Misteriozni komet došao je do nas i odjurio dalje. Evo pitanja na koja nemamo odgovore...

Od 19. prosinca, kada je bio najbliže Zemlji, misteriozni komet 3I/ATLAS udaljava se od našeg planeta a prvo dana nove 2026. godine bio je 289 milijuna kilometara od ljudi, golemom brzinom juri prema vanjskim dijelovima Sunčevog sustava hiperboličnom putanjom – znači da ga gravitacija neće zadržati i da nas zauvijek napušta. 

Znanstvenici na mnoga pitanja oko tog kometa nemaju jasnih odgovora. Ne zna se odakle točno dolazi, zašto ima neobičan rep, zašto mu je aktivnost tako čudna i zašto nije bilo više isparavanja pri prolasku blizu Sunca, kakav mu je točno kemijski sastav, ima li na njemu nama posve nepoznatih molekula, koliko je star, kako je izbačen iz svog sustava...

NOVE TEORIJE Znanstvenik: Međuzvjezdani komet ima cijanovodik. Je li ga mogao donijeti na Zemlju?

Kad je komet 3I/ATLAS otkriven u srpnju 2025., na jednosmjernom međuzvjezdanom putovanju kroz naš Sunčev sustav, harvardski astronom Avi Loeb sugerirao je da bi mogao biti čak i izvanzemaljska letjelica koja nam dolazi u posjet! Ali komet je prošao uz nas bez zaustavljanja. Za one koji žele vjerovati u postojanje izvanzemaljskog života, to je bilo silno razočaranje. Ako su to bili izvanzemaljci, zašto nam nisu bar mahnuli, poslali poruku, jesu li vidjeli našu vrstu kako uništava vlastiti planet, vlastiti dom, pa s gnušanjem otišli dalje u duboke prostore svemira? 

Ideju o o otkriću i istraživanju goleme izvanzemaljske letjelice koja je slučajno prošla kroz naš Sunčev sustav još je 1973. u svom znanstveno-fantastičnom romanu Rendezvous with Rama iznio veliki pisac i znanstvenik Arthur C. Clarke. Pet godina ranije, u filmu 2001: Odiseja u svemiru, Clarke i redatelj Stanley Kubrick zamislili su kako su tajanstvena bića ostavila goleme monolite u Sunčevu sustavu kako bi usmjeravala spor napredak ljudske evolucije. 

Iako mnogi ljudi vjeruju da su NLO-i (neidentificirani leteći objekti) i UAP-ovi (neidentificirani zračni fenomeni) dokaz izvanzemaljskih posjeta, nitko nikada nije iznio neosporan dokaz da su izvanzemaljci pokucali na naša vrata.

Foto: NASA

Jasno, svako čudno, neobjašnjivo astronomsko opažanje moglo bi potencijalno upućivati na postojanje izvanzemaljske inteligencije (iako većina astronoma voli upozoriti: „Nikada to ni bili izvanzemaljci...“). Godine 1959. fizičari Giuseppe Cocconi i Philip Morrison prvi su predložili da bi se radioteleskopi mogli koristiti za prisluškivanje izvanzemaljskih komunikacija. U to vrijeme nitko nije imao jasnu predodžbu o tome koliko je vjerojatno postojanje izvanzemaljskog života, a kamoli izvanzemaljske inteligencije. Danas situacija izgleda sasvim drukčije. Sada znamo da su planeti – uključujući umjerene svjetove s vodom poput Zemlje – brojni te da su ugljikovi gradivni elementi života rašireni posvuda u Svemiru. Čini se nevjerojatno malo vjerojatnim da je život nastao samo jednom. Uz pomoć osjetljivih instrumenata poput Svemirskog teleskopa James Webb, astronomi danas mogu „njušiti“ atmosfere obližnjih egzoplaneta u nadi da će pronaći tzv. biosignature – molekule koje upućuju na biološku aktivnost na površini izvanzemaljskog planeta.

Otkriće neobičnih pojava u svemiru često je ozbiljne znanstvenike navodilo na pomisao da nalaze trag izvanzemaljskog života. Kada je 1967. otkriven prvi pulsar, dobio je kodno ime LGM-1, što znači „Little Green Men“ (mali zeleni ljudi). Tek je kasnije postalo jasno da su pulsari brzo rotirajuće neutronske zvijezde.

Prema internetskom radu iz 2023. koji su objavili astronomi Beatrice Villarroel i Geoffrey Marcy, razmišljanje o izvanzemaljcima koristi i znanosti. „Mnogi znanstvenici navode gubitak ‘kredibiliteta’ određenog područja – bilo među kolegama ili financijskim institucijama – kada se u medijima iznose velike tvrdnje o izvanzemaljskom životu“, pišu oni. „S druge strane, istraživačka se aktivnost često potiče samom mogućnošću otkrića izvanzemaljskog života, bez obzira na ishod.“

SENZACIJA NA NEBU Otkrili da misteriozni komet koji juri prema Zemlji - pulsira! Sve su snimili i zagrebački učenici

No, čak i ako ćemo biti na tragu nečeg što se može nazvati izvanzemaljskim životom, postoji mogućnost da ga uopće nećemo moći prepoznati kao- život. Na simpoziju Life in the Universe 2024. u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici, ugledni paleoantropolog Yohannes Haile-Selassie iz Instituta za podrijetlo čovjeka u Arizoni rekao je: „Ako ikada pronađemo izvanzemaljski život, on ni na koji način neće nalikovati Homo sapiensu“. I južnoafrička arheologinja Sarah Wurz izrazila je sličnu zabrinutost: „Naše današnje tehnološke sposobnosti rezultat su bezbrojnih evolucijskih slučajnosti i nezgoda u prošlosti“, rekla je publici. Antropocentirzam

Siemion, koji je suorganizirao simpozij, svjestan je da je antropocentrizam, razmišljanje u kojem se čovjek stavlja u središte svega – kao mjerilo, referentna točka ili „standard“ prema kojem tumačimo prirodu, svemir, život i inteligenciju, stvarni problem u našem razmišljanju o izvanzemaljskoj tehnologiji.

„Možda smo doista na potpuno pogrešnom putu i nema jamstva da ćemo ikada pronaći izvanzemaljsku inteligenciju. Ali to, naravno, ne znači da odustajemo.“

I nakon što je komet 3I/ATLAS prošao uz Zemlju, ostalo je ozbiljnih znanstvenika koji će nastaviti razmatrati mogućnost da je to moglo biti šuplje tijelo koje skriva izvanzemaljsko stanište. Takve bi u toj vjeri moglo obeshrabriti istraživanje obljavljeno u posljednjim danima protekle godine. Tu su analizirani rezultati radijskih opažanja provedenih 100-metarskim teleskopom Green Bank u sklopu programa Breakthrough Listen, osmišljenog upravo za potragu za znakovima izvanzemaljskog života. Podaci su prikupljeni 18. prosinca 2025. — dan prije najbližeg prolaska objekta pored Zemlje.

NEVJEROJATNO Misteriozni međuzvjezdani objekt ima 'otkucaje srca'? 'Ako su to mali zeleni, opušteni su'

„Trenutačno ne postoje dokazi koji bi upućivali na to da su međuzvjezdani objekti išta drugo osim prirodni astrofizički objekti. Međutim, s obzirom na mali broj takvih objekata poznatih do danas (samo tri) te na mogućnost da međuzvjezdane sonde predstavljaju tehnopotpis, opravdano je provesti temeljita istraživanja“, navode autori novog istraživanja.