Zlatni dečko hrvatske estrade živio je za obitelj, volio je Dinamo i podržavao mlade koji su s klubom htjeli i u nebo i u pakao
PROSLAVIO BI 88. ROĐENDAN
Ivica Šerfezi do posljednjeg je trenutka bio 'fajter'. Opaku je bolest skrivao od očiju javnosti
Bio je čovjek koji je oko sebe sipao dobro raspoloženje. Iz njega je izlazila pozitivna energija. Turnir golfa se, primjerice, nije mogao završiti ako Šerfa nije zabavljao cijelo društvo. Znao je reći: 'Obožavam ljude, ali rado bih jednom odigrao partiju bez toga'. Previše se davao, ali drukčije nije znao, tako Ivicu Šerfezija opisuju bliski mu ljudi.
Zlatni dečko naše estrade 1. prosinca proslavio bi 88. rođendan. Njegov zadivljujući opus, karijeru kakvu nije imalo puno pjevača, zaustavila je bolest. U veljači 2004. saznao je da ima rak želuca, a u ožujku je počeo liječenje, no preminuo je nakon samo dva mjeseca, 29. svibnja, na rođendan svoje supruge. Taj dan Zagreb je ostao bez legende. Bio je to veliki šok njegovoj publici, kolegama, ponajviše najmilijima. Ivica Šerfezi do posljednjeg je trenutka bio 'fajter'. Opaku je bolest skrivao od očiju javnosti jer je htio da ga ta ista javnost pamti samo po njegovoj glazbi.
Odrastao je sa samohranom majkom Vjekoslavom i dvije starije sestre blizanke, Anicom i Vjekoslavom. Živjeli su u Filipovićevoj ulici u Zagrebu. Mamina uzrečica 'manje mašte, više kruha' naučila ga je da živi s obje noge čvrsto na zemlji i marljivo radi kako bi postigao što želi. Suprugu Božicu upoznao je kad mu je bilo 19, a njoj tek 16 godina. On je zarađivao za džeparac i bojio ogradu teniskog terena na Šalati. Božica je bila ondašnja teniska prvakinja. Dvaput je osvojila naslov prvakinje Jugoslavije i sedam puta bila prvakinja Hrvatske. Nisu se nikad svađali, sve su rješavali mirnim razgovorom, oboje s beskrajnom vjerom u ljude.
- Nikad se nismo posvađali, ama baš nikad. Ni kćeri mi to ne vjeruju. Nismo jer kad bi se u zraku osjetila napetost, jedno od nas bi popustilo da se sve slegne pa nastavimo u miru razgovarati. Kad nije bilo te napetosti, nije bilo ni iskrica. S njim se nije ni moglo svađati. Svi su ga voljeli - rekla je 2014. za 24sata njegova Božica.
U skladnom braku proveli su 42 godine. Imao je dvije kćeri Sanju i Ana-Mari, a bio je i djed četvero unučadi: Nike, Sare, Korine i Borne. Bio je jako nježan prema kćerima, potpuno posvećen obitelji. Htio je još djece, a unuke je jedva dočekao. Kad se vraćao s višemjesečnih turneja, uvijek je bio dobre volje i svima nosio poklone. Kćeri nije poticao na pjevanje, mislio je da je to za ženu jako zahtjevno, posebice ako želi imati djecu i obitelj.
- Za mene oduvijek postoji samo jedna ljubav - prema istoj ženi te ljubav prema pjesmi iskrenoj i nježnoj... - govorio je Šerfa o supruzi i obitelji u jednom od posljednjih intervjua. Djecu su podizali skromno, učili ih da su svi ljudi jednako vrijedni, nikad njegove kćeri nisu govorile 'On je naš tata'. Nije mu bilo bitno tko je tko i čime se bavi, važno mu je bilo samo da je čovjek. Dobrota je izlazila iz njega. Bezgranično je volio ljude i nikad se nije naljutio jer su ga, primjerice, zaustavljali i tražili autogram. Istina, tražio je mir, a kad bi i našli neki prostor bez puno ljudi, opet bi ga zaustavljali. Kad je htio biti sam sa sobom, zatvorio bi se u sobu, upalio si radio i tamo bio satima.
- Volim svoju obitelj i bez problema tu ljubav usklađujem s poslom. Izlazimo u razne klubove, ali rijetko. Ionako nas je uvijek puna kuća. Jedva se uspijemo dogovoriti tko će gledati koji program, a imamo sedam televizora - govorio je Šerfa 1994. Fascinantno je što u zavidnoj karijeri nije otkazao nijedan koncert. Imao je vrtoglavice, temperaturu, bio bolestan ili iscrpljen, ali uvijek je izašao na binu. Glazbom se počeo baviti pjevajući po ondašnjim plesnjacima. Prvi važniji nastup bio mu je s talijanskim pjevačem Domenicom Modugnom na Dinamovu stadionu. Već je prvom pločom 'Ruže su crvene', u suradnji s Crvenim koraljima, ostvario veliki diskografski uspjeh. Njegova izuzetno uspješna glazbena karijera trajala je 46 godina. Najveći uspjeh rodio se iz suradnje s Nikicom Kalođerom i Ljupkom Dimitrovskom.
- Nisam imala brata pa mi je Šerfa bio kao brat. Nikica je za njega pisao još prije nego što je počeo suradnju sa mnom i on se sjetio te suradnje. Mislim da smo i ovdje i u Njemačkoj bili savršeno primljeni. Bili smo vrlo slični glasovno i karakterno - govorila je Ljupka, šokirana njegovim odlaskom, koja nas je napustila 2016.
Najveći hitovi Ivice Šerfezija bili su 'Suze liju plave oči', 'Ruže su crvene', 'Ximeroni'… Bio je glazbenik, koji je napravio prekretnicu na hrvatskoj estradi - od dotadašnjeg načina interpretacije, temeljenom na pokazivanjem vokalnih raspona, okrenuo se svom stilu, senzibilnom i prirodnom. Često je bio na turnejama po SSSR-u, DDR-u i SAD-u. Uvijek je svoju Božicu tražio da dođe na turneju. Odradio je prvi dio, a kad je supruga došla, s lakoćom je završio. Brojio je 'još dva, tri tjedna i gotovo'. Kako su ruski restorani nakon njegovih svirki bili zatvoreni, tako je Božica sa sobom redovito nosila hranu. Najveći koncert na kojem je nastupio bio je 1966. u Moskvi pred 20.000 posjetitelja.
Zadnji put je na pozornicu izašao u Dubrovniku, osam dana prije smrti, s njemačkom pjevačicom Dagmar Frederic. Unaprijed dogovorenu turneju na Jadranu i po njemačkim gradovima s Ljupkom Dimitrovskom nije stigao ostvariti. Početkom Domovinskog rata priključio se 'Croatian Music Aidu', pjevao na brojnim humanitarnim koncertima. Nastupio je s hrvatskim glazbenicima i na koncertu 'Moja Domovina', održanom povodom međunarodnog priznanja hrvatske državnosti 16. siječnja 1992. u dvorani Vatroslava Lisinskog. Pomagao je novčano, slao kamione s hranom. Velika mu je želja bila popularizirati golf u Zagrebu, smatrao je da metropola mora imati terene. Bio je i predsjednik golf-kluba Bundek.
- Strepim za svoj Zagreb, nije mi svejedno kako će se zvati Dinamo, je li grad u mraku, jesu li ulice čiste i tko je gradonačelnik. Jako se brinem za imidž Zagreba - govorio je 1994. U mladosti je igrao nogomet, sa šesnaest godina budućnost je vidio u kopačkama i dresu nogometaša.
- Volio sam nogomet i bio klasa u školi. U mojoj ekipi bili su Lipošinović, Jerković, Petrić, momci koji su imali iste snove kao i ja, a kojima su se oni poslije ostvarili - pričao je. Oduvijek navijao za plave. Nije se slagao s promjenom imena u Croatia.
- Dinamo je klub koji je otkad znam za sebe simbolizirao hrvatstvo, njegovom bojom smo se svi ponosili. Nije čudno da mladi s njim žele i u nebo i u pakao. Da mu se vrati ime Dinamo, 20.000 nekadašnjih članova istog bi se trenutka ponovno učlanilo. Croatia je lijepo ime, ali čemu gušiti tradiciju? Nitko se ne bi trebao sramiti reći da je pogriješio i vratiti sveto ime - pričao je.
Svoju svestranost i predanost svemu što je radio pokazivao je i kroz tenisku i nogometnu karijeru. Nekad odličan dribler Dinama, bio je i treći teniski senior Hrvatske, sjedio u upravi nogometnog, hokejaškog, teniskog, golf i drugih klubova. U nogometu ga je sputavala visina i brojne ozljede. Kao tenisač dobio je stipendiju svoga kluba Trešnjevka. Kasnije je čak u Njemačkoj neko vrijeme radio i kao teniski trener. Svaki put kad bi se razočarao u estradni život, vraćao se tenisu, a bio je zaljubljenik i u hokej na ledu.
Diplomirao je kao profesor zemljopisa na Višoj pedagoškoj školi. Govorio je tri strana jezika: ruski, engleski i njemački. Rodni mu se grad još sjeća njegovih nastupa u Glazbenom zavodu, Brešću, Varijeteu.... Govorio je da su ga iz rodnog Zagreba istjerali tri puta: 60-ih, unatoč nakladi većoj od 200.000 primjeraka, zbog isticanja hrvatstva u bivšoj zemlji nije imao posla pa je išao pjevati u Rusiju. Nju je 70-ih zamijenio Njemačkom i tamo se zadržao 25 godina. Kad je Hrvatska napokon postala samostalna država, susreo se s klanovima pa je opet otišao, u Sloveniju. Tamo je jedno vrijeme vodio nedjeljni show 'Super tri', u kojem je ugostio sve hrvatske zvijezde. Kao voditelj, pjevač i zabavljač u Njemačkoj je radio 25 godina, vodio je show čak i na ruskom. I u Hrvatskoj je htio svoju emisiju. Dugogodišnja iskustva stečena u inozemstvu želio je prenijeti mladim zabavljačima i hrvatskoj publici.
- Htio bih da ta emisija ima zagrebačku notu, da to bude zabavno-ležeran program u kojem bi svi koji to žele mogli sa mnom zapjevati, zaplesati... Obišli bismo sve dvorane u kojima sam nekad nastupao, gostovali bi svi ljudi s kojima sam radio. Nešto sasvim drukčije od koncerta uživo - govorio je Šerfa.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
