Petra Kotaršćak (24) iz Čazme imala je kardiomiopatiju. Imala je želju ići na Thompsonov koncert, ali zbog svog stanja nije mogla. A onda je 5. srpnja zazvonio telefon. Stiglo je srce za nju. Emocije su krenule...
NESTVARNA PRIČA
Petrin novi život: 'Tugovala sam jer zbog bolesti neću na koncert. Baš tad dobila sam novo srce'
Čitanje članka:
5
min
Oko pola milijuna ljudi pohrlilo je u Zagreb 5. srpnja ove godine. Mnogi su htjeli na koncert Marka Perkovića Thompsona. Među njima je bila i Petra Kotaršćak (24) iz Čazme. Priželjkivala je otići s prijateljima, ali zbog bolesti nije mogla. Imala je kardiomiopatiju, neizlječivu bolest srca. Odlazak na koncert bio je za nju nemoguća misija budući da je čekala transplantaciju srca. Ni sama nije znala da će baš taj 5. srpnja za nju biti sudbonosan dan.
- Ostala sam doma zbog zdravlja. Nisam puno tugovala, jednostavno sam se pomirila s tim da neke stvari ne mogu raditi. A onda je ispalo da mi je to najbolja odluka ikad - počinje svoju priču Petra, kojoj je bolest dijagnosticirana 2022. godine, a od koje joj je preminula majka 2010.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:20
- A onda je baš tog dana stigao poziv iz KBC-a Zagreb da imaju srce za mene. Da dođem na operaciju, baš na dan koncerta. Poziv je bio sasvim spontan i neočekivan. Cijelo vrijeme sam razmišljala o odlasku na koncert, no zbog bolesti se nisam usudila ići na vrućinu i u gomilu. Bilo me strah da ću pokupiti neku infekciju jer me tad ne bi smjeli operirati. Dobro da nisam kupila karte i sve organizirala! Prvo sam bila smirena, razgovarala s doktorom o polasku, daljnjim koracima, gdje se moram javiti, kome... Ali onda su emocije prsnule i suze su krenule.
Morala sam sestri predati telefon jer se nisam mogla suzdržati, koliko od straha toliko i od sreće. Dala sam sebi pet minuta da se ispušem - govori Petra, koja se danas uspješno oporavlja.
S liječnicima su dogovorili da je u bolnicu doveze netko iz obitelji, da se organiziraju... A onda su se sjetili. Taj dan u Zagrebu očekuje se potpuni kolaps zbog velikoga koncerta.
- Sad kad se sjetim tih dana, smijem se. Naime, nekoliko dana prije koncerta baš smo se šalili kako bi bilo potpuno glupo da me zovu na operaciju na taj dan - smije se simpatična Petra, ali se uozbilji kad se sjeti da su morali brzo smisliti kako se probiti do KBC-a Zagreb.
- Nismo znali što učiniti, kako riješiti to. Odlučili smo probati preko Hitne. Shvatili smo da nam je to jedina opcija, oni se mogu probiti.
Iz Čazme su krenuli u bjelovarsku Hitnu, a oni su je prevezli u Zagreb. Petra kaže kako je sama sebe iznenadila pribranošću, a tješila ju je i pomisao da će joj život biti lakši poslije operacije. Na Rebro je stigla oko 13 sati, kad su je počeli pripremati za operaciju. Šest sati kasnije odveli su je u salu.
- Pustila sam koju suzu, ali imala sam toliko povjerenja u doktore, pa su to bile suze radosnice i moj izlaz iz situacije, koji malo tko dobije. Najviše me bilo strah anestezije i bilo me strah da se neću probuditi. Kad sam otvorila oči, vidjela sam sestru i ujaka. Nisam niti znala koji je dan, koliko je sati, samo mi je bilo drago što ih vidim ispred sebe. Pretpostavila sam da je sve u redu prošlo, što naravno i je. Doktori su bili zadovoljni operacijom i oporavkom, a najčudesnija je bila spoznaja da u meni kuca tuđe srce. Ljepše i bolje od mojega. Spoznala sam kako je život kratak ali vrijedan - kaže Petra.
Međutim, prisjeća se 2022. godine. Tad nije tako razmišljala, pogotovo kad je primila vijesti o svojoj teškoj bolesti.
- Cijeli život sam bila zdrava. No onda su stigli jaki otkucaji i naglo sam se umarala. Potom su počele i snažne vrtoglavice. U bjelovarskoj bolnici dijagnosticirali su mi kardiomiopatiju. Bolest me bacila u depresiju. Spoznaja o bolesti srca za koju nema lijeka... - nakratko zastaje Petra dok se prisjeća teških dana pa nastavlja:
- Neopisivo me bilo strah, ne znam što bi bilo da sestre i prijatelji nisu bili uz mene.
Mislila je da njeno stanje nije tako loše, da ima onih kojima je novo srce potrebnije, pa ju je sama vijest o transplantaciji šokirala. Tad je počelo iščekivanje poziva.
- Da ću morati na transplantaciju, doznala sam na vrlo čudan način. Još danas se čudim jer su samo došli u vizitu i pogodili me tom viješću, a prvo sam mislila da se šale. Prije sam razgovarala sa svojima o tome kako je to jedino rješenje za tu bolest, no govorila sam sebi: ‘Zašto bih ja dobila novo srce?’. To je rijetko i za ljude koji su stvarno kritično - govori mlada djevojka.
Olakšali su joj doktori i sestre, koji su joj sav proces transplantacije objasnili od početka do kraja. Od tada je trajalo njeno iščekivanje poziva, koje joj je, kaže, bilo emotivno i napeto.
- Nismo znali hoćemo li čekati mjesec dana ili godinu. Ni jedan dan mi nije prošao a da nisam pomislila na poziv. Nisam se usudila otići nikamo dalje da ne bi stigao taj poziv. Nakon nekog vremena počeo je slabiti taj snažni osjećaj brige i emocije i nisam se toliko brinula. Bilo me strah operacije, naravno, ali pomisao na normalan život vodila me do suza. Odlazak u šetnju, a da ne moram svakih 10 koraka stati, živjeti jednostavno kao svatko mojih godina, to tad nisam mogla - prisjeća se Petra.
Ali, nasreću, poziv je stigao. Sudbonosnog ljetnog dana. Od tada Petra je pitanje “Zašto ja?” zamijenila pitanjem “Zašto ne ja?”.
- Shvatila sam koliko je darivanje organa važno i značajno. Koliko se života može spasiti... To je meni, osobi koja je dobila srce, vrlo emotivno i ne mogu ni zamisliti kako je obitelji mojeg donora, koja zna da srce njihovog voljenog hoda ulicama, a ne znaju gdje. Neizmjerno sam zahvalna i njima i mojem tajnom heroju. Za blagdan Svih svetih zapalila sam svijeće njemu ili njoj u spomen - dodaje.
Petra se danas osjeća dobro, iako ponekad završi na Hitnoj zbog oslabljenog imuniteta, što je posljedica lijekova koje pije. Iako je čeka dug put do potpunog oporavka, osjeća se mnogo bolje nego prije operacije. Svoje ožiljke nosi s ponosom, a podsjećaju je na emotivno putovanje koje je prošla. Voli dijeliti svoja iskustva zbog osoba koje prolaze slično i strah ih je ili sram. Petra ima dvije sestre, živi s jednom od njih, a tu je i baka.
Svoju “terapiju” pronašla je i u pisanju knjige, na kojoj radi neko vrijeme, a posvetit će je osobama s poteškoćama kakve i ona ima. Dok ne bude mogla ponovno raditi, pisanje će joj biti hobi. Ipak, nada se skorom povratku na posao i stvaranju novog života, a za sada joj je zdravlje srca na prvome mjestu.
- Kao što sam rekla, to je emotivno putovanje s padovima i vraćanjem unazad, no bitno je u takvim situacijama biti vedar. Još je teže ako smo pod stresom i razmišljamo crno. Imala sam i psihološku pomoć na Rebru, ipak je operacija bila velika. Nije sramota tražiti pomoć i priznati da vam treba pomoć. Svatko se drukčije nosi s tim i u redu je osjećati strah. Nije u redu kad odgurujemo sve od sebe i odbijamo bilo kakvu pomoć, a znamo da nije dobro. Imala sam dobre ljude uza se, koji nisu pobjegli kad je zagustilo, a drugi se ipak nisu mogli s tim nositi i s njima sam izgubila kontakt. Svejedno, sretna sam što su dobri ljudi tu - zaključila je emotivno Petra.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
