Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Osim po nevjerojatnim obranama, Beiranvand je poznat i po izbačaju lopte rukom. Njegova sposobnost da loptu baci na nevjerojatne udaljenosti donijela mu je upis u Guinnessovu knjigu rekorda
Iranski golman Alireza Beiranvand ponovno je oduševio nogometni svijet, ovoga puta svojom izvanrednom predstavom na Svjetskom prvenstvu 2026. godine. U utakmici grupne faze protiv favorizirane Belgije, koja je završila bez golova 0-0, Beiranvand je bio apsolutni heroj Irana. S čak sedam nevjerojatnih obrana, od kojih su mnoge bile intervencije na samoj gol-liniji, sačuvao je svoju mrežu netaknutom i donio svojoj momčadi dragocjen bod. Njegova akrobatska bravura u 59. minuti, kada je zaustavio siguran pogodak, već sada se spominje kao jedna od najboljih obrana cijelog turnira. No, iza ovog sportskog podviga stoji životna priča koja nadilazi sve okvire i služi kao inspiracija milijunima.
Statistika Alireze Beiranvanda
Beiranvandov put do svjetske slave bio je sve samo ne lagan. Rođen je 21. rujna 1992. u selu Sarab-e Yas, u zabačenoj iranskoj pokrajini Lorestan, u kurdskoj nomadskoj obitelji. Život mu je bio određen kretanjem stada ovaca njegova oca. Kao najstarije dijete, od malih je nogu radio kao pastir kako bi pomogao obitelji. U rijetkim slobodnim trenucima, s prijateljima je igrao nogomet i lokalnu igru zvanu "Dal Paran", koja se sastoji od bacanja kamenja na što veće udaljenosti. Mnogi vjeruju da je upravo u toj drevnoj igri razvio svoju nadljudsku snagu u rukama, koja će mu kasnije donijeti svjetsku slavu.
Kada je s 12 godina počeo trenirati u lokalnom klubu, isprva kao napadač, sudbina je htjela da nakon ozljede golmana stane među stative i tamo zauvijek ostane. Međutim, njegova strast prema nogometu naišla je na žestoko protivljenje oca, koji je smatrao da to nije pravi posao i da se treba držati obiteljske tradicije. Sukob je kulminirao kada mu je otac, u naletu bijesa, poderao nogometnu opremu i rukavice. Suočen s ultimatumom, mladi Alireza donio je odluku koja će mu promijeniti život. Posudio je novac od rođaka i pobjegao od kuće, ukrcavši se na autobus za Teheran kako bi slijedio svoj san.
Dolazak u iransku prijestolnicu bio je šok. Bez novca, smještaja i poznanstava, Beiranvand je bio prisiljen spavati na ulici. Često je noći provodio ispred vrata nogometnog kluba u kojem se nadao dobiti priliku, sklupčan na pločniku. U jednom je intervjuu ispričao kako se jedno jutro probudio i pronašao kovanice koje su mu prolaznici ostavili, misleći da je prosjak.
- Barem sam si taj dan priuštio pošten i ukusan doručak, prvi put nakon dugo vremena - prisjetio se.
Kako bi preživio, radio je niz teških poslova. Prvo se zaposlio u tvornici odjeće, gdje je i spavao. Zatim je našao posao u autopraonici, gdje je zbog svoje visine od 194 centimetra bio zadužen za pranje velikih terenaca. Radio je i u pizzeriji u zamjenu za hranu i mjesto za spavanje, a neko je vrijeme čak bio i ulični čistač. Sudbina mu se osmjehnula kada ga je na jednoj utakmici mlađih kategorija primijetio trener kluba Naft Tehran. No, i taj je put bio trnovit. Klub mu je dopustio da spava u sobi za molitvu, ali ubrzo je opet ostao bez krova nad glavom. U jednom je trenutku, nakon ozljede i odbijenice u drugom klubu, pomislio da je njegov san gotov. Ipak, poziv da se vrati u Naftovu U-23 momčad bio je prekretnica. Od tog trenutka, više nije bilo povratka na ulicu.
Njegov talent bio je neosporan. Profesionalni debi za Naft Tehran imao je 2011. godine i ubrzo postao prvi golman, vodeći momčad do povijesnog trećeg mjesta u ligi i plasmana u azijsku Ligu prvaka. Svijet je prvi put čuo za njega kada je na jednoj utakmici protiv Tractor Sazija bacio loptu rukom gotovo 70 metara i tako asistirao za gol, a snimka je postala viralni hit. Godine 2016. prešao je u redove iranskog velikana Persepolisa, s kojim je osvojio šest naslova prvaka.
Za reprezentaciju je debitirao 2015., a status nacionalnog heroja zacementirao je na Svjetskom prvenstvu 2018. u Rusiji. U utakmici protiv Portugala, pri rezultatu 1-0 za Portugalce, obranio je penal jednom od najboljih nogometaša svih vremena, Cristianu Ronaldu, i tako sačuvao nadu svojoj momčadi koja je kasnije stigla do izjednačenja. Ta obrana obišla je svijet i postala simbol iranskog otpora na tom prvenstvu. Nakon Irana, okušao se i u Europi, u belgijskom Royal Antwerpu i portugalskoj Boavisti, prije nego se vratio u domovinu gdje danas brani za Tractor.
Osim po nevjerojatnim obranama, Beiranvand je poznat i po svom unikatnom oružju - izbačaju lopte rukom. Njegova sposobnost da loptu baci na nevjerojatne udaljenosti donijela mu je upis u Guinnessovu knjigu rekorda, i to čak dva puta. Prvi rekord postavio je 11. listopada 2016. na utakmici protiv Južne Koreje, kada je zabilježeno najdalje bacanje nogometne lopte u natjecateljskoj utakmici, s nevjerojatnih 61,26 metara. Drugi rekord postavio je 17. travnja 2019. kao član Persepolisa, kada je izveo najduži ispucaj lopte iz ruku (drop kick) koji je iznosio 78,014 metara. Ove brojke samo potvrđuju da je Alireza Beiranvand doista jedinstvena pojava u svijetu nogometa, čovjek čija je životna priča dokaz da se uz nevjerojatnu upornost i vjeru u sebe može pobjeći od siromaštva i postati heroj nacije.
*Uz korištenje AI-ja
24sata © 2026
