Prva debata ispunila je očekivanja. Milanović nije mogao sakriti svou iritaciju pred Kolindom Grabar Kitarović, a ona je svojim pozivanjem na Sanadera, gafovima i promašajima Zokija učinila boljim nego što je bio.
Upravo na dan kad je Ivo Sanader osuđen na šest godina zatvora u aferi Ina-MOL, Kolinda Grabar Kitarović otvorila je svoj nastup na sučeljavanju na RTL televiziji podsjećanjem kako je i sama sjedila u prvoj Sanaderovoj Vladi. Pa onda gledatelje još u par navrata podsjetila na tu, za svakog normalnog inkriminirajuću činjenicu.
Zoranu Milanoviću nije trebao bolji uvod u prvo sučeljavanje u drugom krugu predsjedničkih izbora. Jer taj Sanader provlačio se kao zloduh (ili "polubog", kako ga je nazvao Milanović) kroz cijelu debatu, koji je Milanoviću služio kao podsjećanje na način na koji je njegova suparnica gradila svoju političku karijeru.
Taj podatak ujedno je i obilježio ton sučeljavanja: Milanović je bio u konstantnoj ofenzivi, agresivan, direktan, vehementan, a Kolinda Grabar Kitarović u skrušenoj defenzivi, ukopana u svoj blagi osmijeh, kao i u bilješke kojih se ponovno držala tijekom cijelog sučeljavanja.
Nije skrivao iritaciju
Milanović često nije skrivao svoju iritaciju koja bi ga mogla koštati glasova publike kojoj takvo ponašanje nije bilo simpatično, ali Kitarović mu je činila često usluge svojim lošim pitanjima i još gorim opaskama.
Bivši premijer promovirao se kao puno bolji orator i snalažljiviji polemičar, aktualna predsjednica pokazala je da nema snalažljivosti i kliker za ovakvu vrstu nadmetanja.
Pa ju je onda Milanović mogao uloviti na brojnim krivinama.
Poput, recimo, pitanja predstečajnih nagodbi. U nekoliko navrata Kolinda je optužila Milanovića da je svojim zakonom o predstečajnim nagodbama upropastio Hrvatsku. Pa ju je on onda pitao zna li tko je prije pet dana podnio zahtjev za predstečajnom nagodbom. Predsjednica je šutjela. "U Đuri Đakoviću", kazao je Milanović. "I to je tražila HDZ-ova vlada".
Ali ništa manje bolan od Kolindine šutnje na pitanje koga bi pomilovala, Ivu Sanadera ili Tomislava Merčepa ("To je hipotetsko pitanje"), ili njezine šutnje na pitanje zašto nije obavijestila premijerku Jadranku Kosor da se kao veleposlanica prijavila na posao u NATO savezu, ili vrdanja oko smjene Mate Radeljića, ili njezina vapaja da se "prestane spominjati HDZ".
Kitarović je pokušala uzvratiti Milanoviću u par navrata, pitajući ga zašto se uopće kandidirao za dužnost koju ne poštuje. A on joj uzvratio: "Zato da vas mogu pobijediti".
Milanović nijednom nije imao pitanje za Kolindu, Kolinda je pitanja za Milanovića čitala s papira.
Ona se držala suzdržano i diskretno, totalno neinspirativno, iz njega je izbijala agresija, praćena učestalim šmrcanjem, uz nervozno držanje kojim nije mogao sakriti činjenicu da mu Kolinda Grabar Kitarović strahovito ide na živce.
Da ga živciraju njezina pitanja, njezine promašene opaske, njezini nemaštoviti ili skroz pogrešni odgovori. Često je ostavljao dojam da ne može vjerovati što predsjednica govori. Kao ona tvrdnja da joj je ostavio "žilet žicu u nasljeđe". Ili da je njezinim dolaskom na Pantovčak 2015. godine započeo gospodarski oporavak. Ili kad ga je optužila za pokušaj puča 2015. godine.
Uglavnom, bila je to debata kakva se i očekivala, predviđala i koja bi se mnogima mogla čak i zgaditi. Bila je to bespoštedna bitka, često na granici svađe, s puno prljavog veša, niskih udaraca, insinuacija i optužbi, često i lažnih.
Oboje su ostali vjerni sebi. Predsjednica je producirala nove gafove i servirala promašaje, miješala kruške i jabuke, bježala od teških pitanja, čak i propuštala poentirati kad joj se za to ukazala prilika.
Zokijeva superiornost
Milanović se trudio dominirati, ostaviti dojam superiornog političara, pa i intelektualca, stalno naglašavajući da je on vodio stranku i Vladu, samostalno gradeći svoju karijeru, dok je Kolinda uvijek bila nečija miljenica ili suradnica - od Sanadera, preko Mesića, pa sve do Karamarka i Plenkovića.
Pritom ga je često i "prebacilo", kao što se to i očekivalo od čovjeka koji je upravo karakter istaknuo kao egidu svoje kampanje, ali to se nije ni pokušao sakriti. U nekom trenutku bilo je to čak i neugodno gledati, za što su zaslužni i sami organizatori debate koji su kao prvo pitanje kandidate natjerali da odmah krenu na svog suparnika.
Milanović se stilom predstavio kao izazivač, premda je u drugi krug ušao kao pobjednik. Kitarović se predstavila kao osoba koja se hvali krivim stvarima, kao što je to Sanader, ali i koja ne zna poentirati na pravim stvarima, poput te nesretne predstečajne nagodbe ili Milanovićevih postignuća u Vladi.
Teško je zaključiti tko je profitirao ovom debatom. Kolinda se obraća svojim biračima koji su, poznato je već, prilično nezahtjevna publika. Milanović se, pak, obraća biračima koji su, po njegovoj definiciji, "nježne biljke", ali koje mora nagovoriti da izađu na izbore.
Ipak, čini se da je u debati lakše izgubiti, nego pobijediti. A pobjeda bi mogla biti Pirova.
