.
Oko 40 minuta nakon druge doze svjedoci su još uvijek čuli Pike kako hrče. Na kraju su medijski svjedoci izvedeni iz prostora, a Pike je vozilom hitne pomoći prevezena u bolnicu.
Ono što ovaj slučaj čini posebno neobičnim jest da se, prema Death Penalty Information Centeru, u SAD-u već događalo da egzekucija ne uspije zbog problema s pronalaskom vene ili pristupom krvotoku. No ovo je bitno drukčija situacija: Pike je dobila smrtonosni lijek, i to dvije doze, a ipak je ostala živa.
Guverner Bill Lee nakon neuspjele egzekucije zaustavio je sva preostala pogubljenja planirana u Tennesseeju do kraja 2026. i naredio "sveobuhvatnu, neovisnu provjeru" onoga što se dogodilo. Država tvrdi da je protokol pravilno proveden, dok Pikeini odvjetnici tvrde da je postupak rezultirao nepotrebnom patnjom i mogućim kršenjem njezinih ustavnih prava.
Posebno je zanimljivo što sam državni protokol predviđa drugu dozu ako osoba nakon prve nije mrtva, ali ne daje jasan odgovor što učiniti ako je osoba i nakon druge doze još uvijek živa. Upravo se to sada dogodilo.
Time je slučaj Christa Pike, koji je gotovo tri desetljeća izgledao kao završen – osuđena ubojica i određen datum egzekucije – ponovno postao pravna i medicinska zagonetka.
Pike je 1995. godine imala 18 godina kada je sudjelovala u brutalnom ubojstvu Colleen Slemmer. Danas ima 50. Između ta dva trenutka proteklo je više od tri desetljeća: gotovo cijeli njezin odrasli život proveo je iza rešetaka, najvećim dijelom čekajući smrt.
Sada je prvi put u povijesti Tennesseeja pokušaj pogubljenja žene završio bez njezine smrti – nakon dvije doze lijeka za koje je država očekivala da će okončati njezin život.
*uz korištenje AI-ja
24sata © 2026
