Sport

Komentari 128

Lino za 24sata: Kad god trebam Cindrića, nema ga. A moji time-outi? Pa ja pucam od smijeha...

Lino za 24sata: Kad god trebam Cindrića, nema ga. A moji time-outi? Pa ja pucam od smijeha...

Vujović? Poštujem njega kao i svakoga. On ima specifičan pristup, to nije sporno, ali ja bih u ovoj situaciji dao podršku našim trenerima, rekao je Lino Červar analizirajući nastup na SP-u Egiptu hrvatske reprezentacije koja će dobiti novog izbornika

Već je u svom uredu, u papirima, slovima i brojevima. Tipka, analizira, priprema izvješće i, bitnije, imena potencijalnih kandidata za svog nasljednika jer njegova će vjerojatno odlučiti o tom pitanju. Niti baš imamo vremena za nešto drugo niti je Lino Červar tip koji će otići na pecanje da se makne od svega, a svakom bi godilo nakon ovoga u Egiptu gdje smo razbili naš kontinuitet koji je trajao od zadnjeg mjesta na Euru 2002. Ali, bilo bi nepristojno čovjeka od 70 godina najprije ne pitati za zdravlje. Jer, znamo, nije tijekom zadnjih mjesec dana stresa bilo najbolje.

- Od priprema sam primio više od 30 injekcija. Diskovi su se pomaknuli, možda je i do živca i moram sada vidjeti što s tim, hoću li na operaciju ili mogu rehabilitacijom.

POGLEDAJTE VIDEO:

Dotad će ispuniti papire sa završnom analizom, no ocjena je već u glavi. Bila je i prije, sada malo bistrija, s prespavanom noći  u svom krevetu.

- Žao mi je što se dao preveliki značaj svemu i što se u prvi plan gurao najteži naš poraz na svjetskim prvenstvima. I jedna vrhunska momčad poput Slovenije otišla je već kući, Portugal, Njemačka... Mi smo prošle godine igrali najbolji rukomet na Europskom prvenstvu, bili smo moralni prvaci. Iako nam je Cindrić bio ozlijeđen, a Duvnjak istrošen na kraju odigravši najbolje utakmice života. To je bio model koji nas mora nositi.

Ishitrena reakcija

U Egiptu ga nismo vidjeli, skoro ni u tragovima. Zašto?

- Ovo je Svjetsko prvenstvo posebno, nije se trebalo ni organizirati. Zapravo, najgore organizirano ikada za koje nismo ni sanjali da se može dogoditi s tim virusom. Pa, kako je moguće da jedna reprezentacija gubi za zelenim stolom, a dvije se povuku 24 sata prije, je li to ozbiljno natjecanje? Zemlje su različito tretirale zdravstvenu krizu, neki su imali bolje uvjete, neki lošije. Mi nemamo 100 igrača jednake kvalitete, naši stožerni igrači Duvnjak, Cindrić i Karačić bili su u problemima, nismo imali Stepančića i to je za nas bila nova situacija. Došli smo na turnir fizički nepripremljeni, u pet dana nije bilo moguće sve napraviti.

Znali smo, međutim, osim neugodnog iznenađenja s Cindrićem, i prije odlaska da je Duvnjak preležao korona virus, da je Karačić upitan, a svejedno ste dan uoči puta najavili da ćemo na SP-u biti hit.

- Da, jer naznake su postojale i svatko sada može reći što misli, to je demokracija. Međutim, Cindrić nam se ozlijedio, Duvnjak je djelovao izmrcvareno, Karačić je pokušao, i to nije više ista reprezentacija. Što god ljudi mislili, a misle da mi možemo i bez njihovih pravih izdanja biti kompetitivni. Trebali smo u četvrtfinale, ali poslije bismo teško nešto napravili. Svi mi koji volimo reprezentaciju želimo uvijek zlato i srebro, ali dogodila se ta Argentina, koju ne treba podcijeniti jer ima Simoneta, no koju smo i s tim hendikepom očekivali da ćemo proći. Onda sam ja ishitreno rekao što sam rekao ponudivši ostavku. Ipak sam i ja emotivan, a nije dobro da emocije nadvladaju razum. Imam i ja dobre i loše trenutke. Treba kritizirati i to prihvaćam, ali samo bez uvreda.

Nakon tih loših trenutaka s Argentinom, koja nam je morala biti ulaznica za četvrtfinale ma koga god imali ili nemali, preuzeli ste odgovornost, ali između redaka okrznuli igrače spomenuvši zalaganje.

- I igrači i trener mogu dati više. Nikad nisam upirao prstom ni u jednog svog igrača. Poštujem ih, dali su puno toga i nisu zaslužili da ih se kritizira, i oni su ljudi. O svakom mogu reći sve najbolje, nemam primjedbu i ni s kim nisam imao loš odnos. Možda je ona generacija prije bila malo življa, ipak je bilo više južnjaka. Nikad neću reći nešto protiv igrača, mogu se jedino ispričati ako sam nekome nesvjesno napravio nepravdu.

Je li to možda, makar je nepravda tu preteška riječ, guranje nedovoljno zaliječenog Cindrića u vatru protiv Japana kada to nije bilo o glavu?

- Ma nije to odlučilo, što god pričali. Cindrića cijenim, ja sam ga otkrio kad ga nitko nije vidio i doveo u Metalurg. Tko zna gdje bi sada bio, bi li igrao u Barceloni ili ostao u Ogulinu. Ali, kad ga trebaš, njega nema. Ozlijedio se 2019., pa prošle godine, sada treći put. Kada smo trenirali i kada ga pitam za stanje, često je govorio da mu treba još pola sata, pa još 20 minuta, pa još 10, pa još pet... To je tako bilo.

Skandinavski model

Mlade smo zazivali, a dobili u pravom svjetlu samo Ivana Martinovića. Dojam je da ste prebrzo Jaganjca i Šarca micali s terena nakon prve pogreške.

- Imate pravo, možda sam im mogao dati malo više povjerenja. Ali, ako bi netko bio zadovoljan i sretan da Jaganjac zabije gol, to sam ja. Trenirao sam ga u Metalurgu i, znate kako kažu, ili jesi ili nisi. Ne može se na velikom natjecanju imati puno šansi, odmah ih moraš koristiti. Međutim, meni se čini da ne radimo dobro s mladima, a pod stare dane počeo sam se detaljnije baviti i tom temom. Meni se sviđa skandinavski model, oni rano uvode igrače, pokazuju tehničko-taktičku superiornost, imaju etiku rada i da se sami spremaju bez obzira imaju li trening, a mi smo deficitarni u tome. Danska ima ideju igre, maštovitost, bez obzira igrao Hansen ili ne. Ako mi u Hrvatskoj ne izgradimo strategiju za najmlađe dobne skupine, ne ojačamo ligu, nećemo opet stvarati nove Cindriće. Možda da oformimo B reprezentaciju i da osiguramo mladim igračima da se sastaju i igraju. Nama treba skinuti kapu za sve što smo napravili u zadnjih 20 godina. Nismo mi Francuska.

Ali nismo baš ni Kongo da ne možemo zabiti Argentini više od 19 golova. Zašto je napad bio toliko problematičan i mučan za gledati?

- Upozoravao sam ja na plitku zonu i kako se ona rješava križanjem i izmjenom mjesta. No, opet se vraćam na fizičku spremu. Volja nije dovoljna, ona nam vrijedi 20-30 minuta. Ritam je danas preintenzivan i ako nisi spreman, ne možeš igrati. Možda sam i ja bio naivan misleći da možemo i ovakvi, bez Cindrića i Stepančića, s Duvnjakom i nespremnim Karačićem, a o bekovima ovisi igra. 

Vaši time-outi, kao i igra, nisu baš dobro sjedali javnosti i navijačima.

- Prozivaju me za to, a, zapravo, ja pucam od smijeha kad to vidim. Kad čujem da trener na minuti odmora govori Janku da doda Ivanu, a on Mirku, pa ako ne prođe onda onom drugom.. To je ubijanje kreativnosti, to je zatvor. Sve se radi kroz trening, vizualiziraju se situacijski scenariji kroz tjedan, a ne na utakmici. Nisam nikad vidio danskog izbornika da je uzeo tablu. Pa, Vlado Stenzel bi se naježio kad bi vidio nekog s tablom. Evo, neki su analitičari došli do podataka, prateći sve time-oute, da se ni jedan posto od toga što su se dogovorili nije ostvarilo. Ni jedan posto! Španjolci su tu odlični jer igrači moraju znati tijekom utakmice sami nalaziti rješenja. Mogu oni dizati utege koliko žele, ali ako ne znaju kamo će s loptom...

Vujović je specifičan

Predložit ćete novog izbornika?

- Ako netko želi da je moja ona koja će presuditi, mogu, ali mislim da svi zajedno kod takve odluke trebamo odlučiti. Ne smijemo gledati simpatije, već da nam interes broj jedan bude rukomet. 

Kad smo kod simpatija, Veselin Vujović jedan je od glavnih favorita naroda.

- Poštujem njega kao i svakoga. On ima specifičan pristup, to nije sporno, ali ja bih u ovoj situaciji dao podršku našim trenerima i igračima. Mi moramo prilagoditi ambicije svojoj sredini. Kako to da doprvak Europe nema bitnog kluba u Ligi prvaka, a kostur čine domaći igrači? Reprezentacija, istina, ima najveći marketing, ali prije toga moraju izrasti kvalitetni klupski igrači.

Kapetan Duvnjak kaže da nam sada treba dobar reset prije kvalifikacija za OIimpijske igre...

- Smatram da ne smije biti takav pristup jer možemo sami sebi nabiti stres, da ne postavljamo Tokio kao imperativ. Da, plus je ako se plasiramo, a teže se plasirati nego tamo doći do medalje. Da bismo uspjeli, bitno je da imamo zdrave igrače i da oni budu svjesni da se i kroz svoje klubove više angažiraju i spreme za turnir. Kažem, ne bi nam to trebalo biti odlučujuće jer već bismo se trebali pripremati za novi olimpijski ciklus i SP 2025. kada smo domaćini, a ne rezati glave. Dati povjerenje izborniku tko god to bio i pojačati glave. A ja sa svojom mirno spavam. Možda ću od ove trenutne tuge postati zadovoljan. 

I dalje biti uz rukomet i reprezentaciju. Takav je Lino. Neće odustati dok god može i dok zdravlje služi.
 

Najčitaniji članci