Važno je imati napadača koji ni iz čega može zabiti pogodak. Hrvatska u Petkoviću i Kramariću ima jako kvalitetna rješenja u napadu, nema brige za tu poziciju, kaže Eduardo da Silva
Dudu se vratio u HNS: Sin će mi možda početi igrati u Hrvatskoj
Rođen u Rio de Janeiru prije 37 godina. Od 2004. do 2005. igrao je i zabijao za Hrvatsku U-21, a onda puno desetljeće (2004.-2014.) za A reprezentaciju Hrvatske. Eduardo Alves da Silva... Dudu. Hrvatski Brazilac, brazilski Hrvat. Golgeter, nogometni majstor.
POGLEDAJTE VIDEO: Najljepši dres na svijetu... Hrvatske 'kockice'
Pokretanje videa...
Sa 29 golova u 64 utakmice treći je najbolji strijelac "vatrenih" ikad, iza Davora Šukera (45) i Marija Mandžukića (33). Upravo se sa Šukerom, danas predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, sreo u sjedištu HNS-a. Nimalo slučajno.
Dudu će na Euru sljedećeg ljeta biti - ambasador nogometne Hrvatske!
- Prošloga Božića bio sam u Zagrebu, posjetio sam predsjednika Šukera i kroz razgovor mi je predložio tu ideju. Sa zadovoljstvom sam pristao, bit će mi čast biti ambasador HNS-a i hrvatske reprezentacije na predstojećem Euru - priča Eduardo za portal HNS-a.
- Rezultati HNS-a govore sami za sebe. Hrvatska je u kontinuitetu sudionik velikih natjecanja, a kada u 20 godina imaš dvije medalje sa svjetskih prvenstava, tu se nema što više dodati. Vidim kako se i danas održava ta visoka razina, da se razvijaju sjajni talenti koji će održavati Hrvatsku na visokom nivou i u budućnosti - kaže Dudu.
Kako je proživljavao ljeto svjetskog srebra 2018. u Rusiji?
- Tad sam igrao u Poljskoj gdje sam gledao sve utakmice naše reprezentacije. Igrao sam desetak godina za Hrvatsku i svjestan sam kvalitete koju ta reprezentacija ima. Nekoliko nam je puta zaista malo nedostajalo za veliki uspjeh, posebno 2008. protiv Turske i 2016. protiv Portugala. Na EP-u 2012. smo imali objektivno tešku skupinu s dva finalista (Španjolska i Italija, nap. a.), ali i tada smo igrali jako dobar nogomet. Tako da nisam iznenađen da je Hrvatska došla do finala jer poznajem te dečke i znam koliko su kvalitetni. Igrao sam s 80 posto njih i jako mi je drago da su postigli takav nevjerojatan uspjeh.
Jedan od njih je postao: najbolji na svijetu!
- Kao mladi nogometaš, svatko od nas sanja biti najbolji na svijetu, kao što su naši uzori poput Zidanea i Romarija. Igrao sam puno s Lukom Modrićem, čak i protiv njega nekoliko puta kada je bio u Tottenhamu i u Realu. Luka je zaista zaslužio sve što mu se dogodilo. Karijeru je gradio pažljivo, stepenicu po stepenicu, i došao je do najviše moguće razine što je zaslužio svojom kvalitetom i svojim radom.
Bit ćete ambasador 'vatrenih' na Euru. Što može Hrvatska?
- Bilo je očekivano da nakon SP-a dođe do malog pada jer svakoj novoj momčadi treba vremena za uigravanje. Pogledajte koliko je i Kloppu trebalo da napravi od Liverpoola ovu ekipu koja je prvak Europe i Engleske. Sada je vidljivo da je Hrvatska opet spremna da na Euru bude konkurentna i ponovno dođe daleko.
Protivnici?
- Tko god se plasira na Euro je ozbiljna momčad. Engleska i Hrvatska su na papiru favoriti. Englezi su domaćini i jako su kvalitetni, a Hrvatska je finalist SP-a. No, Češka je momčad koja dobro igra završne turnire, a tko god dođe kao četvrta ekipa u skupinu također će biti težak protivnik. Ipak, naravno da vidim Hrvatsku kao jednog od putnika u idući krug.
Mandžukić se nakon Mundijala umirovio što se reprezentacije tiče...
- Hrvatska u Petkoviću i Kramariću ima jako kvalitetna rješenja u napadu, nema brige za tu poziciju. Nogomet se dosta promijenio, nema toliko tradicionalnih 'devetki', već se od napadača očekuje da puno radi za momčad, surađuje i otvara prostor krilima koja zabijaju dosta golova. Ipak, važno je imati napadača koji ni iz čega može zabiti!
Vama se prije Eura 2008. dogodio stravični lom noge u Premiershipu nakon onog krvničkog starta Martina Taylora.
- Kada je Slaven Bilić preuzeo reprezentaciju 2006. godine, dosta se toga promijenilo. Imao sam osjećaj da je, prije Slavena, cilj Hrvatske bio eventualno proći skupinu na velikom natjecanju. No te kvalifikacije smo sjajno odradili i imali smo osjećaj da možemo otići daleko na Euru. Mislim da je od tada Hrvatska uvijek s takvim osjećajem išla na završni turnir. Slaven je u prvu momčad gurnuo tri igrača iz HNL-a: Luku, Ćorluku i mene, što je u tom trenutku bio jako hrabar potez koji se isplatio. Malo je nedostajalo protiv Turske 2008. i Portugala 2016. Ne mogu reći bi li bilo drugačije da sam bio tada na terenu 2008., to nitko ne može znati.
S vama je nekako krenula priča 'iz HNL-a u najjače svjetske klubove'...
- Mislim da se od tada jako promijenio pogled na Hrvate i posebno na HNL. Ja sam među prvima otišao iz HNL-a u top ligu i top klub. Uskoro je otišao Čarli u Manchester City, a Luka u Tottenham, i od tada naši igrači češće idu direktno u velike lige i klubove. Kada gledaš popis naše reprezentacije, to su sve igrači u najvećim klubovima, od Reala, Barcelone, Juventusa, Bayerna, Intera, Milana i drugih, a to je jako važno. U tim klubovima puno toga naučiš - ne toliko tehnički već puno više taktički, fizički i mentalno. Kada s tim iskustvom dođeš u reprezentaciju, puno si spremniji na velike izazove jer svakoga tjedna igraš pred 50.000 ljudi i to utakmice s velikim ulogom. Mislim da je to iskustvo bilo vrlo važno 2018. godine jer su nositelji igre jako puno toga prošli s reprezentacijom i u svojim klubovima te su se znali nositi s pritiskom takvih utakmica.
HNL danas?
- Pogledam koliko mogu, bio sam nedavno na utakmici Gorica - Hajduk. Dinamo i dalje dominira, no mislim da su ostali klubovi puno napredovali, posebno Osijek, Rijeka, Lokomotiva, evo i Gorica, pa je konkurencija sigurno puno jača. Vidimo sada da ni Dinamo ne može računati na bodove ako nije na 100 posto. U moje vrijeme je bilo drugačije - protiv Dinama su se svi branili, a sada svi pokušavaju igrati.
A Dudu danas?
- Trenutno smo u Rio de Janeiru gdje ćemo živjeti određeno vrijeme. Volio bih da smo u Hrvatskoj, no trenutno tamo imamo sve posloženo: kuću, školu... Nakon SP-a sam potpisao za Flamengo i kupio kuću misleći da ću dulje ostati, ali nakon toga sam praktički svake godine mijenjao sredinu, što je kćerki Loreni teško padalo pa smo odlučili ostati neko vrijeme u Riju. Kasnije ćemo vidjeti. Sin Matheus ima devet godina, dosta je zaljubljen u nogomet. Plan mi je da jednoga dana dođe u neku nogometnu školu u Europi, možda u Hrvatskoj, ali vidjet ćemo kako će se sve to razvijati - rekao je Eduardo da Silva.