Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Projekt ne promatra stadion kao izdvojeni objekt, nego polazi od šireg razumijevanja Zagreba, njegova teritorija i odnosa između infrastrukture i prirodnog krajolik, napisali su arhitekti
Novi Maksimir ne bi trebao biti samo nogometni stadion, nego prostor koji povezuje sport, prirodu i svakodnevni život Zagreba. Upravo je to glavna ideja talijanskog arhitektonskog studija VG13 Architects, autora pobjedničkog rješenja za novi stadion i Sportsko-rekreacijski centar Svetice, koju su objasnili na arhitektonskom portalu Archeyes. Njihova vizija predviđa kompleks koji će živjeti i izvan dana utakmica, s naglaskom na zelenilo, pješačke površine i povezivanje različitih sportskih sadržaja.
POGLEDAJTE GALERIJU:
Umjesto izdvojene građevine okružene parkiralištima i betonskim površinama, arhitekti žele stvoriti cjelinu koja će povezati Park Maksimir s prostorom prema Borongaju. Stadion, sportske dvorane, bazeni, atletska borilišta, trgovi i pješačke staze trebali bi funkcionirati kao dijelovi jedinstvenog urbanog krajolika.
„Projekt ne promatra stadion kao izdvojeni objekt, nego polazi od šireg razumijevanja Zagreba, njegova teritorija i odnosa između infrastrukture i prirodnog krajolika", poručuju arhitekti u objašnjenju svojeg koncepta.
Zelenilo pritom ne bi bilo samo ukras oko građevina. Staze bi povezivale sportske sadržaje, dok bi otvorene površine omogućavale rekreaciju, druženje i okupljanja građana i kada na stadionu nema utakmica.
Novi Maksimir zamišljen je kao stadion kapaciteta 35.000 gledatelja, sastavljen od četiri zasebne tribine. Njihovim blagim razmicanjem ostavili bi se otvoreni kutovi kroz koje bi se ostvarila vizualna i prostorna povezanost s okolnim zelenilom. Umjesto zatvorenog volumena, stadion bi se iz parka doživljavao kao niz kosih krovnih ploha koje se uzdižu iznad krošnji.
Arhitekti se pritom nadovezuju na ideju Vladimira Turine, autora postojećeg maksimirskog stadiona predviđenog za rušenje. Turina je svoju građevinu zamislio kao otvorenu arenu u krajoliku, a važan dio njezina arhitektonskog identiteta bio je upravo prostor između odvojenih tribina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
VIDEO
Talijani ne žele doslovno ponoviti Turinin projekt, nego njegovu temeljnu ideju prenijeti u suvremenu arhitekturu.
"Prostor između tribina i povezanost s okolišem trebali bi ostati važan dio doživljaja stadiona", napisali su.
Istodobno, unutrašnjost arene trebala bi pružiti atmosferu kakva se očekuje od modernog nogometnog stadiona. Strme tribine, njihov raspored i krovna konstrukcija usmjeravali bi pozornost prema terenu te pridonosili snažnom vizualnom i akustičkom doživljaju utakmica. Izvan tribina predviđeni su natkriveni prolazi, terase, stubišta i javne površine koje bi kompleksu dale otvoreniji karakter.
Arhitektonski izgled obilježit će kose i presavijene plohe koje neće biti samo estetski element. One će sudjelovati u oblikovanju ulaza, natkrivenih prostora i komunikacija te povezivati tribine s javnim površinama.
Stadion bi bio podijeljen na četiri neovisna konstrukcijska dijela, razdvojena dilatacijama. Takvo rješenje omogućilo bi prilagodbu temperaturnim promjenama i opterećenjima, a moglo bi olakšati i gradnju, održavanje te eventualne buduće preinake.
Donji dio konstrukcije predviđen je od predgotovljenih armiranobetonskih stupova i tribinskih elemenata, dok bi krov nosile lagane čelične rešetkaste konstrukcije. Kombinacija masivnog betona i lakšeg čelika trebala bi omogućiti velike raspone krova bez dojma glomazne građevine.
Vanjski sloj činile bi metalne mreže koje bi filtrirale sunčevu svjetlost i djelomično zaklanjale komunikacijske prostore, ali istodobno zadržavale vizualnu povezanost s okolišem. Slična kombinacija betona, pocinčanog čelika i metalne mreže povezivala bi stadion s ostalim sportskim objektima.
Posebna pozornost posvećena je okolišu i gospodarenju vodom. Arhitekti predlažu da se zemlja iskopana tijekom gradnje temelja i podzemnih garaža iskoristi na samoj lokaciji, umjesto da se odvozi. Od nje bi nastali niski nasipi, kišni vrtovi i sezonska močvarna područja.
Takvi elementi trebali bi usporiti otjecanje oborinskih voda i omogućiti njihovo upijanje u tlo. Planirano je i korištenje biljnih vrsta karakterističnih za područje Maksimira, uključujući hrastove i grabove, prilagođene različitim uvjetima tla i vlažnosti.
„Topografija se ne promatra samo kao vizualni element, nego kao aktivan dio projekta”, objašnjavaju arhitekti.
Na taj bi se način uređenje krajolika povezalo s upravljanjem vodom i očuvanjem prirodnih staništa. Stvarna učinkovitost takvog pristupa ovisit će o konačnoj izvedbi i održavanju zelenih površina.
Prometna organizacija trebala bi dati prednost javnom prijevozu, biciklima i pješačenju. Parkirališta i promet namijenjen opskrbi te organizaciji događaja smjestili bi se na rubove kompleksa ili pod zemlju, dok je projektom predviđeno približno 1500 natkrivenih mjesta za bicikle.
Na južnom rubu kompleksa planirano je prometno čvorište Borongaj, koje bi povezivalo autobusne i tramvajske linije sa sportskim sadržajima. Uz prometnu infrastrukturu predviđeni su javni trg, natkriveni prostori za kretanje i manji sadržaji za svakodnevne potrebe građana. Ideja je da Borongaj ne služi samo kao mjesto dolaska navijača prije utakmica, nego da funkcionira tijekom cijelog tjedna.
"Prometno čvorište zamišljeno je kao građanski prostor koji mora funkcionirati tijekom običnog radnog dana, ali i prihvatiti velika okupljanja tijekom sportskih događaja", pišu arhitekti.
Plan ne obuhvaća samo nogometni stadion. Širi sportski kompleks uključuje i rukometnu dvoranu kapaciteta oko 5000 gledatelja te višenamjensku dvoranu za košarku i futsal s približno 3000 mjesta. Objedinjavanjem pojedinih sadržaja u zajedničke volumene nastoji se racionalnije iskoristiti prostor te omogućiti dijeljenje instalacija i komunikacijskih sustava.
Postojeći bazenski kompleks ostao bi u funkciji, a novim pješačkim pravcima povezao bi se s ostalim sadržajima. U sklopu cjeline predviđeni su i atletski stadion te dodatne površine za rekreaciju na otvorenom.
Važan dio koncepta odnosi se na prostor između objekata. Trgovi, natkriveni prolazi i pristupne površine trebali bi omogućiti različite aktivnosti, od rekreacije i druženja do sajmova i lokalnih događanja. U vizualizacijama se prikazuje i mogućnost održavanja buvljaka, čime se ilustrira kako bi kompleks mogao funkcionirati i izvan sportskih natjecanja.
Vizija studija VG13 Architects tako nadilazi izgradnju moderne nogometne arene.
"Novi Maksimir zamišljen je kao sportski grad u kojem će se isprepletati arhitektura, priroda i javni život Zagreba, a stadion s 35.000 mjesta bit će središte kompleksa, ali ne i njegov jedini razlog postojanja".
24sata © 2026
