Obavijesti

Sport

Komentari 30

Iz rata u 'vatrene'... 'Ćiro mi je dao šansu, a ja otišao za šank!'

Iz rata u 'vatrene'... 'Ćiro mi je dao šansu, a ja otišao za šank!'
5

IGRAO OSMINU FINALA Petar Krpan je prije 20 godina zaigrao u osmini finala Svjetskog prvenstva protiv Rumunja. Boban ga je zvao herojem jer je kao klinac s puškom u ruci branio Osijek...

VIDEO

Za njega je Zvonimir Boban rekao da je heroj generacije 1998. Vatrenih. Jedan je od legendi HNL-a zabio je 64 gola i 15-ti je na listi najboljih strijelaca u povijesti. Njegovu ćelavu glavu mnogi su zapamtili jer je kao navijen trčao mnogim nogometnim terenima; Ćiro ga je zbog toga nazvao 'srebrni metak', ali su ga svi drugi suigrači zvali ili Krpica ili Bule, što je bio nadimak koji je dobio još u osnovnoj školi.

- Veličina malog Krpice je u njegovoj skromnosti, ali i borbenosti i požrtvovnosti, svemu onome što je dao za svoj grad za vrijeme rata, a i danas kad sa srcem radi sa djecom koju vodi - rekao je jedan njegov prijatelj iz djetinjstva. 

Petar Krpan (44) bio je jedini iz Osijeka koji je 1998. godine igrao za proslavljenu nogometnu reprezentaciju Vatrenih. Postigli su tada najbolji rezultat na svjetskom prvenstvu koji je Hrvatska ikada imala i Krpan je, zajedno sa drugim velikim imenima te generacije, ušao u povijest. 

- Bio sam tada relativno debitant iako sam imao nekoliko velikih i jakih utakmica u nogama. Kada me je Ćiro pozvao na pripreme, mislio sam da me netko zeza - prisjeća se danas tih dana Petar Krpan. 

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Svetsko nogometno prventsvo Francuska 1998


Nogometom se počeo baviti kao klinac, dok je živio u Osijeku, u tada zloglasnoj četvrti Jug 2. Bio je to radnički kvart u kojemu je živjelo dosta 'sumnjivih tipova'.

- Išao sam u školu koja se tada zvala XII Proleterska i nogometni teren NK Metalca mi je bio 30 metara od zgrade. Nogomet je tada bio jedino što smo imali. Dođeš iz škole, malo nešto pojedeš i ajde van šutat loptu. To je u početku bila dječja igra dok nije došao trener Karapandža koji nam je predavao i tjelesni u školi i nagovorio nas da počnemo trenirati. Počeo sam trenirati u NK Metalac. Roditelji nisu ni znali da treniram. Tata je tek kad sam zaigrao za Osijek došao na moju utakmicu, vidio kako igram i rekao 'sine pa ti igraš nogomet' - priča Krpan.

Bila su to vremena kojih se on sa nostalgijom sjeća. Igranje je bilo uživancija, a preživljavanje dio svakodnevice.

- Bilo je nekad  tučnjava sa cijelom klapom protiv neke druge klape iz drugog dijela grada. To smo čoporativno odrađivali. To je bio dio odrastanja, takvo vrijeme, svatko se borio za sebe. Ali to je sve postala prošlost kada sam počeo ozbiljno igrati nogomet - dodaje.

- Imao sam svoju stalnu klapu od osnovne škole, jako smo se vezali i dan danas smo povezani. Svake godine 31.12. igramo međusobnu utakmicu i to nam je već tradicija koju njegujemo 28 godina. Životi su nas odveli na razne strane, netko radi jedno, netko drugo, ali i dalje gajimo to naše neraskidivo prijateljstvo. To je pokazatelj našeg zajedništva - ističe Krpan dodajući kako su ga njegovi prijatelji pratili gdje god je igrao. Oni su njegova prva postava.

A onda je došao rat.

Oružar Vatrenih: I danas vozim Fiat Uno koji mi je kupio Šuker
Oružar Vatrenih: I danas vozim Fiat Uno koji mi je kupio Šuker

- Moj mlađi brat Zlatko otišao je u Mađarsku školovati se. Ja sam ostao sa starijim bratom i sa mojom klapom. Nisam htio otići iako većina je. Nas 6-7 je ostalo. Bili smo i dalje na Jugu koji je bio stalno granatiran. Nama je bilo zanimljivo istrčati van iz podruma i ići gledati gdje je koja granata pala i što je uništila. Nismo shvaćali opasnost toga svega. Sve dok nas nije vidio naš  pokojni zapovjednik Mato Šaban. Umjesto da trčimo po Jugu pozvao nas je da dođemo u školu. Tu je bila baza brigade, stacionar, sve je bilo ograđeno vrećama pijeska i rekao je da ćemo tu biti sigurniji. U jednom trenutku nam je dao puške. Naučili su me kako se njom barata i otišao u rov. Imao sam 17 godina - prisjeća se Petar dodajući kako su svejedno, ponekad između granata, znali zaigrati nogoš protiv ekipe koja je došla iz drugog dijela grada, da se malo rekreiraju, opuste, druže.

Njegov stariji brat je ranjen u jednom je granatiranju; pala je granata i pokosili su ga šrapneli. Ostali su mu u tijelu ali je preživio. Sada ima problema kada god je promjena vremena jer osjeća bolove.

- Smatram se sretnim što sam to preživio jer znam mnoge koji su izgubili svoje bližnje, a i ranjavanje brata me je promijenilo, uozbiljilo. Sad kad gledam, sa 17 godina ostati u Osijeku, u ratu, nešto napraviti, ipak je nešto - kaže Krpan.

Nakon godinu dana došli su mu prijatelji, uzeli pušku i rekli 'Bule, dosta je, ideš igrat nogomet sad'.

- Bule mi je nadimak od malena jer kad sam bio mali nisam mogao hodati koliko sam bio debeo. Zvali su me prvo bucko, a onda sam postao Bule - kaže kroz smijeh Petar dodajući kako je nadimak ušao u vječnost kada ga je zapisao na krovu svoje škole gdje i danas piše Bule Jug 2.

Drugi  nadimak mu je Krpica i dobio ga je u reprezentaciji.

Ćiro: Zbog Tuđmana sam ostao bez čak četiri milijuna dolara
Ćiro: Zbog Tuđmana sam ostao bez čak četiri milijuna dolara


- Počeo sam igrati za NK Olimpiju iz Osijeka, otišli smo na pripreme na more jer se u Osijeku nije moglo trenirati. Za Osijek sam potpisao 1994. godine, na četiri godine. Tu je bila uzlazna putanja. Tada su bile neke dvojne registracije kojih danas više nema pa sam bio igrač NK Osijeka, ali sam mogao igrati i za Olimpiju. Subotom igram za Osijek, nedjeljom za Olimpiju. Tada sam od Osijeka počeo dobivati i premije. To mi je tada bio velik novac jer kad dođeš iz naselja kao što je Jug 2, radnički kvart, neimaština, grebeš za svaku kunu. A onda je 1996. kad su počeli malo ozbiljniji ugovori pa sam mogao riješiti neki auto, neki stan, ali to je dio tog odrastanja i sad sam tu gdje jesam - prisjeća se dalje Krpan.

Bio je dobar, bio je u kondiciji. U Osijeku je igrao Europu, imali su odlične trenere, odlične utakmice. Igrao je sa imenima kao što su Vujica, Beljan, Jurica Vranješ, Marko Babić, Balatinac; mlada i dobra ekipa sa trenerom Milanom Đuričićem. A onda je dobio poziv u repku. 

- Prvo je bila utakmica reprezentacije Hrvatske protiv repke koju su birali novinari. Mene su izabrali novinari za napadača. Ćiro me je tu snimio i dao mi nadimak 'srebrni metak'. Meni je to bilo veliko, dobio sam priliku igrati protiv imena Slavena Bilića, Šukera, Bobana, Štimca, Stanića, Vlaovića. Ja sam tu trčao kao lud, lijevo, desno, samo daj mi loptu da nešto napravim. Zadnja linija su bili Štimac i Bilić, i onda mi odjednom Štimac kaže 'de mali prestani više trčat'. To je bio smijeh, ali nije me bilo briga. Pustite vi mene da se dokazujem. Onda se Ćiro počeo raspitivati; bio sam mu trkače čudo. Tu me je zatefterio i pozvao me na pripreme za svjetsko - kaže Petar kojemu je već sam poziv bio vrhunac svega.

Zvizdan na plus 35 u Nantesu, a Japanci trče i lete po terenu
Zvizdan na plus 35 u Nantesu, a Japanci trče i lete po terenu

- Nisam mogao vjerovati kada su me nazvali iz Osijeka. Tata i ja smo mislili da me netko zeza - dodaje.

Na pripremama u Bjelolasici bio je fasciniran ekipom sa kojom se našao.

- Kada sam vidio Alena Bokšića, kojega sam gledao samo na tv-u, koji je riješio utakmicu protiv Ukrajine i kvalificirao nas na svjetsko, bio sam oduševljen kao klinac. Ono, Boban, Šuker, bili su mi imena, a ja sada sa njima dijelim svlačionicu. Do jučer sam bio u svom kvartu, u NK Osijeku i sada odjednom na vrhu - kaže, dodajući kako nije zapravo očekivao da će stvarno zaigrati
I onda, Alen Bokšić se ozlijedi, ode mu koljeno. Cvitanović zbog neposluha ispadne iz prve postave.

- Ostali smo Kozniku, ja i Šuker. Prošao prvi dio pripreme, idemo u Poreč na drugi dio. Došla večera i šef šefova Ćiro čita popis. Broj jedan Ladić, broj dva Petar Krpan.. Šta?! Gledam, vamo, tamo, u totalnom šoku, ne znam što bih rekao. Šuker mi kaže 'daj Krpice šta ti je', Jarni me u čudu gleda. Ja ustajem i odlazim van. Svi u smijeh. Ma boli me briga tko je tri i tko je do 20, ja moram van na šank, jednu drmnuo da dođem k sebi - smijući se kaže. Dvojka na dresu mu nije smetala iako nitko nikada nema dvojku.

- Ma bilo koji da su mi dali, dobar je, broj nije bitan, bitno da sam tu -  kaže. 

Vatreni su bili odlični. Najveći rezultat hrvatskog nogometa. Svi igrači kao jeda obitelj. Repka im je sve. Hrvatska im je sve. 

- Sjedio sam na klupi, rezultat odličan, sve ide. Davor trpa svaku utakmicu, zabija. Nije mi padalo na pamet pitati hoće li Ćiro mene staviti u utakmicu, iako sam želio. Dobiješ koju minutu, nagradu, miran si. Imao sam tu šansu protiv Rumunjske koju sam promašio i dan danas me neki zbog nje zezaju. Al' šta je tu je. Ne znam šta je to bilo. Ćiro me poslao na zagrijavanje, ali nisam se dobro zagrijao jer nisam ni očekivao da će me pozvati. Napravio dva-tri šprinta, presjeklo me; Zvone Boban mi da povratnu, Šuker mi bio iza, ja promašim, a Davor pita 'jel te presjeklo', a fakat je, opsovao sam, 'špricaj nazad' viče on. Euforija je bila ogromna. Jedna nezaboravna priča - prisjeća se Petar dodajući kako osjeća isto uzbuđenje kad se toga sjeti iako je prošlo 20 godina od tada. 

Nitko mu u ekipi nije zamjerio promašaj. Ni Ćiro. Ni predsjednik Franjo Tuđman koji ga je prije utakmice potapšao po ramenu rekavši 'gdje je moj borac'.

- Ćiro je od Novalića saznao da sam bio u ratu i rekao je to Bobanu. Rekao je to i predsjedniku Franji Tuđmanu koji nas je došao posjetiti prije svake utakmice. Sjećam se, viče mi Boban, 'ajde Krpice treba te predsjednik'. Ajme pa šta sam sad skrivio. Predsjednik je tražio da mu ispričam sve o tim danima u rovu. Predsjednik je sa nama uvijek bio opušten, imao je puno poštovanja prema nama i stvarno je bio veličina. I moji suigrači iskazivali su mi poštovanje zbog činjenice da sam bio sa puškom u ruci u rovu dok su oni igrali vani, zarađivali. Šuker i Boban zvali su me legendom zbog toga. 'Krpica je legenda, zna se odakle je došao, gdje je bio, što je napravio - kaže Petar dodajući kako mu se to u to vrijeme činilo pretjeranim. Ipak, puno mu je značilo kada je Boban kao kapiten, u znak respekta prema njemu, uzeo Krpanovu akreditaciju na prvenstvu, a njemu dao svoju. 

Petar je dobio spomenicu Domovinskog rata i odlikovanje Predsjednika, a nakon prvenstva smo svi ponaosob dobili i ordenje zbog prvenstva. 

Nakon vrhunca u reprezentaciji Petar je igrao za Osijek, Zagreb, Hajduk tri godine, potom opet Portugal, pa Rijeka, jedno vrijeme čak i u Kini.

- Dosta dugo sam zapravo igrao, ali sam imao dvije ozbiljne ozlijede zbog kojih više nisam mogao. Onda sam otišao u poduzetničke vode, sa Markom Babićem, svojim prijateljem i suigračem. Prije osam godina otvorili smo u Osijeku nogometnu akademiju Krpan-Babić. U njoj sam radio sam prve četiri godine, jer je Marko još igrao, od jutra do mraka bio na terenu sa ostalim trenerima. Mislim da mi je ovo neka kruna cijelog rada pogotovo stoga što sam to otvorio na svom Jugu, odakle sam potekao, za našu djecu. U svakom trenutku imamo preko 200 djece  kojima dajemo mogućnost da vježbaju, malo rade, uče neke stvari, druže se i socijaliziraju. Mogli smo otići u Zagreb ili negdje drugdje ali Osijek je bio i ostao moj grad, sve me u njega uvijek vuče. Tu su prijatelji, obitelj, bez ovog grada se ne može. Voljeli bismo ovoj djeci omogućiti da bar neki dožive ono što smo mi doživjeli u ovom sporu. Ali nisu ista vremena pa je to dosta teško - kaže Petar koji je sretan u svom gradu.

Ima suprugu Ivanu i troje djece, djevojčice. I Marko Babić, koji je s Hrvatskom igrao na Svjetskom prvenstvu 2006. godine u Njemačkoj,  ima tri djevojčice.

- Imamo šest cura pa nas zezaju da zapravo moramo osnovat odbojkaški klub - u šali kaže.

Nakon četiri godine postao je područni instruktor za Slavoniju i Baranju a nakon toga ušao je u stožer reprezentacije od 14-16 godina. Tu je bio trener dvije godine, a sada je izbornik.

POGLEDAJ NAVIJAČKI HIT: MOJA CROATIA

Sada napokon i ti možeš nositi majice iz najslušanijeg navijačkog spota "Moja Croatia". Od danas ih možeš kupiti na stranici ŽUTI KLIK.

Zgrabi svoju majicu što prije jer zalihe su ograničene!

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.

Komentari 30
VIDEO

Dzjuba: Htio sam istrčati iz autobusa i udariti Vidu šakom!
NAKON VIDEA 'SLAVA UKRAJINI'

Dzjuba: Htio sam istrčati iz autobusa i udariti Vidu šakom!

Hrvati su me oduševili igrom. Svi su mislili da će ih Englezi pobijediti, ali oni su ih bez problema prošli. No zbog poteza Vide i Vukojevića bili smo jako ljuti, otkrio je Artem Dzjuba

Kylian zna: Luka Modrić među favoritima je za Zlatnu loptu...
GURNUO JE I - SEBE

Kylian zna: Luka Modrić među favoritima je za Zlatnu loptu...

Došao sam u Rusiju po svjetski naslov i odlazim s njim! Programirao sam sebe da ga osvojim! I nije to arogancija već samopouzdanje, kaže Mbappé, najbolji mladi igrač Mundijala u Rusiji
Hrvati presudili: Messi i ekipa vrijeđali Sampaolija 15 minuta
'KAD SAM JA REKAO TKO DA IGRA?!'

Hrvati presudili: Messi i ekipa vrijeđali Sampaolija 15 minuta

U knjizi novinara Ariela Senosiaina opisana je brutalna svađa izbornika Jorgea Sampaolija i argentinskih igrača, koje je predvodio Leo Messi, nakon poraza od Hrvatske