Mladi glazbenik oduševio je publiku diljem regije, a osim što je rasprodao mnoge koncerte, izdao je i svoj prvi singl. U razgovoru je otkrio kako je nastao te kakvi su mu planovi za prilično obećavajuću budućnost
Show
Komentari 5Mladi glazbenik oduševio je publiku diljem regije, a osim što je rasprodao mnoge koncerte, izdao je i svoj prvi singl. U razgovoru je otkrio kako je nastao te kakvi su mu planovi za prilično obećavajuću budućnost
Od prvih svirki na TikToku do rasprodane Tvornice kulture - put Jakova Jozinovića nije bio nimalo planiran, ali je bio iskren spontan i vođen čistom ljubavlju prema glazbi. U svijetu u kojem se često sve mjeri brojkama, strategijama i algoritmima, Jakov je dokaz da ponekad najviše snage ima ono što dolazi iz srca. Njegov uspon pokazao je koliko publika prepoznaje autentičnost, a on je svojim stavom, emocijom i otvorenošću uspio izgraditi zajednicu koja ga prati, podržava i raste zajedno s njim, a nama je ispričao priču o svojim počecima, prvim tremama, polaganom, ali snažnom izgradnjom vlastitog identiteta, te o zahvalnosti prema ljudima koji su ga na tom putu prepoznali i doveli do mjesta na kojem je danas.
Mislim da sruštvene mreže nisu ključne, ali su ogromna pomoč jer te mogiu puno brže pogurati. Ipak, moraš imati nešto svoje, nešto što te izdvaja i nosi kroz glazbeni put. Ja sam na TikToku počeo objavljivati svoje izvedbe sa svirki, kao i datume, gdje ću iduće godine nastupati. Ljudi su počeli dolaziti. Što ih je više dolazilo, to ih je više snimalo. Što ih je više snimalo, to ih je više vidjelo, pa ih je više i dolazilo. Hoću reći da je kod mene sve bilo najspontanije i tako je i krenulo, i volio bih da tako i ostane.
- Prvi izlazak na scenu. To mi je bio reality check o tome što se zapravo događa u tom svijetu, iako sam imao samo 12 godina. Ali bilo je prekrasno - dijelio sam pozornicu s djecom koja su isto voljela glazbu i samo htjela pjevati. I to smo i radili.
Zapravo dosta. Dalo mi je realnu sliku o tome koliko se moraš dam truditi i koliko se sam moraš gurati. Nitko te neće pogurati kao ti sam.
Da se drži svojih stavova i želja i da nikoga ne sluša. A dobro je i slušao, očito.
Prije svega - dobar čovjek, a onda jedanko toliko i glazbenik s dobrim pjesmama.
Fenomenalno. Tvornica mi je bila velika želja. Prije šest mjeseci sam razmišljao: 'Ako to prodam, što mi više treba?' Usto ima mi i posebno značenje jer sam tamo svaki dan pio kave s društvom. Kad se rasprodala u tri minute, ostao sam bez teksta.
Arena je moj najveći san i idući korak. Planiram 360° pozornicu u sredini i, tako da sam svima blizu. Bit će to njabolji koncert ikad.
Prije mjesec i pol dana. Matija je došao sa skicom na gitari, malo je pjevušio tekst i dijelove melodije. Uopće nije zvučalo kao sada, ali upravo u tome je čar-nastala je spontano. Pjesmom zapravo slavimo ljude koji dolaze na moje koncerte. Kao što i sam naziv pjesme kaže, ja sam doslovno publici dužan to 'Polje ruža' za sve ovo što se događa.
Emociju. Mislim da je to čak i dovoljno, a sve ostalo će samo doći.
Da, imao sam veliku odgovornost. Dosad sam pjevao tuđe stvari, a sada sam publici prvi put predstavljao svoju glazbu. Htjeli smo pokazati da nisam ‘dečko s TikToka’, nego netko tko radi ozbiljnu, kvalitetnu glazbu. I mislim da smo napravili dobru uvertiru u ono što tek dolazi.
Ja bih čak rekao mix oboje.
Cijeli tekst slavi sve što se događa. ‘Polje ruža’ je simbol zahvalnosti publici, kojoj sam dugovao ovu pjesmu.
Bilo je jako zanimljivo jer mi je to bio prvi put da sam ja radio tako nešto u studiju svaki dan. Nisam naviknut na to okruženjem ali uložili smo puno truda i vremena. Spot smo snimali 18 sati u komadu, ali isplatilo se.
Ma uklapa se jer će sve biti ozbiljno dobra glazba. Znači ovo je bio jedan stil. Iduća pjesma će biti možda totalno drugačiji. I to je poanta da ne bude samo jedan stil.
Prezadovoljan sam. Nisam znao što očekivati, ali rekacije su odlične. Publika je pjesmu prihvatila i podržala, i hvala im na tome.
Odlično. Zahvalan sam na svakoj podršci, pogotovo od ljudi koji u ovom posliu traju puno duže. To mi puno znači.
Jako sam empatičan. Previše želim svima ugoditi i ponekad u tome pretjeram, ali takav sam - slab sam na ljude.
Najdraži je bio Tvornica kulture koja je bila prije tri dana, a najteži tek dolazi - turneja iduće godine, za koju odmah mogu reći da će biti točno po mojoj mjeri i mojim željama.
Sve u jednom, ali samo nebo zna zapravo što je točno. I nekad možda ne treba u potpunosti tražiti razlog, samo treba biti realan. Ali svakako sve ovo što ste nabrojali.
Pa možda to lažiranje osjećaja i ponašanja. I da nisu zapravo svi tu iz ljubavi prema ovom polsu. Ja užasno volim ovaj posao, i teško mi pada laž i ljubomora. Mislim da svi trebamo podržati sve. Tako da to nekako ne ide u moju glavu.
Nisam u zadnje vrijeme dobio konstruktivnu kritiku - ili me hvale ili me pljuju bez razloga. Ali, nedavno mi je netko rekao da možda previše pričam na koncertima. I to prihvaćam.
Radio bih u McDonald’su na tjedan dana - baš me zanima kako je njima. Ili bih volio biti pilot.
Pa rekao bi da ću biti pjevač, ali opet to nije odluka. To se znalo oduvijek. Ali možda odlazak u Zagreb. Da sam ostao u Vinkovcima, puno bi toga bilo teže. Tako da Zagreb je prekretnica.
Na istom mjestu, ali s još više predivne glazbe, albuma, koncerata i mira u glavi. I istim ljudima oko sebe.
Ne bih možda čak ništa ni promijenio. Mislim da sve treba ovako biti. Jeidno bih možda sve ovo što se dogodilo u tri mjeseca rasporedio u godinu dana. Mislim da se dogodilo previše svega u premalo vremena, ali tako je očigledno trebalo biti. No, sada je tako i neka i tako ostane.
Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+