Briznuo sam u plač i mislio da mi je kraj svijeta. Odjednom su mi se srušili snovi. Plakao sam iznad kade kod prijatelja, nisam htio da me itko vidi, osvrnuo se Luka Tiriel Abramović, borac s FNC rostera
MMA BORAC
Bivši hrvatski skijaš postao je MMA borac: Rekli su da nemam rezultate, Ivica je trošio resurse
Čitanje članka:
3
min
Luka Tiriel Abramović (24) jedan je od najperspektivnijih hrvatskih MMA boraca. Prošlog je vikenda na FNC 28 priredbi ostvario četvrtu pobjedu u isto toliko borbi u popularnoj regionalnoj MMA organizaciji. Unatoč iskustvu Argentinca Lucasa Alsina, Abramović je nastavio stopostotni niz završetaka borbi prije sudačke odluke. Natječe se, inače, u poluteškoj kategoriji (do 93 kilograma).
Abramović je rođeni Riječanin i član zagrebačkog American Top Teama, a u tinejdžerskim godinama bio je jedan od najperspektivnijih hrvatskih skijaša. Nizao je dobre rezultate, postolja, a skupio je i devet pobjeda u slalomu u nižim dobnim kategorijama.
Neke je ostvario i pod turskom zastavom nakon što je izgubio podršku Hrvatskog skijaškog saveza, a s 19 godina, prije prelaska u seniore, odlučio je završiti skijašku karijeru te posvetiti se MMA-ju. Gdje je zapelo i kako je završio u turskoj reprezentaciji ispričao je u Podcastu Inkubator.
- Kronološki ću sve ispričati. U reprezentaciju (Hrvatsku, op. a.) sam ušao s 13 godina. U ulaznoj sezoni imao sam dobre rezultate, osvojio sam jednu od najtežih utrka, u drugoj sezoni sam osvajao još trofeja, bio sam treći na Topolinu, neslužbenom Svjetskom prvenstvu za djecu... Bio sam među najboljima u državi, osvajao državna prvenstva i utrke - nabrojao je te nastavio...
- Dobre rezultate prenio sam i u starijim kadetima. Nisam se penjao na postolje, ali rezultati su bili dobri, četvrta, peta, šesta mjesta... Onda sam išao na Topolino. E, sad, znate što je bio najveći problem u hrvatskom skijanju? Nikad niste znali potrebne kvote za ostanak u reprezentaciju. Uvijek su te ucjenjivali s nekim nerealnim stvarima. Morali ste biti najbolji, a dolazite iz Hrvatske, brate, nemamo dva brda! Imali smo top dječji pogon. Napomenut ću, prvi sam hrvatski skijaš koji nije dobio juniorski FIS program, a da sam bio najbolji u svojem uzrastu. Ubrzo se i ugasila kadetska skijaška reprezentacija. Mislim da su je nedavno osposobili.
Vratio se na temu...
- Bio sam treći nakon prve vožnje tog slaloma na Topolinu, neslužbenom SP-u. Iza mene je, s pet stotinki zaostatka, na četvrtom mjestu bio Švicarac. I to je bilo nakon što sam skoro pao jer mi je pobjegla skija pred ciljnom ravninom. U drugoj vožnji sam izgubio postolje i završio četvrti s dvije stotinke zaostatka za Švicarcem. I sad, radi te dvije stotinke, moj trener nije mogao začepiti usta ljudima u savezu i reći 'Imamo rezultat!'. Sve zato što sam bio četvrti za dvije stotinke. To je suludo. Znam kako sam tada prolazio na utrkama i treninzima, s Ivicom sam znao raditi, bio sam stvarno dobar. Nisam bio bolji, naravno, ali sam bio za petama tim velikim dečkima. Moje skijanje bilo je na razini.
Po njegovom mišljenju, preveliki je pritisak na djecu, koja se teško nose s ogromnim pritiskom.
- Cijelo je vrijeme prisutan pritisak. Znao sam da bi mogao dobiti cipelu iz saveza ako ne napravim dobar rezultat na Topolinu. To je veliko breme za dijete od 15 godina. Totalno glup sustav. Dijete bi trebalo uživati, s 15 godina vi niste svjesni čime se bavite. Bila je još jedna utrka u kojoj sam bio van formi, pala mi je psiha pred kraj sezone.
I dalje se sjeća svakog detalja večeri kada je izgubio podršku Hrvatskog skijaškog saveza.
- Na kraju sezone uvijek su sastanci sa Savezom. Vedran (Pavlek, direktor Hrvatskog skijaškog saveza, op. a.) zove skijaše jednog po jednog. Na privatni razgovor otišli su i moji roditelji. Tad se raspao Agrokor, financiranje skijaškog saveza, možda pričam i krivom, bilo je tada uvelike povezano s njima. Ivica je bio na zalasku karijere, vjerojatno je imao još neke sponzorske ugovore koje je morao odraditi. On tada nije više bio ni top 20-30 skijaš, u posljednje dvije sezone je imao puno ozljeda i svega. Ali imao je ekipu od šest ljudi i par kombija koji su trošili resurse za nas mlađe.
- Pavlek je rekao da nažalost nemamo rezultat. Nedostajale su mi dvije desetinke da budem treći na svijetu. Ako to znači da nemam rezultat, pa onda... Točno se sjećam, taj sam dan bio u Rijeci, a roditelji su otišli na sastanak s Pavlekom. Rekli su mi: 'Tiri, izbačen si'. Glasalo se za i protiv. I nitko od šu**ka, trenera koji su bili nazočni na tom sastanku, nije se žalio ili dao protuargument da ostanem. Nitko nije dao prigovor. Tiha misa. Ispričavam se na izrazu. Svi se pravili da su dobri, a bili su ljubomorni. Briznuo sam u plač i mislio da mi je kraj svijeta. Odjednom su mi se srušili snovi. Plakao sam iznad kade kod prijatelja, nisam htio da me itko vidi.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
