Zabio sam Hajduku, ali nisam u potpunosti zadovoljan, uvijek se nešto može bolje napraviti. Naprimjer, nisam smio promašiti onu drugu priliku, kazao je irački reprezentativac Jiloan Hamad, koji ima živopisnu priču
Junak Gorice: Otac mi se borio u kurdskim ratovima, rođen sam u zatvoru, Krama mi je prijatelj
Koliko smo se samo začudili kad smo vidjeli aktualnog iračkog, a bivšeg švedskog reprezentativca Jiloana Hamada (28) kako pozira s dresom Gorice kao najveće pojačanje prošlog ljeta. Došao je Hamad u HNL s pedigreom bivšeg bundesligaškog igrača, igrao je u Hoffenheimu i mnogi su od njega imali velika očekivanja.
Ipak, u prvom dijelu sezone kao da nije postojao. Nisu mu mogli pronaći idealnu poziciju, selili su ga s krila u napad pa potom i u veznu liniju, iza napadača. U proljetnom dijelu sezone ipak je proigrao, zabio gol u pobjedi nad Hajdukom 3-1 i oduševio goričke navijače.
- Nije bilo lako srušiti Hajduk, oni se bore za Ligu prvaka i znali smo da će u Veliku Goricu doći po sva tri boda. Ipak, mi smo bili gladni i htjeli smo nastaviti s dobrim igrama - kazao je Hamad nakon utakmice pa dodao:
- Da, zabio sam Hajduku, ali nisam u potpunosti zadovoljan, uvijek se nešto može bolje napraviti. Naprimjer, nisam smio promašiti onu drugu priliku. Cherif me sjajno pronašao, čak me malo i zezao da ja njemu još nisam asistirao. Pokušat ću u sljedećim utakmicama, haha. Sad je na redu Istra 1961, ako ih dobijemo sve je moguće. Moramo se fokusirati samo na sebe, vidi se da momčad raste. Moramo nastaviti sa sjajnim igrama.
Hamad je svjetski čovjek. Rođen je u Bakuu, porijeklom je Kurd...
- Ma, ja sam još i Šveđanin i Iračanin, haha. Igrao sam za sve uzraste švedske reprezentacije, skupio i osam nastupa za Švedsku A selekciju, a nedavno sam debitirao za Irak pod Srečkom Katanecom - priča nam ovaj simpatični mladić na tečnom engleskom jeziku.
S Iračkim je nogometom dobro upoznata Dinamova legenda Rudolf Belin (76). Vodio ih je Rudi na četiri utakmice davne 2001. godine.
Prije Gorice Hamad je nastupao za velike klubove poput Hoffenheima, Standarda i Malmöa. Mnoge je začudilo zašto sada dolazak u 1. HNL.
'Rođen sam u zatvoru'
- Došao sam u Goricu nakon razgovora s Nikom (Mindaugas Nikoličius, sportski direktor op.a.). Sviđa mi se obiteljska atmosfera ovdje. Nemojte me krivo shvatiti, mi ne želimo biti simpatičan klub, stremimo velikim stvarima - objašnjava nam Hamad.
'Rodio sam se u zatvoru'
- Moji roditelji su Kurdi, a ja sam se rodio u zatvoru! Moj je otac dobio ponudu za posao u Švedskoj pa su moji krenuli na put kroz Sovjetski Savez. Zapeli smo u Bakuu jer su tati morali provjeriti isprave, a cijeli proces odužio se na nekoliko mjeseci. Još je veći šok za moju obitelj bio kad su ih strpali u zatvor. Majku i sestru u ženski, a oca u muški. Cijela procedura oko papirologije oduljila se pa sam se rodio u zatvoru. Pričala mi je majka da je bilo odvratno, prepuno insekata koji su gmizali po zidovima - priča nam Hamad.
Obitelj je nekako ipak stigla do Švedske i u početku živjela u neimaštini.
- Uvijek su me moji podupirali u nogometu. Majka je bila kućanica, a otac me pratio na svim utakmicama. Sjeo bi na bicikl i putovao. Nisam imao markiranu sportsku opremu kao neki drugi dječaci. To mi je otvorilo oči i naučilo me da cijenim ovo što danas imam - priča skromni irački krilni napadač.
Ponosan je na kurdsko porijeklo.
- Otac mi se borio u ratovima kao kurdski pešmerga, ali mene politika baš i ne zanima. Ponosan sam što sam Kurd i što nastupam za Irak. Iračanima uopće ne smeta što sam Kurd, dapače, drago im je što predstavljam njihovu zemlju. Njima je samo bitno kakav si na terenu - kaže Hamad.
'Ibra me uveo u Milanovu svlačionicu'
U Švedskoj mu je bilo lijepo. Bio je projekt saveza i samo su ga nijanse dijelile od toga da se nađe na popisu za Svjetsko prvenstvo 2018.
- Najviše sam se družio s Balkancima. Imam u Hrvatskoj puno prijatelja. Danas sam u sjajnim odnosima sa Zlatanom Ibrahimovićem. Nikad neću zaboraviti kad sam kao golobradi klinac igrao za Malmö, a na prijateljsku nam je utakmicu došao Milan, moj omiljeni klub. Ibra me nakon utakmice pozvao u Milanovu svlačionicu i upoznao s Gattusom, Thiagom Silvom... Ma sjajan tip - kaže Hamad.
Znači privatno nije arogantan?
- Ma gledajte, sve je to dio njegovog imidža, ali vjerujte mi da se ispod te krute vanjštine skriva vrhunska osoba.
'Kelava i Sammir su nas uništili'
Hamad je u Hrvatsku prvi put došao 2011., a to mu se posebno urezalo u pamćenje.
- Kako ne, pa Dinamo nas je razbio na Maksimiru (4-1 op.a.). Mi smo tad bili 'zeleni', a Dinamo je imao vrhunske igrače u naponu snage. Što su nam radili Luis Ibanez i Sammir. Već su tad bili vrhunska momčad, a ovo što sam vidio u dva mjeseca u Gorici potvrdilo mi je da su sad na još jednoj višoj razini - sipao je komplimente Hamad.
Ali namučili ste ih u uzvratu?
- Poveli smo 2-0. Trebao nam je samo još jedan gol, ali onaj tip je skidao sve. Kelava? Da, on! Pa mislim da je protiv nas odigrao utakmicu života - smije se Iračanin.
'Krami nije bilo jasno zašto sam došao u Goricu'
Hamad je potom otišao u Hoffenheim i tamo dvije godine igrao uz našeg Andreja Kramarića.
- Isto sjajan dečko! S njim se stalno čujem, bili smo zajedno i na odmoru u Dubaiju. Baš je prije dva mjeseca imao neku ozljedu pa smo se našli u Zagrebu u njegovom omiljenom kafiću. Čestitao mi je na dolasku u Goricu, ali nije mu bilo jasno zbog čega sam došao ovdje, haha.
Kako izgleda tvoj prosječni dan u Gorici?
- Živim u stanu na Bundeku u Zagrebu. Moram priznati da baš i ne izlazim van. Fokus mi je stalno na nogometu, volim puno trenirati i voditi brigu u svom tijelu. Tu i tamo sa suigračima odem u restoran na ručak ili večeru. S kim? Ma kao što sam i rekao, sa svima sam dobar, svi znaju engleski, baš je prijateljska atmosfera u klubu - objašnjava Hamad, kojega suigrači zovu Hami.
Igrao je u Švedskoj, Njemačkoj, Belgiji, Južnoj Koreji i sad Hrvatskoj. Smatra da HNL ne kaska previše za europskom elitom.
- HNL je za klasu bolji od švedske lige. Bundesliga je 'top-level', o tome ne treba ni raspravljati, ali HNL nije daleko. Sve su momčadi u Hrvatskoj kompetitivne, svaka ima 11 talentiranih nogometaša na terenu. Jedino je razlika što u Bundesligi igrači nešto rade mrvicu brže od ovih u Hrvatskoj. U Koreji se igra fizički strašno zahtjevan nogomet, čak i tehnički dosta dobar, ali bez taktičke discipline.