Džomba je letio poput najelitnijeg zrakoplova Croatia Airlinesa, Lacković skakao kao Blanka Vlašić u najboljim danima, Metličić nikad nije naučio definiciju riječi 'odmor', a Balić dirigirao svime poput najboljeg maestra bečke filharmonije
Entschuldigung, Deutschland! Portugal i Atena još su slatki
Na jednoj strani Balić, Metličić, Šola, Kaleb, Džomba, Lacković, Goluža... Na drugoj Fritz, Schwarzer, Zeitz, Kehrmann, Hens, Baur... Prošlo je više od desetljeća i pol, ali ti hrvatsko-njemački klasici u prvim godinama ovog tisućljeća nikad neće postati tek prašnjavi dio arhive.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Nijemcima možda i hoće jednom, ali nama nikad jer godinu dana nakon debakla u Švedskoj i posljednjeg mjesta na Europskom prvenstvu, u Portugalu smo preko njih osvojili svijet. Prvi i dosad jedini put. Krenulo je s 'ajme, majko', Argentinci su obeshrabrili još pokoje hrvatsko dijete da se upiše na rukomet, skoro su i Saudijci, a onda je sve krenulo.
Mirza Džomba letio je poput najelitnijeg zrakoplova Croatia Airlinesa, Blaženko Lacković skakao kao Blanka Vlašić u najboljim danima, Petar Metličić nikad nije naučio definiciju riječi 'odmor', a Ivano Balić dirigirao svime poput najboljeg maestra bečke filharmonije. Rezultat je bio 34-31, uz osam golova nepogrešivog Džombe i lansiranje otad prepoznatljive 'gusjenice' u svijet.
Godinu i pol dana kasnije, zna se i to, zlatna Atena. Nije se jurilo kao u Portugalu, ali mi u drugom poluvremenu jesmo zaostatak od 12-15. Džomba je prodavao svoje 'suho lišće, njih devet komada, a Kaleb s tri gola u završnici prelomio sve za 26-24. Kehrmann je u svojoj frustraciji gurnuo Linu Červara na pod, valjda se po nečemu htio istaknuti kad već nije uspio tijekom igre. Bravo, Floriane!
To su dva najveća trenutka hrvatskog rukometa s njemačkim štihom. Prvu smo utakmicu odigrali na Euru 1994. u Portugalu, u grupi dobili 24-22. Nastavili smo dvije godine kasnije u Španjolskoj (26-21) pa na domaćem Euru 2000. (21-20).
Pobjednički nam je niz nakon remija u skupini (23-23) na SP-u u Francuskoj 2001. pukao godinu poslije u Švedskoj, Nijemci su nas prvi put pobijedili na velikim natjecanjima (26-21), ali tada su nas na sjeveru Europe baš svi. Lekciju smo naučili.
Na putu do svjetskog srebra u Tunisu 2005. sredili smo ih u drugom krugu (29-26) i poslali ih u borbu za plasman. Od tada pa Katara deset godina kasnije, malo nevjerojatno, nismo igrali. Nije bilo bitno ni nama ni njima jer je odluka bila tek od 5. do 8. mjesta na svijetu, no dobili smo i to 28-23.
I onda je, nakon teškog poraza u Francuskoj prije tri godine (21-28) u izravnom duelu za broj jedan skupine, došao Köln prošle. Njemačka je u drugoj fazi SP-a dobila 22-21 uz sudačku vjetrinu u leđa svojih danskih susjeda. Nismo zaboravili, još nas pecka, ne, doduše, kao njih Portugal i Atena, ali zato danas, gospodo Nijemci, vraćamo!
-
Međusobne utakmice (7-1-3):
EP 1994. (grupa): Hrvatska - Njemačka 24-22
EP 1996. (grupa): Hrvatska - Njemačka 26-21
EP 2000. (grupa): Hrvatska - Njemačka 21-20
SP 2001. (grupa): Hrvatska - Njemačka 23-23
EP 2002. (grupa): Hrvatska - Njemačka 21-26
SP 2003. (finale): Hrvatska - Njemačka 34-31
OI 2004. (finale): Hrvatska - Njemačka 26-24
SP 2005. (drugi krug): Hrvatska - Njemačka 29-26
SP 2015. (od 5. do 8. mjesta): Hrvatska - Njemačka 28-23
SP 2017. (grupa): Hrvatska - Njemačka 21-28
SP 2019. (drugi krug): Hrvatska - Njemačka 21-22