Moguće je da bi postojao mali hidroponski vrt za svježe biljke, više radi psihološkog učinka nego stvarne prehrane, no to je zasad samo pretpostavka...
BISTE LI VI TO MOGLI?
Ovako će izgledati putovanje do Marsa na Muskovu Starshipu: Izazova puno, luksuza nema...
Čitanje članka:
2
min
Zamislite da ste među prvima koji kreću na najduže i najopasnije putovanje u povijesti čovječanstva, šest do devet mjeseci kroz prazninu svemira prema Marsu, u golemom, ali ipak skučenom Starshipu. Ovo nije luksuzni kruzer niti hotelska soba. To je funkcionalni svemirski brod čiji je jedini cilj dovesti vas do Crvenog planeta živog i relativno zdravog.
Procjenjuje se da Starship ima oko 600 do 800 kubnih metara nastanjivog volumena, iako točna brojka nikada nije službeno potvrđena. To zvuči veliko, ali kad se u isti prostor smjeste posada, zalihe, oprema i sustavi za održavanje života, postaje jasno koliko će svaki kubni metar biti vrijedan. SpaceX je u teoriji spominjao kapacitet do stotinu ljudi, no prve misije na Mars gotovo sigurno će imati mnogo manju posadu, vjerojatno samo nekoliko astronauta, jer sve drugo dramatično povećava rizik.
Starship koristi posebne male spremnike goriva smještene u nosu letjelice kako bi stabilno sletio na planet. Unutarnji raspored nikada nije službeno objavljen; postoje samo koncepti i pretpostavke. Najrealnije je očekivati raspored s više razina, nešto između male svemirske stanice i vrlo kompaktne podmornice.
Na donjim razinama nalazila bi se oprema i izlazni sustav za površinu Marsa, ali stvarni izgled nije poznat. Ono što je sigurno jest način preživljavanja. Kao i na Međunarodnoj svemirskoj stanici, većina vode bila bi stalno reciklirana iz daha, znoja i urina, s učinkovitošću većom od 90 posto. Drugim riječima, posada bi mjesecima pila istu vodu, samo savršeno pročišćenu. Tuševa gotovo sigurno ne bi bilo. Astronauti bi se čistili vlažnim maramicama i sredstvima za suho pranje, kao danas u orbiti.
Bestežinsko stanje polako uništava ljudsko tijelo: kosti gube masu, mišići slabe, a srce se prilagođava manjem naporu. Zbog toga bi članovi posade morali vježbati oko dva sata dnevno, ne zbog kondicije nego zbog opstanka. Bez toga bi se na Mars spustili preslabi za rad ili čak hodanje.
Spavanje bi vjerojatno bilo organizirano u malim kabinama ili kapsulama. Točan dizajn nije poznat, ali privatnost bi bila minimalna, bliže životu u podmornici nego stanu. Hrana bi se uglavnom sastojala od dehidriranih i liofiliziranih obroka koji se pripremaju dodavanjem vode. Moguće je da bi postojao mali hidroponski vrt za svježe biljke, više radi psihološkog učinka nego stvarne prehrane, no to je zasad samo pretpostavka.
Najveća opasnost možda ne bi bila tehnička nego mentalna. Izolacija, monotonija i nemogućnost bijega mjesecima, uz komunikaciju sa Zemljom koja kasni između četiri i 24 minute, predstavljali bi ogroman psihološki pritisak.
Putovanje bi trajalo oko šest do devet mjeseci u jednom smjeru. Zbog orbitalne mehanike posada bi morala ostati na Marsu više od godinu dana prije povratka, pa bi cijela misija trajala približno 900 dana. Ako nešto pođe po zlu, nema brzog spašavanja.
Točan datum prve ljudske misije još nije poznat. Prije toga moraju se dokazati orbitalno punjenje gorivom, sigurno slijetanje na Mars i dugotrajni sustavi održavanja života. Zbog toga većina stručnjaka očekuje ljudske misije tek tijekom 2030-ih ili kasnije, a ne sredinom 2020-ih.
Starship nije zamišljen kao luksuzno plovilo. On je alat za preživljavanje. Unutra ćete jesti istu hranu, disati reciklirani zrak, svakodnevno vježbati i gledati iste zidove mjesecima, na putovanju s kojeg nema brzog povratka.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
