Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Nije bilo dovoljno hrane, vode ni sanitarnih uvjeta, ceste su bile blokirane, a kiša nije prestajala. Ipak, Woodstock je svijetu ostavio sasvim drukčiju priču. Započeo je na današnji dan 1969. godine.
Malo je događaja u povijesti popularne kulture koji su stekli gotovo mitski status kakav danas ima Woodstock. Festival službenog naziva Woodstock Music and Art Fair održan je od 15. do 18. kolovoza 1969. na prostranoj farmi Maxa Yasgura u blizini Bethela, u američkoj saveznoj državi New York. Zamišljen kao trodnevna proslava glazbe i mira, Woodstock se pretvorio u jedan od najvažnijih događaja u povijesti rock-glazbe i simbol čitave generacije.
Festival su organizirali Artie Kornfeld, Michael Lang, Joel Rosenman i John Roberts preko svoje tvrtke Woodstock Ventures. Promovirali su ga pod sloganom "An Aquarian Exposition: Three Days of Peace and Music", odnosno kao tri dana mira i glazbe. Organizatori su očekivali velik interes i možda oko 200.000 posjetitelja, ali ono što se dogodilo nadmašilo je gotovo sva njihova predviđanja. Prema najčešćim procjenama, prema mjestu održavanja krenulo je između 400.000 i 500.000 ljudi.
Put do Woodstocka bio je gotovo jednako dramatičan kao i sam festival. Prvotno je trebao biti održan u industrijskom parku Mills u Wallkillu u saveznoj državi New York. Lokalne vlasti, međutim, usprotivile su se događaju i organizatori su svega nekoliko tjedana prije njegova početka ostali bez odgovarajućeg prostora.
U tom se trenutku pojavio Elliot Tiber, vlasnik motela El Monaco u White Lakeu. Ponudio je organizatorima svoje zemljište, no ono je bilo premalo za festival očekivanih razmjera. Tiber ih je zato povezao s Maxom Yasgurom, lokalnim farmerom koji je posjedovao veliko mliječno gospodarstvo. Yasgur je pristao iznajmiti dio svojeg zemljišta i time, vjerojatno ni sam ne sluteći koliko će događaj postati važan, omogućio održavanje jednog od najslavnijih festivala svih vremena.
Kako se približavao 15. kolovoza, postajalo je jasno da se događa nešto što organizatori više ne mogu u potpunosti kontrolirati. Deseci, a zatim i stotine tisuća ljudi krenuli su prema Bethelu. Ceste su bile zakrčene automobilima, a mnogi su posjetitelji na kraju napuštali vozila i kilometrima pješačili prema festivalskom prostoru.
Ograde i sustav naplate ulaznica ubrzo su izgubili smisao pa je Woodstock praktički postao besplatan. Ogroman broj ljudi doveo je infrastrukturu do krajnjih granica. Nedostajalo je hrane i pitke vode, sanitarni uvjeti bili su loši, promet gotovo paraliziran, a helikopteri su postali jedan od rijetkih pouzdanih načina prijevoza izvođača i organizatora.
Situaciju je dodatno pogoršala kiša. Zelene livade Yasgurove farme pretvorile su se u golemo blatno polje, ali publika nije odlazila. Fotografije mladih ljudi prekrivenih blatom, koji sjede pod improviziranim zaklonima ili plešu na kiši, postale su dio vizualnog identiteta Woodstocka.
Unatoč kaosu, festival nije završio nasiljem kakvog su se mnogi pribojavali. Upravo suprotno, Woodstock je ostao zapamćen kao simbol zajedništva, tolerancije i ideala kontrakulture šezdesetih godina. U okolnostima u kojima su stotine tisuća ljudi bile suočene s nestašicama, nevremenom i gotovo nepostojećom infrastrukturom, nije došlo do velikih nereda.
Bilo je, međutim, i tragedija. Tijekom festivala zabilježena su tri smrtna slučaja, uključujući smrt posjetitelja kojega je pregazio traktor. Godinama se također ponavljala priča da su tijekom Woodstocka rođene dvije bebe, premda su pojedinosti tih navodnih rođenja s vremenom postale predmetom rasprava i dio festivalske legende.
Najvažniji dio Woodstocka ipak je bila glazba. Tijekom četiri dana na pozornici su se izmjenjivali izvođači koji će obilježiti povijest rocka, folka, bluesa, soula i psihodelične glazbe.
Jimi Hendrix, Crosby, Stills, Nash & Young, The Who, Santana, Jefferson Airplane, Janis Joplin, Sly and the Family Stone, The Grateful Dead, Joe Cocker, Richie Havens, The Band, Creedence Clearwater Revival, Joan Baez, Ten Years After, Canned Heat, Arlo Guthrie i Country Joe and the Fish samo su neki od izvođača koji su se izmjenjivali na pozornici Woodstocka.
Osvrćući se na nasljeđe Woodstocka, glazbenik David Crosby prije nekoliko godina je za ABC News izjavio kako smatra da najveća važnost festivala nije bila u njegovim razmjerima, nego u tome "što su ljudi tri dana bili dobri jedni prema drugima.
- Pogledali smo oko sebe i rekli: ‘Nevjerojatno, upravo smo se ovome nadali. Doista se možemo nadati!’ I neko je vrijeme ta nada doista cvjetala - rekao je. Sličnog je mišljenja bio i basist grupe Creedence Clearwater Revival Stu Cook.
- Po mom mišljenju, cijelo to iskustvo zapravo se vrtjelo oko publike, a ne oko glazbe. Mi glazbenici bili smo tek svojevrstan mamac koji je trebao privući ljude. Ali pogledate li film, vidjet ćete da su prava priča zapravo ljudi u publici. Bendovi su samo glazbena kulisa - komentirao je.
Festival je u petak poslijepodne otvorio Richie Havens. Zbog prometnog kaosa mnogi izvođači nisu mogli stići na vrijeme pa je Havens morao ostati na pozornici mnogo dulje nego što je bilo planirano. Nakon što je praktički iscrpio pripremljeni repertoar, improvizirao je pjesmu "Freedom", koja je postala jedan od najprepoznatljivijih trenutaka festivala.
Festival je završio u ponedjeljak, 18. kolovoza 1969., nastupom Jimija Hendrixa. Do tada je golema većina publike već otišla, pa je njegov povijesni set zapravo gledao tek manji dio ljudi koji su prethodnih dana prošli kroz Woodstock.
Hendrix je tijekom nastupa izveo radikalnu instrumentalnu interpretaciju američke himne "The Star-Spangled Banner". Zvuk njegove električne gitare podsjećao je na sirene, eksplozije i ratnu buku, zbog čega je izvedba u kontekstu Vijetnamskog rata dobila snažno političko i kulturno značenje. Bez izgovorene riječi, Hendrixova gitara stvorila je jedan od najpoznatijih glazbenih prizora 20. stoljeća.
24sata © 2026
