Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
'King Kev' je uistinu bio nogometni fenomen: od Liverpoola i Hamburga pa sve do Newcastlea osvajao je trofeje i srca navijača. Dva puta je uzeo Zlatnu loptu i dokazao kako mu je mjesto u samome nogometnom vrhu
Joseph Kevin Keegan, rođen 14. veljače 1951. preminuo je u ponedjeljak 20. srpnja. Bio je jedna od najvećih ikona engleskog nogometa i prva prava superzvijezda svog doba, čija su vještina i karizma osvajale navijače od Liverpoola do Hamburga. Nadimci "King Kev" i "Mighty Mouse" savršeno opisuju njegovu karijeru; nezaustavljivu snagu na terenu unatoč sitnoj građi i kraljevski status koji je uživao gdje god je igrao.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:26
Put do vrha nije mu bio lagan. Odrastao je u rudarskoj obitelji u Yorkshireu, a kao dječaka odbili su ga Coventry City i lokalni Doncaster Rovers. Profesionalnu karijeru započeo je u četvrtoligašu Scunthorpe Unitedu, gdje ga je 1971. primijetio legendarni menadžer Liverpoola, Bill Shankly. Za 33.000 funti, Liverpool je dobio igrača koji će definirati jednu eru. Shankly ga je iz veznog reda prebacio u napad, stvorivši ubojiti tandem s visokim Johnom Toshackom. Njihova suradnja, opisana kao gotovo telepatska, postala je noćna mora za obrane diljem Europe.
U šest sezona na Anfieldu odigrao je 323 utakmice i zabio 100 golova, osvojivši tri naslova prvaka, dva Kupa Uefe, FA kup i, kao krunu svega, Kup prvaka 1977. godine u svojoj posljednjoj utakmici za klub. U tom finalu protiv Borussije Mönchengladbach, izborio je ključni penal koji je osigurao pobjedu. Pamti se i incident s Charity Shielda 1974. kada je isključen nakon tučnjave s Billyjem Bremnerom iz Leedsa. Postao je srce momčadi i prva medijska zvijezda s Anfielda, a njegov dres s brojem sedam postao je kultni.
U ljeto 1977., na vrhuncu slave, Keegan je šokirao nogometni svijet transferom u njemački Hamburger SV za tada rekordnih 500.000 funti. Postao je najplaćeniji igrač Bundeslige, no početak je bio težak. Suigrači su ga isprva teško prihvatili, ljubomorni na njegov status i plaću, a mučio se i s jezikom. Vrhunac frustracije dogodio se na jednoj prijateljskoj utakmici gdje je, isprovociran, udario protivnika i bio isključen. Taj incident bio je prekretnica; odlučio je naučiti njemački i potpuno se integrirati.
Svojom upornošću i kvalitetom preokrenuo je situaciju i postao vođa momčadi. S Hamburgom je osvojio naslov prvaka Bundeslige u sezoni 1978/79., prvi za klub nakon devetnaest godina. Njegove izvanredne partije donijele su mu najveće individualno priznanje - Zlatnu loptu, i to dvije godine zaredom, 1978. i 1979., čime se svrstao uz bok legendama poput Cruyffa i Beckenbauera. Navijači Hamburga nadjenuli su mu nadimak "Mächtig Maus" (Moćni miš), savršeno opisujući njegovu nevjerojatnu snagu i energiju.
Nakon tri godine u Njemačkoj, vratio se u Englesku. Pridružio se Southamptonu i u sezoni 1981/82. odigrao jednu od svojih najboljih sezona, postavši najbolji strijelac lige s 26 golova i osvojivši nagradu za najboljeg igrača godine prema izboru kolega nogometaša. Ipak, san je ispunio 1982. potpisom za Newcastle United, očev omiljeni klub. Iako je Newcastle tada bio u drugoj ligi, Keeganov dolazak izazvao je euforiju. Postao je božanstvo za navijače, a on im je uzvratio strašću i golovima. Zabio je 48 golova i vratio klub u prvu ligu. Karijeru je završio na spektakularan način: nakon oproštajne utakmice 1984., s terena St James' Parka odletio je helikopterom, još uvijek u dresu, pred oduševljenim navijačima.
Gotovo osam godina kasnije, 1992., vratio se u Newcastle kao menadžer. Zatekao je klub u rasulu, na dnu druge lige i pred ispadanjem u treći rang. Njegov dolazak pokrenuo je revoluciju. Stvorio je momčad prozvanu "The Entertainers" (Zabavljači), koja je igrala atraktivan, napadački nogomet i oduševljavala Englesku. Uveo ih je u Premier ligu i srušio svjetski rekord dovevši Alana Shearera za 15 milijuna funti. U sezoni 1995/96. bili su na korak do osvajanja naslova, imavši u jednom trenutku dvanaest bodova prednosti ispred Manchester Uniteda. No, pod pritiskom Alexa Fergusona, prednost se istopila. U jeku te borbe, Keegan je nakon jedne utakmice imao legendarni ispad na televiziji.
- I reći ću vam, iskreno, volio bih da ih pobijedimo! Volio bih to! - uzviknuo je strastveno.
Iako je Newcastle ostao bez naslova, ta izjava ostala je simbol njegove strastvene i iskrene naravi. Kasnije je vodio Fulham, Manchester City i englesku reprezentaciju, ali nigdje nije ponovio magiju kao u Newcastleu.
- Ako biste radili listu igrača koji bi bili pojačanja za vrhunski klub, Modrić bi bio jedan od njih. Zapravo, mislim da bi on bio na listi svakoga velikoga kluba. On je svakako među igračima pred kojima je fantastična budućnost, izjavio je tada.
Keegan je bio više od igrača; bio je pionir. Puno prije Davida Beckhama, shvatio je snagu osobnog brenda, reklamirajući proizvode i svjesno gradeći svoj imidž. Bio je financijski pronicljiv, sam je pregovarao o svojim ugovorima, što mu je donosilo reputaciju čovjeka opsjednutog novcem. Bio je ispred svog vremena. Njegova karijera, puna strastvenih uspona i padova, odražavala je njegov karakter: igrao je srcem, stavljajući zabavu i navijače na prvo mjesto. Možda je bio taktički naivan kao menadžer, ali njegova iskrenost i želja da pruži spektakl čine ga figurom koja nedostaje današnjem, korporativnom nogometu.
24sata © 2026
