Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Povratak u MasterChef kuhinju za nas je bio baš poseban i emotivan trenutak. Pomalo je nevjerojatno kako se život posloži... Upravo nas je ta kuhinja spojila, rekli su nam nakon gostovanja u showu
Prije dvije godine u tu smo kuhinju ušli kao natjecatelji, svatko sa svojim snovima, ambicijama i željom da pokaže što zna, a danas smo se vratili kao bračni par. Pomalo je nevjerojatno kako se život posloži, govore nam Sanja i Sead Bojić, koji su u četvrtak i petak bili gostujući chefovi u 'MasterChefu'.
U 'MasterChef' ste se vratili kao bračni par. Kako vam je bilo ponovno kuhati u kuhinji u kojoj ste se upoznali? Je li se vratila i ona stara natjecateljska trema?
Povratak u MasterChef kuhinju za nas je bio baš poseban i emotivan trenutak. Pomalo je nevjerojatno kako se život posloži... upravo nas je ta kuhinja spojila, a danas zajedno gradimo i privatnu i poslovnu priču kroz PuSa Food Lab. A što se treme tiče, naravno da je bilo uzbuđenja! Mislim da se ona nikad potpuno ne izgubi, jer MasterChef u tebi uvijek probudi onaj natjecateljski duh i želju da daš najbolje od sebe. Ipak, ovaj put bilo je drukčije i opuštenije, jer smo bili jedno uz drugo, ali i posebno jer smo sve to mogli doživjeti zajedno. Vratili smo se s puno više iskustva, ljubavi i zajedničkih planova, a ta kuhinja za nas danas ima značenje koje prije dvije godine nismo mogli ni zamisliti.
Dok ste se natjecali, među vama se rodila ljubav. Tko je prvi pokazao zanimanje za onog drugog? Jesu li ostali kandidati primijetili da se nešto događa i zadirkivali vas zbog toga?
Sead je prvi pokazao zanimanje, iako će on možda ispričati malo drukčiju verziju priče. Naša se povezanost razvijala spontano, kroz razgovore, zajedničku strast prema kuhanju i vrijeme koje smo provodili zajedno tijekom natjecanja. Ostali kandidati brzo su primijetili da se među nama nešto događa, pa je bilo i zadirkivanja i simpatičnih komentara. U MasterChefu su emocije naravno pojačane, svi smo pod pritiskom i daleko od svoje svakodnevice, ali među nama se dogodilo nešto što je nadraslo samo natjecanje.
Odlučili ste pričekati kraj natjecanja prije nego što započnete vezu. Kako su izgledali vaši prvi dani nakon izlaska iz 'MasterChefa', kad više nije bilo kamera? Tko je prvi predložio da se ponovno vidite?
Dogovorili smo se da ćemo pričekati kraj natjecanja i pustiti da se sve razvija prirodno, bez pritiska i dodatnih komplikacija. Kako bi mogli upoznati jedno drugo izvan tog okruženja i vidjeti kuda nas ta povezanost vodi. Naši prvi dani nakon natjecanja bili su puni razgovora i želje da provedemo što više vremena zajedno i napokon smo mogli biti svoji. Što se tiče toga tko je prvi predložio da se ponovno vidimo, nekako smo oboje to poželjeli.
Sanja, nakon showa otišli ste Seadu u Sarajevo. Kako vam se svidio grad i kako vas je Sead ugostio? Seade, kamo ste Sanju prvo odveli i što ste joj obavezno htjeli pokazati?
Sanja: Sarajevo me osvojilo svojom energijom, ljudima i, naravno, gastronomijom. To je grad u kojem se gostoprimstvo ne mora posebno objašnjavati, ono se jednostavno osjeti. Sead me dočekao s puno pažnje i trudio se da se osjećam ugodno, kao da sam došla na svoje. Bilo mi je posebno lijepo upoznati njegov grad kroz njegove oči, vidjeti mjesta koja su njemu važna i upoznati dio svijeta iz kojeg dolazi. Mislim da sam tada još bolje razumjela njega, njegovu ljubav prema hrani i sve ono što danas zajedno unosimo u našu priču.
Sead: Htio sam da Sanja Sarajevo doživi onako kako ga ja doživljavam kroz njegove ulice, ljude, atmosferu i, naravno, hranu! Baščaršija je nezaobilazna, kao i tradicionalni specijaliteti koje jednostavno moraš probati kad dođeš u Sarajevo. Htio sam joj pokazati da se iza svakog jela kriju priča, tradicija i emocija. A budući da smo se povezali upravo kroz kuhanje, gastronomija je od početka bila važan dio našeg zajedničkog vremena. Danas nam je posebno drago što smo dio Sarajeva i dio Pule uspjeli spojiti u PuSa Food Labu jer u samom imenu našeg projekta žive oba grada, a s njima i dio naše ljubavne priče.
Seade, zbog Sanje ste se iz Sarajeva preselili u Pulu. Kako ste donijeli tu odluku i što je na nju rekla vaša obitelj? Jeste li se brzo naviknuli na život u Istri ili vam neke stvari iz Sarajeva još nedostaju?
Odluka o preseljenju nije došla preko noći, ali kad osjetiš da si pronašao osobu s kojom želiš graditi život, onda se počneš drukčije odnositi prema takvim odlukama. Sanja i ja nismo željeli da naša veza bude ograničena udaljenošću, pa smo odlučili dati priliku zajedničkom životu u Puli. Naravno, nije mala stvar ostaviti Sarajevo, obitelj, prijatelje i sve ono na što si navikao.
Na život u Istri naviknuo sam se lijepo, iako svaki početak donosi svoje izazove. Pula ima drukčiji ritam, more i način života na koji se čovjek lako navikne. Ipak, Sarajevo je moj grad i uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu. Nedostaju mi obitelj, prijatelji, sarajevska atmosfera i, naravno, neka jela koja imaju poseban okus samo kad ih jedeš kod kuće.
Kako su vaše obitelji prihvatile vašu vezu? Sjećate li se prvih upoznavanja s roditeljima i je li tad bilo kakvih simpatičnih situacija koje i danas prepričavate?
Obitelj nam je od početka bila jako važna jer, kada s nekim planiraš ozbiljnu budućnost, prirodno ti je da ljudi koje voliš prihvate i osobu koju si odabrao. Sead i ja dolazimo iz različitih sredina, ali dijelimo puno sličnih vrijednosti, posebno kada su u pitanju obitelj, gostoprimstvo i hrana. Danas smo mi dokaz da ljubav ne spaja samo dvoje ljudi nego i njihove obitelji, običaje i različite kulture.
Prošle godine ste se zaručili i vjenčali. Kako je izgledalo vaše vjenčanje? Tko je bio nervozniji, je li bilo suza i jeste li uspjeli uživati u slavlju ili ste cijelo vrijeme brinuli da sve prođe kako treba?
Najvažnije nam je bilo da taj dan provedemo okruženi ljudima koje volimo i da budemo prisutni u svakom trenutku. Trudili smo se uživati u slavlju, a ne razmišljati o svakoj sitnici. Bilo je puno ljubavi, smijeha, a i poneka suza radosnica. To je priča koju nismo mogli isplanirati, ali je ne bismo mijenjali ni za što.
Uskoro ćete proslaviti prvu godišnjicu braka. Što vas je zajednički život naučio jedno o drugome? Postoji li neka navika koju ste otkrili tek kad ste počeli živjeti zajedno?
Zajednički život naučio nas je da ljubav nisu samo veliki trenuci i lijepe geste, nego i svakodnevica, kompromisi i razumijevanje. Tek kada počneš živjeti s nekim, upoznaš sve njegove male navike, i one koje su ti simpatične i one zbog kojih se ponekad samo nasmiješ i zakolutaš očima. Naučili smo koliko je važno međusobno se podržavati, posebno zato što smo istovremeno partneri u životu i poslovni partneri. Najvažnije što smo naučili jest da smo na istoj strani, čak i kada se ne slažemo oko svake sitnice.
Ranije ste se našalili da se slažete kao pas i mačka. Oko čega se najčešće prepirete? Tko je tvrdoglaviji, a tko prvi popušta kad se posvađate?
Oboje smo temperamentni, tvrdoglavi i imamo svoje mišljenje, pa se najčešće prepiremo oko sitnica iz svakodnevice, ali i posla. Oboje želimo da sve bude najbolje moguće, a ponekad imamo različite ideje o tome kako do toga doći. S vremenom smo naučili da nije najvažnije tko je u pravu, nego da se razumijemo i ne dopustimo da nas ponos udalji.
U Puli ste otvorili restoran PuSa Food Lab. Tko je prvi došao na ideju da pokrenete vlastiti posao? Koliko je vremena prošlo od prvog razgovora o restoranu do dana kad ste otvorili vrata gostima?
Ideja o vlastitom restoranu razvijala se prirodno jer smo oboje željeli da kuhanje bude više od naše strasti... htjeli smo stvoriti nešto svoje, nešto što će odražavati nas, naše iskustvo i naše priče. Nije to bila odluka koja se dogodila preko noći, niti možemo reći da je samo jedno od nas zaslužno za ideju. Zajedno smo počeli razrađivati koncept koji spaja naše različite pozadine, Sanjinu kreativnost i iskustvo u gastronomiji i Seadovu ljubav prema kuhanju i tradiciji.
Od prvih ozbiljnijih razgovora do otvaranja PuSa Food Laba prošli smo kroz puno planiranja, računanja, osmišljavanja jelovnika i donošenja odluka. Pokretanje vlastitog ugostiteljskog posla puno je zahtjevnije nego što izgleda izvana, pogotovo kada želiš ponuditi nešto drugačije. Vrata gostima otvorili smo 25. ožujka 2026. i tada je naša ideja napokon postala stvarnost.
PuSa je spoj Pule i Sarajeva, dvaju gradova koji su obilježili naš život, a Food Lab predstavlja našu želju da istražujemo okuse, spajamo tradiciju i modernu gastronomiju te stalno stvaramo nešto novo. Za nas to nije samo restoran, nego projekt u koji smo utkali velik dio sebe i naše zajedničke priče.
U restoranu spajate istarsku i bosansku kuhinju. Koja su vam se jela pokazala najpopularnijima? Postoji li nešto što je Sanja naučila pripremati od Seada, a on od nje?
Gostima su posebno zanimljiva naša jela koja spajaju poznate okuse s malo drukčijom prezentacijom, a to su Iz Sarajeva s ljubavlju, Seadovo autorsko jelo u kome pokazuje svoju modernu viziju ćevapa te jelo Tunina i najbolji Sanjin Tiramisu koji je hit od prvoga dana. Što se tiče učenja jedno od drugoga, to je zapravo jedna od najljepših stvari našeg zajedničkog života. Sead me je prvo naučio praviti sjeckani burek a ja sam njega naučila raditi pljukance. Oboje smo kreativni, imamo puno ideja i svaki dan učimo nešto novo.
Zajedno živite i radite, pa provodite gotovo cijeli dan jedno uz drugo. Kako ste podijelili posao u restoranu? Tko vodi glavnu riječ u kuhinji i uspijevate li poslovne nesuglasice ostaviti na poslu?
Budući da zajedno živimo i radimo, brzo smo shvatili da moramo dobro podijeliti odgovornosti i vjerovati jedno drugome. Oboje sudjelujemo u kreiranju jela i razvoju koncepta PuSa Food Laba, ali svatko ima svoje jače strane i područja u kojima više dolazi do izražaja. Tko vodi glavnu riječ u kuhinji? Najbolja rješenja obično pronađemo kada spojimo naše poglede, a ne kada netko mora biti glavni.
Što se poslovnih nesuglasica tiče, ne uspijemo ih uvijek ostaviti na poslu, pogotovo u početku, kada nam je sve bilo novo i kada smo puno toga gradili od nule. Vlastiti ugostiteljski posao zahtijeva ogromnu energiju i odgovornost. Ipak, trudimo se odvojiti vrijeme za nas, razgovarati o drugim stvarima i sjetiti se da smo prije svega supružnici, a tek onda poslovni partneri. Važno nam je da PuSa uspije, ali jednako nam je važno da pritom sačuvamo ono zbog čega smo sve ovo i započeli našu ljubav i zajednički san.
Kakvi su vam bili prvi mjeseci rada? Je li bilo dana kad ste se pitali u što ste se upustili? Koju biste situaciju iz restorana danas najradije zaboravili, a kojoj se još uvijek smijete?
Prvi mjeseci bili su kombinacija velikog uzbuđenja, ponosa, umora i učenja na vlastitim greškama. Kada otvoriš nešto svoje, tek tada shvatiš koliko posla stoji iza svakog tanjura i koliko je odgovornosti na tvojim leđima. Naravno da je bilo dana kada smo se pogledali i pomislili: „Što je nama ovo trebalo?”
Ali to je valjda dio poduzetništva, posebno u ugostiteljstvu. Istovremeno kuhaš, organiziraš nabavu, razmišljaš o troškovima, gostima, promociji i svemu što se događa iza kulisa. Nema baš puno prostora za dosadu! Teško nam je izdvojiti jednu situaciju koju bismo najradije zaboravili jer nas je svaka nešto naučila. A onim smiješnima sigurno ćemo se još dugo vraćati.
Najvažnije je da smo od početka znali da ne želimo odustati čim postane teško. PuSa Food Lab još je mlad projekt i svjesni smo da imamo puno toga za naučiti i razvijati. Ponosni smo na ono što smo dosad napravili, ali i dovoljno realni da znamo kako se uspješan posao gradi dan po dan, uz puno rada, strpljenja i međusobne podrške.
U restoran vam dolaze i ljudi koji su vas gledali u 'MasterChefu'. Prepoznaju li vas često i što vas najviše pitaju? Je li vas netko od gostiju posebno iznenadio svojim komentarom ili pričom?
Da, gosti nas često prepoznaju iz MasterChefa i to nam je uvijek drago jer nas podsjeti na cijelo iskustvo koje nas je dovelo do ovoga što danas radimo. Ljudi nas najčešće pitaju kako je stvarno izgledalo snimanje, jesmo li i dalje u kontaktu s kandidatima i kako smo od natjecatelja postali par. Naravno, mnogima je posebno zanimljiva naša ljubavna priča jer se sve počelo događati upravo u MasterChef kuhinji.
Uz restoran vam vjerojatno ne ostaje mnogo slobodnog vremena. Kako provodite dane kad ne radite? Uskoro vam stiže i prva godišnjica braka, pa planirate li je nekako posebno proslaviti? Razmišljate li već o proširenju obitelji ili vam je zasad restoran najveća zajednička briga?
Iskreno, slobodnog vremena trenutačno nemamo baš puno jer je PuSa Food Lab još uvijek u fazi u kojoj smo svakodnevno uključeni u gotovo sve. Ipak, trudimo se pronaći trenutke samo za nas, makar to bila zajednička večera nakon napornog dana, šetnja uz more ili dan kada odlučimo malo usporiti i ne razgovarati o poslu. S obzirom na to da smo zajedno i kod kuće i na poslu, učimo koliko je važno odvojiti vrijeme za naš odnos i podsjetiti se da nismo samo poslovni partneri nego i supružnici. Prva godišnjica braka nam se bliži, a mi planiramo otići na neko kratko putovanje, nadamo se.
Što se proširenja obitelji tiče, vjerujemo da svaka stvar u životu dođe u svoje vrijeme. Trenutačno smo jako posvećeni PuSa Food Labu i želimo postaviti dobre temelje za naš zajednički posao, ali obitelj je za nas iznimno važna i veselimo se svemu što nam budućnost donese. Naučili smo da ne možemo baš sve isplanirati, a uostalom, ni našu ljubav nismo planirali! Najvažnije nam je da zajedno gradimo život u kojem ima mjesta i za posao i za ljubav i za sve lijepe stvari koje tek dolaze.
24sata © 2026
