JNA je postavila dodatne, skrivene diverzantske upaljače. Jedan od njih aktivirao se i na mjestu usmrtio sva četiri heroja
CRNA NEDJELJA NA PISTI
Od smrti četvorice pirotehničara u Puli prošle 34 godine: Pistu su minirali s deset tona eksploziva
Čitanje članka:
2
min
U jesen 1991., dok je Hrvatska gorjela pod naletima velikosrpske agresije, Istra je bila pošteđena izravnih ratnih razaranja. Ipak, tog 10. studenog, mir je brutalno prekinut. Na pulskom vojnom aerodromu, u danu koji je trebao biti slavlje slobode, dogodila se tragedija koja je zauvijek obilježila povijest grada i Domovinskog rata. Četiri života ugašena su u djeliću sekunde, ali njihova žrtva spriječila je katastrofu i osigurala stratešku prednost mladoj Hrvatskoj vojsci.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:50
Dan ranije, 9. studenog 1991., nakon napetih pregovora, Krizni stožer tadašnje općine Pula formalno je preuzeo vojni aerodrom od Jugoslavenske narodne armije (JNA) koja se povlačila. Radost je bila pomiješana s oprezom. Znalo se da je JNA minirala pistu s namjerom da je potpuno uništi. U pistu su bile postavljene 47 bušotine, svaka ispunjena s preko 200 kilograma eksploziva, ukupno gotovo deset tona razorne moći.
Hrvatske snage odmah su prionule na posao. Tijekom noći, tim sastavljen od pripadnika zrakoplovne skupine Zbora narodne garde (ZNG) i pirotehničara Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), uspio je, u suradnji s predstavnicima JNA, deaktivirati satne upaljače na svim bušotinama. Svanulo je jutro 10. studenog, a s njim i olakšanje. Smatralo se da je najveća opasnost prošla i pripremalo se svečano podizanje hrvatske zastave.
Crna nedjelja na pisti
Četvorica pirotehničara, pripadnici zrakoplovne skupine ZNG-a bojnik Marijan Vinković i časnički namjesnik Dušan Bulešić te pripadnici specijalne policije MUP-a Vicalj Marjanović i Stevo Grbić, krenuli su u posljednju provjeru. Oko 13 sati i 30 minuta, dok su obilazili prvu bušotinu, odjeknula je stravična eksplozija.
Suprotno svim očekivanjima i dogovorima, JNA je postavila dodatne, skrivene diverzantske upaljače. Jedan od njih aktivirao se i na mjestu usmrtio sva četiri heroja. Srećom, lančana reakcija koja bi uništila cijelu pistu i izazvala još veću tragediju je izostala. Pula je zanijemila, a slavlje se pretvorilo u žalost.
Svjedoci tog dana, poput Ilije Stojanovića koji je preživio pukom srećom, s tugom se prisjećaju jutra kada su s poginulim kolegama pili kavu, nesvjesni da ih vide posljednji put.
Tragedija nije zaustavila hrvatske snage. Naprotiv, dala im je dodatnu snagu da dovrše započeto. Pod vodstvom brigadira Ljubomira Cerovca, oformljeni su timovi koji su se upustili u jedan od najsloženijih pothvata razminiranja u Domovinskom ratu. Uz nesebičnu pomoć radnika pulskog brodogradilišta Uljanik, koji su danonoćno izrađivali specijalne alate, razminiranje je trajalo mjesecima. Pista je konačno predana na korištenje 7. ožujka 1992. godine.
Spašavanje pulskog aerodroma, tada najvećeg na području bivše države, pokazalo se ključnim za Oružane snage RH. Upravo je u Pulu 4. veljače 1992. pilot Danijel Borović preletio s prvim nadzvučnim lovcem MiG-21, dajući nemjerljiv poticaj Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. S te iste piste kasnije su polijetali avioni u presudnim operacijama, uključujući i VRO Oluja, čijem je uspjehu žrtva četvorice pirotehničara izravno doprinijela.
Njihova imena, Marijan Vinković, Dušan Bulešić, Vicalj Marjanović i Stevo Grbić, trajno su upisana u temelje hrvatske slobode. Svake godine, komemoracijama u vojarni "Hrvatski branitelji Istre" i na pulskom groblju, odaje im se počast.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
